Tvrtko I Kotromanić – razlika između verzija

Smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I [[1382]]. godine dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene, kneginje bribirske, da se umiješa i u hrvatske poslove. On se priključio hrvatskim feudalnim buntovnicima ([[Ivaniš Paližna]], braća Horvati), koji su zajedno s mađarskim ustali protiv Ludovikove kćerke [[Marija Anžuvinska|Marije Anžuvinske]], nove ugarske kraljice. Tvrtko je usmjerio svoju aktivnost napose na južnu Hrvatsku, koja je krvnim vezama bila u srodstvu s plemenom njegove majke.

 

 

Poslije bitke na Kosovu Tvrtko, kao pobjednik, pojačava pritisak na [[Dalmacija|Dalmaciju]], tako da su mu se [[1390]]. godine pokorili gradovi [[Split]], [[Trogir]], [[Šibenik]] i ostrva [[Brač]], [[Hvar]] i [[Korčula]]. U intitulaciji on se sada naziva kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Da su njegovi planovi sezali i dalje moglo se naslutiti i iz njegove ženidbe ([[1374]]) bugarskom princezom [[Doroteja Bugarska|Dorotejom]] (kćerkom vidinskog bugarskog cara [[Sracimir]]a). Središnji položaj Bosne, Tvrtkove rodbinske veze i feudalno rasulo u Hrvatskoj i Srbiji omogućilo je Tvrtku da okupi pod svojom vlašću [[Teritorijalno širenje Bosne u doba Tvrtka I Kotromanića|veliku teritoriju]]. Daljnje okupljanje nasilno je prekinulo osmansko prodiranje.