Razlike između izmjena na stranici "Tutankhamon"

Dodana 12.683 bajta ,  prije 11 godina
nema sažetka uređivanja
[[vi:Tutankhamun]]
[[zh:图坦卡蒙]]
[[zh-min-nan:Tutankhamun]]
Kao i svakog jutra posljednjih
šest godina, 4.studenoga 1922.
godine britanski egiptolog
Howard Carter dojahao je na
muli na radno mjesto. Svakog
dana uporno je čeprkao po
pustinjskoj prašini tražeći
posljednju grobnicu Doline
kraljeva, ali se svake
večeri vraćao kući bez
ikakvih novih otkrića.
Njego financijer, britanski
lord Carnavon , iako podjednako
zanesen istraživanjima u Dolini
kraljeva , već je gubio strpljenje.
Rekao je Carteru da je ovo
posljednja sezona koju će
financirati. Carter je bio fanatično
uvjeren da će uspjeti pronaći
grobnicu Tutankhamona,
jednog malog, beznačajnog
vladara iz najmoćnije 18.
dinastije egipatskih faraona
Nove države. Razni arheolozi i
egiptolozi bili su iskapali
Dolinu kraljeva već stoljeće i
pol, sve su grobnice već bile
poznate i istražene, svi faraoni
pobrojani , sve blago odavno
opljačkano. No, taj mladi beznačajni
faraon Tutankhamon nije bio pronađen.
I drugi su tražili njegov grob desetljećima,
ali su do početka 20. stoljeća, kad je Carter
dobio koncesiju za iskapanje, svi važni
arheolozi su digli ruke. Godine truda nisu
donijele nikakva nova saznanja pa je i sam
Carter postajao sve svjesniji da mu je to
posljednja šansa.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Napokon zagonetne stube
Tog jutra u studenome Cartera je na
poslu dočekala neobična tišina. Njegov suradnik
Ahmed Gurgar dotrčao je do njega sav uzrujan
te uspuhano objavio: «Gospodine, otkopali
smo kamenu stepenicu!» Napokon, pomislio je
Carter ,to mora biti to.Do idućeg dana otkopane
su još četiri stepenice. Carter više nije sumnjao.
Ovo mora voditi do neke kamene grobnice.
Što li će se u njoj nalaziti? Hoće li biti prazna,
Opljačkana, kao i sve druge grobnice Doline
Kraljeva? Jeli to grobnica faraona? Kojeg?
Tutankhamona? Do navečer otkopavanja su stigla
do kamenih vrata zapečaćenih slikom šakala i
devet stiliziranih zarobljenika- pečatom grada
mrtvih u Dolini kraljeva. Grobnica, čini se,
nije bila opljačkana.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Netaknuto blago
U sljedećih dvadeset uzbudljivih dana
u kojima se mnogo radilo, a malo spavalo
Carterov tim je probio vrata ,istražio
deset metara dug hodnik iz njih,
dokumentirao pronađene zaprege, ceremonijalne
krevet,130 štapova i golemu količinu ogrlica
i drugog nakita . Dana 26. studenog 1922. kopači su
naišli i na druga vrata , također neoskvrnuta
vrata. Ovdje su, osim pečata grada mrtvih,
raspoznali i pečate sa znakom
Tutankhamonova imena, no tu su pronašli
i malu glinenu pločicu na kojo je hijeroglifima
pisalo:»Smrt će svojim krilima zatući onoga
koji remeti faraonov mir!» Carter se nije
previše obazirao na to, ali se bojao
lakovjernosti svojih egipatskih kopača.
U njegov se tim uvukao nemir. Čim su
otkrili Tutankhamonove pečate,
lord Carnavon shvatio je da se nalaze
nadomak otkrića stoljeća koje će im
donijeti slavu i bogatstvo. Sva njegova
ulaganja ipak su se isplatila, ali ga je otkriće
zlokobne glinene pločice uznemirilo.
Odmah se sjetio brzojava koji je dobio od
lorda Hamana, najpoznatijeg okulista tog
doba , koji ga je pri njegovu odlasku u
Egipat oštro upozorio:
«Lord Carnavon. Ne ići na grob. Pri
neposluhu opasnost. Pri nepoštovanju
bolest. Nikad više zdrav.Smrt će vas zateći u
Egiptu!» Tad se zabrinuo i obratio se još
dvojici vidovnjaka koji su mu također
prorekli smrt. No ništa nije moglo omesti
istraživače da dođu do senzacionalnog
otkrića koje se nalazilo iza vrata . Odlučili
su prbiti vrata 7. veljače 1923.godine.
Toga dana egipatska kobra –
zaštitnica i simbol faraona-pojela Carterova
kanarinca, a Egipćani u timu to su
protumačili kao upozorenje na prokletstvo.
No Carter i Carnavon su ipak otvorili
Tutankhamonovu grobnicu. Unutra su zatekli
neviđeno bogatstvo. Pronašli su četiri škrinje
položena jedna unutar druge. Unutar zadnje
nalazio se kameni sarkofag s tri antropoidna
sarkofaga, također položena jedan unutar drugoga.
