Rajko Grlić – razlika između verzija

{{Infokutija Filmska biografija

|ime = Rajko Grlić

|zanimanje =
|slika = Rajko Grilić 280508.jpg

|datum_rođenjaveličina = {{datum|2|9|1947|god=da}}

'''Rajko Grlić''', je hrvatski filmski režiser([[Zagreb]], rođen je [[2. septembar|29. septembra]] [[1947]]. u), [[ZagrebJugoslaveni|jugoslavenski]]u.<ref namei =[[Hrvati|hrvatski]] “imdb“/>filmski režiser. Grlić je napravio svoj prvi amaterski film sa 14 godina, prvi nagrađeni profesionalni film sa 27. Studirao je u [[Prag]]u od [[1967]]. do [[1971]]. godine, uronjen u intelektualna i politička previranja tadašnjeg [[Praško proljeće|Praškog proljeća]] kao član studenskog štrajkačkog komiteta Praškog univerziteta u vrijeme [[sovjet]]ske okupacije. Grlić je autor kultnih filmova kao što su: [[Samo jednom se ljubi]], [[Bravo maestro]], [[U raljama života]], [[Za sreću je potrebno troje]]. U trenutku raspada Jugoslavije završavao je film [[Čaruga]], a snimanje Karanovićeve Virdžine, čiji je bio producent, prekidala su prva puškaranja u Dalmatinskoj Zagori. Poslije raspada Jugoslavije odlazi u [[SAD]], tačnije u [[Los Angeles]], da uradi dugo odlaganu Fulbrajtovu stipendiju. Vraća se, pa opet odlazi da predaje na njujorškom univerzitetu. Zatim prelazi na Univerzitet u [[Ohajo]] gde je profesor i dan danas. 1994. godine u Istri, osnovao je filmsku školu – Imaginarnu akademiju. Bila je to škola za talentovane mlade ljude od [[Kazahstan]]a preko [[Beograd]]a, [[Tirana|Tirane]], [[Sarajevo|Sarajeva]], od [[Peru]]a i [[Australija|Australije]]. Iz ove Imaginarne akademije izrastao je [[Međunarodni filmski festival Motovun]]. [[2000]] godine, stvara dugometražni dokumentarac o izborima u Hrvatskoj pod nazivom Novo, novo vrijeme. Film, sniman od novembra 1999. do februara 2000. godine, je najambiciozniji dokumentražni projekat ikada rađen u Hrvatskoj. <ref> http://www.danas.org/content/transcript/824843.html </ref>

