Wikipedija

Tvrtko I Kotromanić – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1:
 
{{Infokutija Vladar
| Ime =StefanStjepan Tvrtko I Kotromanić
| Nasljeđivanje =[[Spisak bosanskih vladara|Ban Bosne]]
| Nasljeđivanje1 =[[Spisak bosanskih vladara|Kralj Bosne]]
Red 23:
|}}
 
'''StefanStjepan Tvrtko I Kotromanić''' (oko [[1338]] - oko [[10. mart]]a [[1391]]) je bio bosanski [[ban]] od [[1353]]. do [[1377]]. godine, a zatim i prvi bosanski [[kralj]] do [[1391]]. godine.
 
Bio je sin kneza [[Vladislav Kotromanić|Vladislava]], brata bosanskog bana [[Stjepan II Kotromanić|StefanaStjepana II]], i [[Jelena Šubić|Jelene Šubić]], kćerke [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II. Šubića]] iz hrvatske vladarske obitelji [[Šubići|Šubića]], te unuk [[Stjepan I. Kotromanić|Stjepana I. Kotromanića]] i [[Jelisaveta Nemanjić|Jelisavete]], kćerke srijemskog kralja [[Stefan Dragutin|Stefana Dragutina]] i [[Katarina Ugarska, srbijanska kraljica|Katarine]], unuke [[Bela IV.|Bele IV.]] (Stjepan I. je imao prvu ženu prije Jelisavete). Njegova sestra je bila [[Katarina Kotromanić (celjska grofica)|Katarina, grofica Celja]], majka [[Herman II. Celjski|Hermana II. Celjskog]] i baka [[Barbara Celjska|Barbare, carice Svetog Rimskog Carstva]]. <ref>[http://genealogics.org/getperson.php?personID=I00125106&tree=LEO Genealogija prema Leou van de Pasu]</ref>
Njegova majka, Jelena Šubić, bila je po očevoj strani unuka hrvatskog bana i vladara cijele Bosne [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavla I. Šubića Bribirskoga]] i njegove žene Urse, dok je majka njegovog oca, Jelisaveta Nemanjić, bila je kćerka srpskog kralja, čija je majka bila potomak dinastije [[Anžuvinci|Anjou]] porijeklom iz [[Napulj]]a, i ugarske princeze Katarine, kćeri hrvatsko-ugarskog kralja [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V]], čija je majka bila kćerka poglavara turskog plemena [[Kumani|Kumana]].
 
[[Datoteka:Medieval_Bosnian_State_Expansion.svg|mini|lijevo|300px|<center>Bosansko kraljevstvo za vladavine Trvtka I. (omeđeno crvenom linijom)]]
Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Bosnu učinilo najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka najvećim vladarem u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|povijesti srednjovjekovne Bosne]]. Tada se razvijaju bosanski gradovi, trgovina i rudarstvo, te se kuje prvi zlatni novac na južnoslavenskim prostorima. Na tom novcu se prvi put javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih kraljeva. Slijedeći zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa [[Stjepan Tomaš Kotromanić|StefanomStjepanom Tomašem]].
== Dolazak na vlast i odnosi sa Ludovikom Ugarskim ==
 
Red 43:
Zajedno sa srpskim knezom [[Lazar Hrebljanović|Lazarom Hrebljanovićem]] porazio je [[Oblasni gospodar|oblasnog gospodara]] [[Nikola Altomanović|Nikolu Altomanovića]] [[1373]]. i proširio se na područja [[Drina|Drine]] i [[Lim (rijeka)|Lim]]a. Početkom [[1377]]. od [[Balšići|Balšića]] je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu. U njegovoj državi bilo je područje ranije države Nemanjića. Na taj način je stekao uslove da preuzme i obaveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, naročito u odnosima sa Dubrovnikom. Tvrtko je imao i formalne uslove da to učini. Nakon smrti cara [[Uroš]]a, potkraj [[1371]]. godine, on se javio kao pretendent za upražnjenu srpsku krunu imajući i direktno srodstvo preko bake Jelisavete sa dotadašnjom vladarskom lozom [[Nemanjići]]ma.
 
