Komunistička partija Grčke – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Fix
Nema sažetka izmjene
Red 11:
}}
'''Grčka komunistička partija''' ([[grčki]]: ''Κομμουνιστικό Κόμμα Ελλάδας, Kommounistikó Kómma Elládas''), poznatija po svom [[akronim]]u '''ΚΚΕ''', je partija [[grčka|grčkih]] [[komunizam|komunista]] i jedna od najstarijih [[politička partija|partija]] na [[grčka|grčkoj]] [[politika|političkoj]] sceni.
 
== Historija ==
''ΚΚΕ'' je osnovan par dana prije zvaničnog kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] -tj. [[4. novembar|4. novembra]] [[1918]]. pod imenom [[Socijalizam|Socijalistička]] radnička partija Grčke (akronim: '''SEKE''', [[grčki]]: ''Σοσιαλιστικό Εργατικό Κόμμα Ελλάδας'',
Sosialistiko Ergatiko Komma Elladas) sa osnivačem i prvim liderom ''Avramom Benarojom'', [[sefardi|sefardskim]] [[židovi|židovom]], učiteljem i radničkim vođom još iz [[Osmansko Carstvo|osmanskih]] vremena iz [[Solun|Soluna]]. <ref name=his>{{cite web
| url =http://inter.kke.gr/about/history/briefhistory/
| title =''Brief history''
Linija 22 ⟶ 23:
Na čelu partije bio je peteročlani Centralni komitet u sastavu; N. Dimitratos, D. Ligdopoulos, M. Sideris, A. Arvanitis i S. Kokinos. Kad je izbio [[Grčko-turski rat 1919-1922]] ''SEKE'' je bio oštro protiv njega i proglasio ga je imperijalističkim, i pozvao grčke vojnike da dezertiraju, čak i da okrenu svoje oružje protiv vlastitog [[kralj]]a.
Na Drugom kongresu u aprilu, [[1920]]. odlučeno je da partija pristupi [[Kominterna|Trećoj internacionali]], i da promjeni ime, pa je prezvana u '''Socijalistička radnička partija grčkih - komunista''' (SEKE-K). Na kongresu je izabran novi Centralni komitet, u kom su bili; N. Dimitratos, P. Dimitratos, Y. Kordatos, G. Doumas i M. Sideris. <ref name=his/>
Treći izvaredni kongres partije, održan u novembru - [[1924]]. odlučio je da se promijenjeni ime u današnje - '''Komunistička partija Grčke''' (KKE), na tom kongresu su potpuno prihvaćeni principi radikalnog marksizma-lenjinizma. Za generalnog sekretara izabran je ''Pandelis Pouliopoulos''. <ref name=his/> Nakon tog kongresa, otpočeli su procesi protiv članova zbog njihovih uvjerenja (suđenje Katochyrotikonu [[1924]]., Idionymonu [[1929]]., i brojnim drugim članovima), i pored toga što je formalno-pravno partija bila legalna. Progon članova ''ΚΚΕ'' pojačao se od [[1936]]. za vojne diktature [[Joannis Metaxas]]a, tad su brojni članovi partije pozatvarani i internirani na izolirane otoke.
=== KKE između dva rata ===
 
=== KKE između dva rata ===
KKE je blisko surađivao sa ostalim tek osnovanim [[Evropa|evropskim]] komunističkim partijama, u otporu rastućem utjecaju fašističkih pokreta. Nakon [[Kominterna|Kominternine]] odluke da osnuje Internacionalni antifašistički front, KKE je osnivao '''Narodni front''', koja je ubrzo postao najveća marksističko antifašistička organizacija prije diktature Metaxasa. KKE i ostale lijeve političke partije radile su na osnivanju i organiziranju radničkih sindikata u svim sektorima, između ostalog osnovali su '''Generalnu konfederaciju grčkih radnika'''. To ih je dovelo u radikalno opozicijske vode prema aktualnim vladama, [[1928]]. Georgios Papandreou kao Ministar prosvjete, uveo je zakon protiv komunističkih učitelja, poznat kao - '''Idionymo'''. Taj zakon omogućio je progon i kažnjavanje mnogih članova KKE i ostalih lijevih organizacija.
KKE se kao i većina lijevih evropskih partija stao na stranu [[Španjolska|Španjolske]] [[socijalizam|socijalističke]] vlade za [[španjolski građanski rat|španjolskog građanskog rata]] ([[1936]].-[[1939]].), tad se oko 440 grčkih komunista uključilo se u [[Internacionalne brigade]], mnogi od njih su bili visoki rukovodioci KKE-a.
Za vrijeme diktatorskog režima ''Joannisa Metaxasa'', partija je [[1936]]. stavljena van zakona, i do 1941. gotovo fizički likvidirana.
=== KKE i makedonsko pitanje ===
 
=== KKE i makedonsko pitanje ===
Nakon [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] [[1912]].-[[1916]]., i [[Prvi svjetski rat |Prvog svjetskog rata]] [[1916]].-[[1919]]. i katastrofalne vojne invazije na [[Mala Azija|Malu Aziju]] ([[Grčko-turski rat 1919-1922]])
Nakon [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] [[1912]].-[[1916]]., i [[Prvi svjetski rat |Prvog svjetskog rata]] [[1916]].-[[1919]]. i katastrofalne vojne invazije na [[Mala Azija|Malu Aziju]] ([[Grčko-turski rat 1919-1922]]), bilo je mnogo različitih pogleda od strane tadašnjih velesila po pitanju sjevernih grčkih granica. To pitanje potezale su i nova [[Turska]] država, kao i [[Bugarska]] država, traženjem veće teritorije u zamjenu za osiguranje trgovačkih puteva [[Britanski imperij|Britanskom imperiju]].
 
