Bratoljub Klaić – razlika između verzija

Rođen je u [[Bizovac|Bizovcu]] kod [[Valpovo|Valpova]]. U [[Zagreb]]u je završio klasičnu gimnaziju te na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] diplomirao povijest južnoslavenskih jezika i [[književnost]]i, [[češki jezik|češki]] i [[njemački jezik]]. Stručno se usavršavao u [[Poljska|Poljskoj]] i [[Češka|Češkoj]]. Doktorirao je [[1941]]. godine [[disertacija|disertacijom]] '''''Bizovačko narječje'''''. Bio je profesor u gimnaziji u [[Vukovar]]u, [[Prijedor|Prijedoru]], [[Osijek]]u i Zagrebu te na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Od [[1950]]. godine profesor je hrvatskoga jezika na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti.

 

 

Kao član Državnoga ureda za jezik [[NDH]] Klaić je, uz suradnju ostalih članova, priredio pravopisni priručnik '''''Koriensko pisanje''''' (1942.), a s [[Franjo Cipra|Franjom Ciprom]] i opsežni '''''Hrvatski pravopis''''' (1944., pretisak 1992.), oba izrađena na tvorbeno-morfološkim načelima prema tadašnjoj službenoj jezičnoj politici. Postao je poznat po '''''Rječniku stranih riječi''''', koji je od [[1951]]. do [[2001]]. izišao u više izdanja. Prevodio je s klasičnih jezika (Eshil, Sofoklo, Euripid, Vergilije i dr.). Kao vrstan akcentolog objavljivao je radove iz hrvatske prozodije. U rukopisu mu je ostao ortoepski rječnik. Redigirao je i komentirao izdanja brojnih hrvatskih pisaca (npr. u ediciji '''''Pet stoljeća hrvatske književnosti''''') te jezično priredio mnoge kazališne i filmske izvedbe. Uvježbavao je [[dikcija|dikciju]] s glumcima za predstave i bio glavnim tumačem nepoznatih riječi. Proučavao je poljsko-hrvatske kulturne veze i pisao o njima. Osim jezikoslovljem bavio se i teorijom književnosti ('''''Između jezikoslovlja i nauke o književnosti''''', 1972). Bratoljub Klaić je u [[kroatistika|kroatistici]] i općenito u hrvatskoj kulturi ostavio trajan pisani i usmeni trag kao vrstan leksikograf i kao [[pravopis]]ni i jezični normativist.