Razlike između izmjena na stranici "Ratovi u bivšoj Jugoslaviji"

nema sažetka uređivanja
oznake: Mobilno uređivanje Web izmjena mobilnim uređajem
[[Datoteka:Balkans War 1991, marine casualty - Flickr - Peter Denton 丕特 . 天登.jpg|left|mini|225px|Uništen brod u okolici Dubrovnika]]U ljeto 1991., kada je Hrvatska najavila proglašenje neovisnosti, JNA je krenula u otvoreni vojni pohod te se borila na strani snaga [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]] (RSK), srbijanskih paravojnih formacija – i nekadašnjih suparnika iz Drugog svjetskog rata, četnika.<ref>[[#UN-ov izvještaj III.A|UN-ov izvještaj III.A, "2. Ties with the Governments of FRY, the self-declared Serbian Republics, and the JNA"]]</ref> [[Bitka za Vukovar]] – najteža bitka cijelog rata u kojoj je oko 3.000 civila i vojnika izgubilo živote{{sfn|Tapon|2011|loc=str. 329}} – i [[opsada Dubrovnika]] postale su dvije najviše medijski praćene bitke, ali je njihova žestina dovela do okretanja mišljenja međunarodne zajednice protiv srpske strane.{{Sfn|BBC News|2001}} Iako manje poznate, i druge borbe su bile značajne, kao što je [[bitka za Osijek]], u kojoj je poginulo oko 800 osoba,{{sfn|Jegen|1996|loc=str. 14}} [[bitka za Gospić]] i [[bitka za Zadar]]. JNA je 1991. koristila [[kemijsko oružje]] protiv hrvatskih vojnika i civila, od [[fosfor]]a iz projektila u Vukovaru sve do inhibitora [[Acetilholinesteraza|acetilholinesteraze]] u [[Zadar|Zadru]] i [[Kruševo (Obrovac)|Kruševu]].{{sfn|Plavsić|Petrovecki|Fuchs|Sostarić|1992|loc=str. 1–5}} Netrpeljivost je porasla na obje strane, tako da su neki umjereni činovnici, koji su htjeli pronaći kompromisno rješenje, smaknuti od sunarodnjaka: primjerice, Dmitra Obradovića, gradonačelnika [[Vrginmost]]a, su likvidirali militanti RSK,<ref>[[#Nizich|Nizich 1992.]], str. 56</ref> dok je [[Josip Reihl-Kir]], zapovjednik osječke policije, ubijen iz hrvatske zasjede. Primirje početkom 1992. dovelo je do prekida nasilja, dok je RSK zauzela 13.913 km<sup>2</sup> ili 25% površine Hrvatske,{{Sfn|Memorijalno dokumentacijski centar|2009}} ne računajući dodatnih 680 km<sup>2</sup> oko dubrovačkog područja. Iz tog područja je "[[Etničko čišćenje|etnički očišćeno]]" najmanje 80.000–100.000 Hrvata i drugih nesrba.<ref>[[#Stanišić i Simatović|''Tužitelj protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića – Presuda'']], str. 4</ref> Prema izvorima hrvatske vlade, do 1. IX 1993. hrvatska strana imala je 6.651 potvrđenih poginulih, 12.706 nestalih te 24.208 ranjenih.<ref>[[#Lukic|Lukic 1996.]], str. 193</ref>
 
Usprkos Miloševićevoj propagandi da se radi o novoj [[NDH]], Hrvatska je stekla međunarodno priznanje te je 1992. primljena u članstvo UN-a,{{Sfn|Ministarstvo vanjskih i europskih poslova|2012}} dok RSK nije priznao nitko. 1992. odigrao se [[progon Hrvata iz Vojvodine tijekom Jugoslavenskih ratova|progon Hrvata iz nekih dijelova Vojvodine]]<ref>[[#Nizich|Nizich 1992.]], str. 57-58</ref> nakon čega je oko 10.000 Hrvata napustilo tu regiju{{Sfn|Naegele|21.2. 2003}} i naselilo se uglavnom u Hrvatsku.{{sfn|Đurđev|1998|loc=str. 207-213}} Pokušaj mirne reintegracije RSK pod hrvatsku vlast tri godine nije dovela do pomaka, a njen predsjednik [[Milan Martić]] čak je odbio i primiti [[plan Z-4]].{{Sfn|Sense Agency|2006}} Dvije vojne akcije 1995., [[operacija Bljesak]] i [[operacija Oluja]], dovele su do vraćanja većeg dijela RSK pod hrvatsku vlast, ali su se dogodili razni ratni zločiniteritorije. U Oluji je, ovisno o različitim izvorima, poginulo 326,{{sfn|Dalje|3.4. 2014}} 677{{sfn|Dalje|3.4. 2014}} ili 1.078 civila,{{sfn|Romac|13.3. 2014}} dok je oko 20040.000–250000–70.000 Srba pobjeglo iz Hrvatske. [[SRJ]] nije intervenirala, dijelom stoga jer su je međunarodne sankcije oslabile, a dijelom stoga jer je Hrvatska ovog puta bila međunarodno priznata, te bi time intervencija bila izravan međunarodni sukob. Vlada Hrvatske žestoko se protivila optužbama da se radilo o "etničkom čišćenju". Ipak, [[Human Rights Watch]] (HRW) je naveo da su uvjeti za povratak srpskih izbjeglica postavljeni nemoguće visoko i složeno{{#tag:ref|Srpski povratnici su prvo trebali dobiti [[Viza|vizu]] za ulazak u Hrvatsku, potom dozvolu SRJ da napuste državu i na kraju tranzitnu vizu za [[Mađarska|Mađarsku]] odakle bi dobili hrvatsko dopuštenje za ulazak u Hrvatsku. Međutim, da bi se dobila viza, trebali su dokazati da su hrvatski državljani putem domovnice, a ona je izdana 1992., u vremenu kada su oni bili pod kontrolom RSK koja to nije dozvoljavala.{{sfn|Human Rights Watch|1996|loc=pasus 104-105}}|group=nb}} te zaključila da "iako su korištene metode često bile manje brutalne nego one srpskih vlasti, politika i praksa hrvatske vlade ipak demonstrira namjeru da se stvori "etnički čista" država.".{{sfn|Human Rights Watch|1996|loc=pasus 104-105}} Ipak, time je omogućen povratak Hrvatima koji su prognani iz RSK 1991. – već 1996. oko 85.000 Hrvata vratilo se svojim domovima{{Sfn|U.S. Committee for Refugees and Immigrants}} – i stvoren dovoljan pritisak da bosanski Srbi prihvate kraj rata u BiH, a [[Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem]] mirnu [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|reintegraciju hrvatskog podunavlja]].
 
== Rat u Bosni i Hercegovini ==
Anonimni korisnik