Dobar dio tih zahtjeva imao je podlogu u činjenici da su tad brojne etničke i vjerske manjine tih država živile unutar grčkih granica, na sjeveru [[Grčka|Grčke]]. KKE se načelno protivio bilo kojoj od tih geo-strateških igara sa upotrebom manjina u pozadini, shvaćajući da bi to lako moglo dovesti do novog imperijalističkog rata u regiji. Politika partije je jednostavno bila određena tadašnjom lenjinističkom teorijom o nacionalnom pitanju i socijalističkoj državi, po kojoj je svaka manjina imala pravo na vlastitu državnost (uključujući i pravo na ocjepljenje) unutar zajedničke [[Socijalizam|Socijalističke]] države.
Red 48:
| publisher=Encyclopædia Britannica
}}</ref>, i otpočeo sa otvorenom pobunom protiv Vlade u [[Atena (grad)|Ateni]] i njenih saveznika. Markos Vafiadis je smjenjen - [[1948]]., a na njegovo mjesto dolašao je generalni sekretar KKE, [[Nikolaos Zachariadis]] <ref name=brit/>(koji je oslobođen iz njemačkog zarobljeništva). On je promjenio taktiku borbe, i od dotadašnjeg partizanskog oblika ratovanja prešao na obranu teritorije i frontalnu borbu sa puno jačim i bolje opremljenim vladinim snagama. Nakon nekoliko teških poraza, Grčka demokratska vojska je prestala pružati otpor [[1949]]. godine.
 
=== Poslijeratni period ===
Nakon građanskog rata KKE je proglašena ilegalnom partijom, pa su brojni istaknuti članovi morali pobjeći u inozemstvo ili se prikriti u ilegali. Mnogi članovi KKE su pohapšeni, i ubijeni nakon suđenja, poput Nikosa Belojannisa [[1952]]. i Nikosa Ploumpidisa [[1954]]. Ipak kako je vrijeme odmicalo, represija je postala manja.
 
Za vrijeme svog ilegalnog djelovanja KKE je podržavala ''Ujedinjenu demokratsku ljevicu'' (EDA), na izborima. Prema nekim ne baš provjerenim izvorima, grčki Kralj Konstantin, predložio je još [[1964]]. tadašnjem premijeru - Georgiosu Papandreou (starijem) legalizaciju KKE, što je on odbio.
 
=== KKE za vrijeme vojne hunte ===
Grupa desničarskih pukovnika [[grčka|grčke]] vojske, pod vodsvom ''Georgiosa Papadopulosa'' izvela je [[21. april]]a [[1967]]. uspješan [[Puč|državni udar]] (coup d'état), zbog, kako su oni naveli - imanentne [[komunizam|komunističke]] opasnosti. Zabranjen je rad svim političkim partijama, građanima su ograničena i neka druga građanska prava, članovi KKE su proganjani i osuđivani, poput drugih oponenata [[Režim pukovnika|vojne hunte]].
 
Za KKE je osobito teška bila - [[1968]]. kad je partija doživjela veliku krizu, zbog razmomilažanja oko pitanja [[SSSR|Sovjetske]] intervencije na tadašnji [[ČSSR]], i brutalnog gušenja [[praško proljeće|praškog proljeća]].
Linija 60 ⟶ 62:
I pored svih razmimoilaženja KKE je djelovala u pružanju otpora [[Režim pukovnika|vojnoj hunti]], naročito ilegalnim radom među studentima po [[univerzitet]]ima. KKE je participirao u radu brojnih ''Komiteta za borbu protiv hunte'', zajedno sa drugim političkim partijama i organizacijama, osnivanim u ilegali unutar zemlje kao i po brojnim evropskim gradovima.
 
=== Legalizacija ===
Nakon obnove parlamentarne demokracije [[1974]]., u vrijeme vladavine ''Konstantina Karamanlisa'' legaliziran je KKE. On je sudjelovao na izborima [[1974]]. u koaliciji sa partijama ''Unutrašnja KKE'' i ''EDA'' pod imenom ''Ujedinjena Ljevica'', - ta koalicija osvojila je 9.36 % glasova.
Od tada permanentno sudjeluje na izborima, sa promjenjivim izbornim uspjesima, ali načelno se može reći KKE je treća politička partija u [[Grčka|Grčkoj]] po rezultatima izbora.
 
Linija 67 ⟶ 69:
[[1944]]., KKE je sudjelovala u Vladi nacionalnog jedinstva, premijera Georgiosa Papandreua, dobivši Ministarstvo financija, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo rada i Ministarstvo privrede i javnih radova.
 
