Kosta Vojinović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 53:
Akcije komitskih četa su trajale celu [[1917]]. godinu, bez obzira na žrtve. Okupatori su obrazovali takozvane “protivčete”, čiji je zadatak bio da gone određenu četu do uništenja. U borbama najuspešniji su bili Vojnović, Pećanac, braća Vlahovići i Jovan Radović. Među njima nije bilo dovoljno saradnje, a između Vojnovića i Pećanca je bio otvoren sukob.
 
=== Pogibija Koste Vojinovića ===
[[Datoteka:Tane Nikolov at First world war.jpg|minijatura|Vođe srpskih četa u oblasti Morave prilaze bugarskoj vojsci.]]
 
{{citiranje|„Predavanje četnika postalo masovno. Bugarske vlasti vode pregovore sa još nepredatim četnicima, a to demorališe i ostale koji se inače ne bi predali“.<ref>http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:482827-Ranjen-Kosta-pobegao</ref>|Izveštaj pukovnika Petra Darvingova iz oktobra 1917.}}
Decembra [[1917]]. godine kod sela [[Grgure|Grgura]] ubijen je Kosta Vojnović, nakon čega je otpor ugušen. Vojinović je najverovatnije ubijen usled izdaje nekog od saradnika:
 
Bugari su sprovodili teror nad stanovništvom i porodicama boraca, istovremeno nudeći povoljne uslove onima koji se predaju i nagrade onima koji sarađuju. Neki od četnika prešli su na bugarsku stranu i predvodili protivčete u gonjenju Vojinovića, koji je u okršaju ranjen. 18. septembra Vojinović je poslao svoje četovođe Kostu Vučkovića i Milivoja Raičevića da nabave hranu. Međutim, oni su se predali Bugarima, kao i neki drugi. Ne samo što su odali veze, jatake i puteve, nego su krenuli na čelu bugarskih poternih odeljenja. To su činili: Jovan Bulajić, Jovan Jelić, Đorđe Koprivica, Novica Veljović, potom i Vučković i Raičević.<ref>http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:482696-Izdaja-skupo-kostala</ref>
 
Bugari su (3) 16. oktobra, uz podršku austrijskog mitraljeskog odeljenja, opkolili odred Koste Vojinovića između Žareva i Trećaka, gde su borbe vođene od jutra do kasno u noć.
 
{{citiranje|„Vojinović je 16. oktobra istočno od Trećaka pobeđen i razbijen. Na mestu okršaja ostalo je 18 mrtvih i 10 ranjenih komita. Među mrtvima bila je i njegova ljubavnica. Celokupna oprema i arhiva Vojinovićeve čete pala je u ruke Bugarima. Borba je trajala od 11 sati pre podne do kasno u noć. Bugari su imali 3 mrtva i 1 ranjenog. Između Male čuke i Trećaka Vojinovića su napadali prva bugarska četa i mitraljesko odeljenje, dok su ga sa juga napadali druga bugarska četa i kontra četa“.<ref>http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:482827-Ranjen-Kosta-pobegao</ref>|Telegram Drugog poternog bataljona upućen Okružnoj feld-žandarmerijskoj komandi u Kruševcu}}
 
Bugari su izvestili da je njegov odred razbijen: „17 četnika mu je poginulo, cela arhiva mu zaplenjena a on, ranjen, sa svega nekoliko drugova je izmakao“.<ref>http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:482827-Ranjen-Kosta-pobegao</ref> O tome, Vojinović je u svojim beleškama zapisao:
 
{{citat|U samu zoru opkoljeni smo od austrijske vojske, bugarske vojske i naših izdajnika na Livadicama - Ivaljku. Potkazan sam od četnika koji su se predali, uhvatili su nam zasede na mestima koja su im bila poznata, a kojima nam je jedini izlaz bio. Kad smo naišli na njih oni su otvorili na nas vatru mada su se Bugari bili povukli... U toj ogorčenoj borbi ranjen sam teško u nogu. Opkoljen od izdajnika i od vojske neprijateljske borio sam se ranjen do same noći.<ref>http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:482827-Ranjen-Kosta-pobegao</ref>|Dnevnik Koste Vojinovića}}
 
Od 3. oktobra do 3. novembra Vojinović se nalazio u Kuli i lečio rane, odakle je morao da se sklanja usled potere. Vojnović je u svome dnevniku zapisao:
 
{{citat|Potera je bilo velikih za mnom. Naročito su me tražili predati četnici. Njima je želja bila da ja poginem te da se oni spasu odgovornosti pred srpskim sudom za počinjena zla i krađe kojima sam ja sve podatke pohvatao. Sedmog novembra, zbog velikih potera u ovome kraju, iako nisam prezdravio, morao sam se po najvećoj hladnoći i snegu premestiti za Rankovicu kod sela Šipovca. Tu sam od strane Jovana Bulajića i vojske bugarske opkoljen. Borili smo se nekoliko sati potom smo se povukli. [...] Na nogu još ne mogu da se naslonim.<ref>http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:482827-Ranjen-Kosta-pobegao</ref>|Dnevnik Koste Vojinovića}}
 
Vojnović je u svojim beleškama zapisivao imena četnika izdajnika:
{{citat|Predali su se četnici Martin Mladenović i Petar Prstojević. Oba nisu htela da se interniraju već su se primili u bugarsku komitsku četu. [...] Mnogi su zahtevali da se interniraju i oni su oterani, a oni koji to nisu hteli danas idu i vode vojsku na nas, tuku narod i pljačkaju, optužuju one Srbe koji su ih hranili i od Bugara čuvali, pokazuju gde je šta od materijala zakopano itd.<ref>http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:482827-Ranjen-Kosta-pobegao</ref>|Dnevnik Koste Vojinovića}}
 
Vojinović se od 7. novembra do 25. novembra nalazio u Toplici, gde su ponovo bili opkoljeni u selu Lazarevcu, ali su se probili bez gubitaka. Potkazali su ih bogati seljaci:
 
{{citat|Potkazivali su me imućniji građani seljaci, a sirotinja nam izlazila na susret i čuvala.<ref>http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:482827-Ranjen-Kosta-pobegao</ref>|Dnevnik Koste Vojinovića}}
 
Ranjeni vođa ustanka Kosta Vojnović je konačno opkoljen sa borcima svoga odreda kod vodenice u selu [[Grgur]]u kod Blaca. Tek kada su mu svi borci izginuli, on se ubija da ne bi pao živ u ruke neprijatelju.<ref name="Kozić"/>
 
{{citat|Svako ko bude video vodenicu na Grgurskoj reci, odmah će shvatiti da Kosta Vojinoić iz nje nije mogao pobeći, ali i da je poteru doveo neko ko je znao gde se vodenica nalazi. Vodenica je, naime, podignuta ispod jedne stene i potpuno je zaštićena i neprimetna za nekoga ko ne živi u okolini.<ref name="Mladenović-2006"/>|dr [[Božica Mladenović]]}}
 
Baron Kun u poverljivom izveštaju svom ministru priznaje: "''Ne može se poreći da je Kosta Vojinović pokazao izvesnu plemenitost u načinu na koji je vodio svoje ljude''." Nakon rata, Hugo Kerchnawe je pisao da se Vojnović borio viteški, da je naređivao svojim gerilcima da ne čine nikakve zločine i da tretiraju zarobljenike velikodušno.<ref name="Mitrović"/>
 
== Izvori ==