Rajko Grlić je rođen 2. 9. 1947 u Zagrebu u obitelji [[Marksizam|marksističkog]] [[filozof]]a [[Danko Grlić|Danka Grlića]] i novinarke-spisateljice [[Eva Grlić|Eve Izrael-Grlić]]. Grlićeva je obitelj s očeve strane je u Zagreb došla iz [[Banat]]a u 17. stoljeću, dok mu je matimajka [[Eva Grlić|Eva]] (djevojačkog prezimena ''Izrael''), novinarka i spisateljicapodrijetlom iz sarajevske [[Jevreji u Bosni i Hercegovini|židovske]] obitelji.<ref>Ognjen izKraus, Sarajeva1998, str. 258</ref><ref>Snješka Knežević, 2011, str. 117</ref><ref name="blic">{{Citiranje www|naslov=U Beograd rado dolazim|url=http://www.blic.rs/Kultura/48182/U-Beograd--rado-dolazim|autorlink=|prezime=Šuvar|ime=Mira|koautori=|urednik=|izdavač=Blic|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=6. 7. 2008|preuzeto=17. 4. 2014|arhivurl=|arhivdatum=|citat=''Moj otac Danko potječe iz stare zagrebačke porodice. Njegovi su preci došli iz Banata u 17. stoljeću. Moja majka Eva potiče iz židovske porodice iz Sarajeva. Njezin se otac Oskar Izrael u Mađarskoj oženio mojom bakom Katicom 1919. godine, u vrijeme revolucije, nakon čijeg je gušenja s porodicom preselio u Split.- Na potjernici jugoslavenske policije bio je označen kao sekretar Bele Kuna, pa je 1923. godine morao pobjeći iz Splita u Sarajevo. U medijima vas počnu proglašavati četnikom ili Židovom koji se izmotava, svrstavati u paletu nepoćudnih osoba. A upućivane su i razne prijetnje mojoj obitelji.'' }}</ref> Polubrat je [[Vesna Domany Hardy|Vesne Domany Hardy]] (nećakinja odnosno sinovica [[Robert Domany|Roberta Domanya]]), koja je kćer njegove majke Eve iz njena prvog braka s [[Rudolf Domany|Rudolfom Domanyem]]. Prvi kratki amaterski film uradio je [[1963]]. U trogodišnjem razdoblju Grlić je uradio šest amaterskih filmova i dobio više od dvadeset nagrada na amaterskim jugoslovenskim filmskim festivalima. Grlić je diplomirao nakon dvije godine pohađanja škole "Radio i televizijskog novinarstva" u Zagrebu. Za to vrijeme je radio oko dvije godine kao voditelj na omladinskom TV showu za "TV Zagreb". 1966. završava srednju školu u Zagrebu. Kao glumac Rajko je proveo dvije godine sa Studentim eksperimentalnim kazalištem (SEK), nastupajući u dvije predstave, Ars longa vita brevis i Viet-rock. Putovao je s tim produkcijama širom bivše Jugoslavije, [[Italija|Italije]], [[Njemačka|Njemačke]], [[Poljska|Poljske]], [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], [[Bugarska|Bugarske]] i [[Turska|Turske]]. Iste godine Grlić je počeo studirati filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu. Objavljuje svoj prvi profesionalni kratki film ''Prolazak'' na kojem je bio ujedno i redatelj i scenarist u produkciji [[Zagreb film]]a. U periodu od 1966. do 1970. objavljuje nekoliko priča i pjesama u zagrebačkim književnim časopisima: "Umjetnost i mi", "Razlog" i "Telegram". 1967. Grlić postaje student režije na FAMU , Akademija umjetnosti - Fakultet za film i televiziju, u [[Prag]]u, [[Češka]], bivša [[Čehoslovačka]]. Na FAMU, u klasi profesora [[Elamr Gott]]a on je napravio četiri kratka filma i dvije televizijske produkcije. ''Mi iz Praga'' je bio njegov prvi profesionalni televizijski dokumentarac objavljen kao redatelj i scenarist, također u produkciji [[TV Zagreb]]a. Tokom sovjetske okupacije Čehoslovačke, Grlić je bio član štrajkačkog odbora na FAMU. ''Svaki čovjek je dobar čovjek u hrđavom svijetu'', je njegov jednosatni TV dokumentarac snimljen [[1969]]. u produkciji TV Zagreba ali mu je bilo zabranjeno javno prikazivanje. ''Sve jedno drugo pojede'' je sljedeći kratki film kojeg je napisao i režirao Grlić. Producent filma je bio FAS, Zagreb. Primio je nagradu [[TV Beograd]]a za "Najbolji jugoslovenski kratki film 1971", kao i šest drugih nagrada. Također je prikazivan širom svijeta na nekoliko velikih festivala kratkog filma u [[Oberhausen]]u, [[Bilbao|Bilbau]] i ostalim. ''Predgovor'' je bio polusatni film u produkciji TV Beograda koji je ujedno bio njegov projekat za tezu. ''Pohvale'' je dokumentarac u šest dijelova u produkciji TV Zagreba kojem je bilo zabranjeno javno prikazivanje. [[1972]]. Grlić radi na filmu [[Društvena igra]], gdje je bio koscenarist sa [[Srđan Karanović|Srđanom Karanovićem]]. To je bio njegov ​​prvi rad na scenariju za dugometražni igrani film. Film je režirao Karanović a producirao ga je beogradski Film danas. Premijerno je izveden u Quenzin de Realisatuer na filmskom festivalu u [[Cannes]]u. Od 1972. do 1974. radi na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu kao profesor filmske montaže i režije.<ref name = "bio"/> Zbog svojeg židovskog podrijetla i principa koje nije htio pogaziti, Rajko je bio u hrvatskim medijima tokom [[1990]]-ih i [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]] proglašavan [[Četnici|četnikom]] i Židovom koji se izmotava. Nakon prijetnji upućenih njegovoj familiji, odlučio se sa suprugom i kćerkom preseliti u [[Sjedinjene Američke Države|Ameriku]].<ref name="blic"/>