[[1988]]. KKE i ''Grčka Ljevica'' (grčki:EAP, prije Unutrašnji KKE ), zajedno sa još nekim partijama ljevice i centra osnovali su ''Koaliciju ljevice i progresa'' - '''Synaspismos'''. Synaspismos je na izborima [[1989]]. osvojio 13.1% glasova i udružio se sa ''Novom Demokracijom'', te formirao vrlo kratkotrajnu vladu, potresanom optužbama za brojne privredne skandale. Na kraju te iste godine - Synaspismos je ušao u tzv. novu Univerzalnu vlast, zajedno sa sa Papandreovim ''Svegrčkim socijalističkim Pokretom'', koja je postavila za premijera Ksenofona Zolotasa. Ta vlada trajala je samo tri mjeseca.
 
KKE je izašao iz Synaspismosa - [[1991]]., ali je dio članova ostao vjeran ''Synaspismosu'', koji je se kasnije pretvorio u nezavisnu lijevu političku partiju.
[[Datoteka:Rhodos grafiti KKE.JPG|thumb|left|260px|Grafit na [[Rodos]]u]]
 
== Otpadnici i saveznici ==
Prva frakcija koja se odvojila [[1956]]. od KKE je ''Trockistička Organizacija grčkih komunista''. Nakon XX. Sjednice komunističke partije [[SSSR]] -a [[1968]]., odvojila se manja frakcija koja je osnovala partiju - ''Grupu marksista-lenjinista Grčke'' ('''OMLE'''), za vrijeme diktature [[Režim pukovnika|vojne hunte]] ([[1967]].-[[1974]].), odvojila se poveća grupa članova KKE i osnovala - ''Unutrašnju Komunističku partiju Grčke'' (Unutrašnji KKE). KKE i ''Grčka Ljevica'' (bivši ''Unutrašnji KKE''), zajedno sa još nekim partijama ljevice i centra osnovali su [[1988]] ''Koaliciju ljevice i progresa'' - '''Synaspismos'''. Iste godine dobar dio članstva i rukovodstva ''Komunističke omladine Grčke'' ('''KNE'''), izašao je iz partije i oformio ''Novu Ljevicu''('''NAR'''), povukavši za sobom većinu mladih osobito u većim gradovima, a naročito u [[Solun|Solunu]].
Na samom startu [[2000]]. jedna manja grupa partijskih lidera izašla je iz partije i osnovala ''Pokret za ujedinjenu akciju ljevice''('''KEDA'''), koja je izašla na izbore održane 2007. u koaliciji sa ''Radikalnom ljevicom''.
 
== Organizacija mladih ==
KKE ima ''Organizaciju mladih komunista Grčke'' ('''KNE'''), koja čvrsto podupire ciljeve i strateške interese partije.
 
== Aktivnosti KKE danas ==
U današnjoj [[Grčka|Grčkoj]] KKE sudjeluje na izborima, i participira u vlasti preko svojih poslanika u grčkom [[parlament]]u, lokalnim vlastima i u [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]]. Partija izdaje svoje dnevne novine - ''Rizospastis'', izdaje i političko-teoretski časopis - ''Komounistiki Epitheorisi'' (Komunističku Reviju), kao dvomjesečnik i obrazovni časopis - ''Themata Paideias''.
 
== Generalni sekretari partije ==
Linija 86 ⟶ 88:
*Nikolaos Dimitratos (novembar, [[1918]].) Izbačen iz partije pod optužbom za ''sumnjivo ponašanje''.
*Giannis Kordatos (februar, [[1922]].) Izbačen iz partije pod optužbom za ''razaranje marksizma''.
*Nikolaos Sargologos (novembar, [[1922]].) Izbačen iz partije pod optužbom za ''špijunažu''.
*Tomas Apostolidis (septembar, [[1923]].) Izbačen iz partije pod optužbom za oportunizam.
*Pandelis Pouliopoulos (prosinac, [[1924]].) Izbačen iz partije pod optužbom da je ''provokator''.
Linija 99 ⟶ 101:
*Konstantinos Koligiannis ([[1956]].-[[1972]].)
*Karilaos Florakis ([[1972]].-[[1989]].)
*Grigoris Farakos ([[1989]].-[[1991]].) Izašao iz partije da se pridruži partiji Synaspismos.
*Aleka Papariga ([[1991]].-do danas)
 
== Pogledajte i ove stranice ==
== Povezano ==
* [[ELAS]]
* [[EAM]]
* [[Grčki građanski rat]]
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Vanjske veze ==
* [http://www.kke.gr/kke_en.html Portal KKE] {{en icon}}
{{commonscat|Communist Party of Greece}}
* [http://www.kke.gr/kke_en.html Portal KKE] {{en icon}}
[[Kategorija:Historija Grčke]]
[[Kategorija:Grčke političke partije]]
[[Kategorija:Kratice-K|KE]]
[[Kategorija:Troslovnik-K|KE]]
 
{{Grčke političke partije}}
 
[[Kategorija:Historija Grčke]]
[[Kategorija:Političke stranke u Grčkoj]]