Libanije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: ca:Libani
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: pl:Libanios; kozmetičke promjene
Red 1:
'''Libanije''' ([[Grčki jezik|grč]]. Λιβάνιος, oko [[314]]-oko [[394]]) bio je [[Grčka književnost|starogrčki]], odnosno [[Bizantska književnost|ranovizantijski pisac]] i učitelj [[Retorika|retorike]], obrazovani [[Paganstvo|paganin]] u poznom [[Rimsko carstvo|Rimskom carstvu]] koje je sve više postajalo [[Hrišćanstvo|hrišćansko]].
 
== Životopis ==
 
Rodio se u uglednoj i nekada uticajnoj porodici u [[Antiohija|Antiohiji]], koja je međutim nešto pre njegova rođenja izgubila većinu svoga bogatstva i uticaja. Sa 14 godina života Libanije je snažno zavoleo retoriku i otada je njoj posvetio ceo svoj život. Kao i mnogi drugi visoko obrazovani pagani u [[4. vek|4. veku]]u, i Libanije se povukao iz javnog života i posvetio se literarnim studijama. Pokazivao je prezir prema izučavanju [[Rimska književnost|rimske književnosti]] i žalio zbog uticaja koji je ona vršila kao i zbog sve većih pritisaka carske administracije na tradicionalnu [[Polis|gradsku]] kulturu koju su podržavali i kojom su dominirali viši slojevi. Libanije je svoju retoričku veštinu koristio kako bi snažno istupao kako u ličnim stvarima, tako i po pitanjima koja su se ticala šire zajednice. Libanije je jedan od poslednjih ljudi na prelazu iz [[Antika|antike]] u [[srednji vek]] koju su zagovarali [[Verska tolerancija|versku toleranciju]]: njegovi pogledi na [[Religija|religiju]] i kulturu nisu isključivali prijateljski suživot sa hrišćanima, kako pojedincima tako i carskim zvaničnicima. Studirao je u [[Atina|Atini]], a karijeru privatnog učitelja započeo je u [[Carigrad]]u, ali je uskoro bio proteran u [[Nikomedija|Nikomediju]].
 
Pre progonstva Libanije se sprijateljio sa [[Popis rimskih careva|carem]] [[Julijan Apostata|Julijanom]], i njegova korespondencija sa ovim carem je sačuvana. U Julijanovu spomen napisao je i govore, između [[362]]. i [[365]]. godine, koji predstavljaju vrhunac Libanijevog književnog rada.
Red 13:
Jedan od Libanijevih govora, napisan prvo 374. godine, a zatim prepravljan i dopunjavan tokom celog njegovog života, predstavlja živopisan [[Autobiografija|autobiografski]] zapis, koji se na kraju pretvara u [[Dnevnik|dnevnički]] zapis jednog ostarelog prognanika.
 
== Dela ==
 
Od Libanija su nam sačuvana 64 govora iz sve tri vrste retorike: sudski, savetodavni i pohvalni govori, kako oni napisani za izvođenje u javnosti tako i oni koji je trebalo da budu održani u privatnim prilikama. Najpoznatiji je njegov ''Lament'' o uništavanju paganskih [[hram]]ova. Pored toga, sačuvana je 51 [[deklamacija]] na istorijske i [[Grčka mitologija|mitološke]] teme, te 57 [[Hipoteza (filologija)|hipoteza]], tj. uvoda u [[Demosten]]ove govore, napisanih oko [[352]]. godine, u kojima bez polemičkih osvrta stavlja svaki od Demostenovih govora u istorijski kontekst. Kao istorijski izvor značajna su i Libanijeva pisma, njih 1.544. Libanije uglavnom nastoji da piše čisto [[Aticizam|atičkim]] stilom, pa je često nejasan. Pripisivan mu je i jedan priručnik [[Epistolografija|epistolografije]], koji je, međutim, napisao neki hrišćanin iz 4–6. veka.
 
== Vanjski linkovi ==
 
* {{fr}} [http://recherche.univ-montp3.fr/cercam/rubrique.php3?id_rubrique=83 Centre Libanios], the Libanius Site by P.-L. Malosse.
* [http://www.leeds.ac.uk/classics/resources/rhetoric/prog-lib.htm Two moral anecdotes from the ''Progymnasmata'':] (in English) on the harshness of classical Roman [[education]] and an encomium of [[Thersites]]
* [http://www.earlychristianwritings.com/fathers/libanius_monody.htm Libanius: "Funeral Oration on Julian"]
* [http://hsozkult.geschichte.hu-berlin.de/daten/2005/gerlach_christian_wu-wei.pdf Libanius and Eurasian political economy] on the history of the so-called Libaniusian model
 
[[CategoryKategorija:Starogrčki pisci]]
[[CategoryKategorija:Bizantski pisci]]
 
[[bg:Либаний]]
Red 40:
[[la:Libanius]]
[[no:Libanios]]
[[pl:Libanios]]
[[pt:Libânio]]
[[ru:Либаний]]