[[Krunisanje Tvrtka I Kotromanića za kralja Bosne 1377|Krunisanje Tvrtka I]] izvršeno je [[1377]]. godine u mjestu [[Mile]], nedaleko od [[Visoko]]g, u srednjoj Bosni. Tvrtko se po tradiciji srpskih vladara nazvao Stefanom. Njegova titula pokazuje osnov po kojem je postavio legitimno pravo na upražnjenu srpsku krunu: kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju. Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani i počeli su da mu isplaćuju [[Svetodmitarski dohodak]] koji je ranije pripadao raskimsrpskim vladarima. -Tvrtkovo nosiocimakrunisanje srpskei kraljevskeproglašenje krunekraljem (u Nemanjicimasintagmi ).'kralj KraljSrbljem' Srbaodnoslilo se odnosilo na narodteritorij kojimkoji je upravljao.priključio Dakle,Bosni postaoizmeđu je[[1373]]. kralji svih[[1377]]. Srbagodine. deNjegove jure,obaveze neprema samopreostalim onihsrpskim kojioblasnim sugospodarima zivelinisu u Bosni na teritorijama kojima je on neposredno upravljaopostojale. Teritorije koje su nabrojaneOtuda u tituliizvorima sui oznacavalenema onoinformacija stoo jeprihvatanju biloili podneprihvatanju direktnomTvrtkovog kontrolomčina kralaj,među asrpskim ostaleoblasnim teritorijegospodarima nai kojimaSrpskoj supravoslavnoj ziveli srbi su bile de jure pod njegovom krunom, ali de facto njima su upravljali oblasni gospodaricrkvi. Realno stanje na terenu nije rezultiralo njihovom vazalnom odgovornošću, nekoj vrsti pravnog statusa prema novom kralju. Boj na Kosovu je bila prva velika bitka na kojoj se pored oblasnih gospodara pojavila i vojska srpskog kralja Tvrtka iz Bosne, sa namerom da zastiti svoje sunarodnike, kao i teritorije pod njegovom kraljevskom krunom.
 
== Pretenzije na Hrvatsku ==
Red 49:
Smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I [[1382]]. godine dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene, kneginje bribirske, da se umiješa i u hrvatske poslove. On se priključio hrvatskim feudalnim buntovnicima ([[Ivaniš Paližna]], braća Horvati), koji su zajedno s mađarskim ustali protiv Ludovikove kćerke [[Marija Anžuvinska|Marije Anžuvinske]], nove ugarske kraljice. Tvrtko je usmjerio svoju aktivnost napose na južnu Hrvatsku, koja je krvnim vezama bila u srodstvu s plemenom njegove majke.
 
Tvrtkova vojska pod zapovjedništvom [[Vlatko Vuković Kosača|Vlatka Vukovića Kosače]] [[1388]]. dobija bitku kod [[Bileća|Bileće]] protiv nadirućih osmanskih trupa. U boju na [[Kosovska bitka|Kosovu]] učestvovala je na srpskoj strani sakršćanskih oblasnimsaveznika gospodarimai ibosanska vojska kralja Srba - Tvrtka pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića Kosače. Postoji samo jedan historijski izvor iz prve ruke o Boju na Kosovu, a to su Tvrtkovi dokumenti iz druge polovine [[1389]]. Tvrtkovi glasnici su proneli vest po evropskim dvorovima o velikoj pobedi srpske vojske na Kosovu i zaustavljanju prodora Osmanlija dalje ka hriscanskoj evropi.
 
Poslije bitke na Kosovu Tvrtko, kao pobjednik, pojačava pritisak na [[Dalmacija|Dalmaciju]], tako da su mu se [[1390]]. godine pokorili gradovi [[Split]], [[Trogir]], [[Šibenik]] i ostrva [[Brač]], [[Hvar]] i [[Korčula]]. U intitulaciji on se sada naziva kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Da su njegovi planovi sezali i dalje moglo se naslutiti i iz njegove ženidbe ([[1374]]) bugarskom princezom [[Doroteja Bugarska|Dorotejom]] (kćerkom vidinskog bugarskog cara [[Sracimir]]a). Središnji položaj Bosne, Tvrtkove rodbinske veze i feudalno rasulo u Hrvatskoj i Srbiji omogućilo je Tvrtku da okupi pod svojom vlašću [[Teritorijalno širenje Bosne u doba Tvrtka I Kotromanića|veliku teritoriju]]. Daljnje okupljanje nasilno je prekinulo osmansko prodiranje.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Tvrtko_I_Kotromanić