Posljednji sarkofag bio je od čistog zlata, a težio
je 110 kilograma. Unutar njega nalazia se mumija
faraona Tutankhamona, čije je lice bilo pod zlatnom maskom.
Zagonetne smrti istraživača
Dva mjeseca kasnije, u kairskom
hotelu, lord Carnavon počeo se iznenada
osjećati loše. Kad je umro, u cijelom gradu
nestaloje struje. Te je noći u njegovom
dvorcu u Engleskoj umro i njegov pas. Tri
dana nakon smrti umro je američki arheolog
Arthur Mace, jedan od voditelja istraživačkog
tima. Pao je u komu prije nego što su mu liječnici
stigli pomoći. Kada je čuo za nalaz,egiptolog
George Gold , Carnavonov prijatelj, doputovao
je u Egipat razgledati Tutankhamonov grob. Dan
nakon toga dobio je visoku temperaturu i umro.
Radiolog Arcibald, koji je rendgenski snimio
i pregledao faraonovo truplo, umro je nekoliko
dana nakon što je bolestan prebačaen u Englesku.
Iznenadnom smrću umro je i lordov osobni
tajnik, Britanac Joel Wood, jedan od prvih
posjetitelja grobnici. Počelo se pričati o
Tutankhamonovu prokletstvu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Gdje je nestalo blago?
Howard Carter (1874.-1939.), voditelj arheoloških Istraživanja koja su dovela do otkrića Tutankhamonove grobnice, preživio je još 16 godina nakon svog senzacionalnog pronalaska i time opovrgnuo sve pretpostavke o prokletstvu. Mnogo više od praznovjernih naklapanja o faraonovu prokletstvu njega je do kraja života mučila jedna druga pomisao. Ako je mali i beznačajni vladar poput Tutankhamona sa sobom u grob ponio toliko bogatstvo, što je tek bilo s drugim velikim vladarima Nove države? Što je bilo u grobnici Tutmozisa III..
Koji je bio najveći ratnik u povijesti Egipta, general koji nikada nije izgubio bitku? Što je bilo u grobnici Amenofisa III. Za čije je vladavine Egipat dosegao najveću raskoš ,bogatstvo i prosperitet ? Što je bilo u grobnici Ramzesa II., najvećeg egipatskog faraona koji je vladao čak 67 godina? Te i brojne druge grobnice višestruko su veće od Tutankhamonove grobnice. Koliko su tek blago čuvale?
Howar Carter nije umro od faraonskog prokletstva, ali je do kraja života bio zaražen groznicom slave i moći Egipta i njegova beskrajnog blaga. Stoga je i na svoj grob u zapadnom Londonu (u Kensingtonu) 1939. dao upisati sljedeći epitaf: «Nek' tvoj duh živi, neka živi milijune godina, Ti koji voliš Tebu, koji sjediš licem okrenut sjevernom vjetru, očima promatrajući sreću! O noći, prekrij me svojim krilima, kao što prekrivaš neuništive zvijezde!»
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Vrhunac egipatske moći
No, tko je bio taj mladi faraon koji je vladao Egiptom od svoje devete do devetnaeste godine? Da bismo razumjeli njegovu ulogu, treba najprije pogledati širi kontekst tog doba egipatske povijesti. Egipatska civilizacija razvijala se već više od tisuću godina kad je u 16. stoljeću pr.Kr. osvanulo doba Nove države. U idućih pola milenija Egipat je postigao vrhunac svoje civilizacije, postao najjača sila u svijetu, a njegov teritorij učvrstio se između Sirije na sjeveru i Nubije na jugu. Najslavniji faraoni egipatske povijesti malo su ratovali jer nisu imali dostojnog protivnika ni potrebe za osvajanjima, a mnogo su ulagali u gradnju hramova, razvoj umjetnost i prikupljanje blaga. U glavnom gradu Tebi, na desnoj strani obali Nila- ondje gdje sunce izlazi, u carstvu života, podizali su i nadograđivali hramove Karnaka koji su se i dans kolosalno izdižu iz pustinje i svjedoče o raskoši i grandioznosti egipatske Nove države.
Na drugoj strani Nila , tamo gdje sunce zapada, u carstvu mrtvih, faraoni su si podizali raskošne grobnice . Kako su pljačke bogatih grobova bile prisutne i u njihovo doba , svaki se faraon trudio novim tehnologijama sakriti svoju grobnicu i na njezin ulaz i u dugačke hodnike postaviti niz smrtonosnih zamki. Zbog vjerovanja u život poslije smrti Egipćani su raskošne grobove svojih faraona spremali i njihovo golemo bogatstvo da im pomogne na putu u zagrobni život i da im u njemu služi .
