Vatroslav Lisinski – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
LaaknorBot (razgovor | doprinos)
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Mijenja: ru:Лисинский, Ватрослав; kozmetičke promjene
Red 3:
Glazbu je učio kod J. K. Wisnera Morgensterna. Prve poticaje za skladanje daje mu amaterski pjevač A. Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je [[1841]]. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo - solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst [[Pavao Štoos|Pavla Štoosa]] (kasnije zamijenjen novim tekstom [[Dimitrije Demeter|Dimitrija Demetra]] ''Prosto zrakom ptica leti''). U to vrijeme mijenja svoje obiteljsko ime '''''Ignac Fuchs''''' u Vatroslav Lisinski. U razdoblju od [[1842]]. do [[1847]]. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (''Slavonsko kolo'') te prvu hrvatsku operu ''[[Ljubav i zloba]]''. Libreto ove opere prema zamisli A. Štrige napisao je [[Josip Car]], a zatim preradio [[Dimitrije Demeter]] dok je instrumentalizaciju dotjerao Wisner-Morgenstern. Praizvedba opere, [[28. ožujka]] [[1846]]. godine, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto [[1847]]. godine Lisinski sa Štrigom, [[Ferdo Livadić|Livadićem]] i dr. kreće na koncertnu turneju po [[Srbija|Srbiji]] i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u [[Prag]] gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla. Za boravka u [[Prag]]u sklada orekstralnu idilu ''Večer'' ([[1850]].), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna ''Bellona'' iz [[1849]].) i najveći dio opere ''[[Porin (opera)|Porin]]'' (libreto je za ovo djelo napisao [[Dimitrije Demeter]]) koju je dovršio [[1851]]. godine po povratku u [[Zagreb]]. Praizvedbu ove opere Lisinski nikada nije doživio.
 
Vrativši se u domovinu u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom. U periodu od [[1851]]. do [[1853]]. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica ''Glazbenog zavoda'', a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo. Njegovo posljednje djelo ''Opijelo'' nije sačuvano. Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skaldateljima [[Ilirski pokret|Ilirskog pokreta]] i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice [[Opera|operi]], solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca - stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski u biti romantički lirik svoje je najbolje dao u 70-ak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.
 
== Djela ==
[[ImageDatoteka:Vatroslav Lisinski (bista).jpg|thumb|150px|Bista '''''Vatroslava Lisinskog''''' ispred [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog|Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog]]]]
 
'''Glavna djela Vatroslava Lisinskog''':
Red 28:
 
{{DEFAULTSORT:Lisinski, Vatroslav}}
[[categoryKategorija:Hrvatski skladatelji]]
[[categoryKategorija:Skladatelji glazbe romantizma]]
[[categoryKategorija:Operni skladatelji]]
 
[[de:Vatroslav Lisinski]]
Red 36:
[[hr:Vatroslav Lisinski]]
[[pl:Vatroslav Lisinski]]
[[ru:Ватрослав Лисинский, Ватрослав]]
[[sl:Vatroslav Lisinski]]
[[sr:Ватрослав Лисински]]