Svaki sljedeći faraon koji bi preuzeo državni tron trudio se nadmašiti svog prethodnika, a posvemašnje bogatstvo toga doba nudilo im je mogućnosti da uspiju u svom naumu.Kad je na tron došao Amenofis III.,sagradio je kolosalna djela i toliko povećao egipatsko bogatstvo da se činilo da je dosegao sam vrh, da dalje od njega ne ide .Stoga ne čudi što je njegov nasljednik Ekhaton (Amenofis IV.) krenuo u drugom smjeru . On je srušio cijeli tada postojeći poredak. Pobunio se protiv konzervativnih tradicionalista, napustio ih te s obitelji otišao iz Tebe, 300kilometara sjeverno,gdje je usred pustinje sagradio novu prijestolnicu Amarnu. Prekinuo je tisućljetnu tradiciju štovanja brojnih bogova egipatskog panteona i proglasio Atona, boga sunca, jednim bogom uneverzuma. Štovao ga je zajedno sa svojom prelijepom ženom Nefertiti, s kojom je uvijek prikazivan na tronu. Prvi put u povijesti neki je vladar izjednačen sa svojom ženom. Nefertiti mu je rodila četvero djece, ali s drugom ženom dobio je sina kojemu je dao ime Tut-ankh-aton
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Devetogodišnjak na tronu
Snažan sloj zbaćenog svećenstva pokušao se ponovno
dočepati vlasti pa su dvorskim zamjerama,
nakon 17 godina njegove vladavine, smaknuli
Ekhatona. Na tronu ga je naslijedila
supruga Nefertiti , tada najmoćnija žena na svijetu,
koja je svog posinka Tutankhatona
oženila svojom kćeri,a njegovom polusestrom-
Ankesenpaton , kako bi legalno mogao naslijediti
tron. Pokušala je Tutankhatona naučiti osnove
novog monoteističkog poretka koji su ona i
Ekhaton uveli, ali Tutankhaton je bio još
dječak. Kada je Nefertiti nestala s povijesne
scene,iako nema dokaza, egiptolozi
pretpostavljaju da je i ona uklonjena zavjerom
svećenstva-Tutankhaton je kao devetogodišnji
dječaknaslijedio egipatski tron.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Deset godina vladavine
Budući da je monoteistička religija revolucija
njegova oca ostavila Egipat u kaosu,a mladi
Tutankhaton nije razumio stvari niti imao
autoritet nastaviti politiku svog oca ,
ubrzo je postao samo igračka u rukama
moćnog svećenstva,posebno svog prvog
ministra Aya, kojemu je glavni cilj bio
povratak stare politeističke religije i
starog političkog poretka. Uskoro
je vraćena stara religija, Ekhnatonova
prijestolnica Amarna je razorena, Teba
je opet postala glavni grad, a
Tutankhatonovo ime promijenjeno je u
Tutankhamon.
Malo se zna o njegovu kratkom životu.
U devetnaestoj je godini umro, a na
prijestolju ga je naslijedio Ay, pa
egiptolozi pretpostavljaju da je
taj ambiciozni ministar možda ponovno imao
prste u nekoj zavjeri. Kad je Carter otkrio
Tutankhamonovu grobnicu, bio je oduševljen
golemim netaknutim bogatstvom koje je u
njoj zatekao, ali je bio i razočaran što u
grobnici nije pronašao pisane dokumente
o životu i vladavini mladog faraona. U
potrazi za objašnjenjem kako je
Tutankhamon umro Carter je
razrezao njegovu mumiju na 18 komada i
tako bitno oštetio ionako loše
balzamiranog faraona. No, ništa posebno
nije saznao.
Godine 1968. kad je faraonova mumija
podvrgnuta novom rendgenskom snimanju ,
pojavila su se prva objašnjenja njegove smrti.
Nalaz je upućivao na moguću oteklinu u
području lubanje pa su neki egiptolozi zaključili
da je vladar umro od posljedica udarca u glavu.
No, tek su prošle godine objavljenja najnovija
saznanja temeljna na posljednjim istraživanjima
koja su uključivala i CT snimke. Objavljeno je
da je Tutankhamon pretrpio težak prijelom
natkoljenice. Odmah se pretpostavilo da je taj
prijelom bio posredan uzrok smrti i da je
mladi vladar umro od sepse.
 
 
 
 
 
Je li faraonova smrt bila nesretan slučaj?
Najnoviji dokazi upućuju na to da je bio
ozlijeđen u lovu, da je tijekom jurnjave
ispao iz kola i slomio nogu. To
potvrđuju nalazi iz njegove grobnice.
Brojni ostaci kočija , strijela i posebne
faraonove odjeće za lov upućuju na
to da je aktivno sudjelovao u lovu.
Oko faraonova vrata pronađeni su tragovi
cvjetova različka i kamilice koji rastu
samo u ožujku i travnju, a koristili su
se u pogrebnim svetkovinama.
Budući da komplicirani proces
mumificiranja traje sedamdesetak dana,
čini se da je Tutankhamon najvjerojatnije
umro u prosincu ili siječnju –
točno u jeku zimske lovne sezone!
Prema tome, većine egiptologa danas
smatra da Tutankhamon najvjerojatnije
nije ubijen u zavjeri, nego je umro
nesretim slučajem. Za njegove
tinejdžerske vladavine ništa se
važno nije dogodilo, osim što se
potpuno izbrisala kratkotrajna
revolucionarna epoha njegova oca,
stari se poredak vratio na snagu
i Egipat je nastavio dalje dobro
uhodanim putem.
Anonimni korisnik