Babilonija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinos)
Autobot (razgovor | doprinos)
m održavanje
Red 7:
=== Izvori babilonske civilizacije ===
 
[[ImageDatoteka:Iraq.A2003060.0750.500m.jpg|thumb|250px|right|Satelitska snimka juga [[Mezopotamija|Mezopotamije]], s utokom Eufrata i Tigrisa u [[Perzijski zaljev]]. Kolijevka sumerske, a potom i babilonske civilizacije.]]
Babilonska je civilizacija bila mješavina kultura i naroda. Oko 2000. pr.n.e. najjači pečat tome području davali su [[Akađani]], [[Amorejci]] i [[Sumerani]]. Sumerani i Akađani bili su već dugo ovdje i u 3. tisućljeću pr.n.e. stvorili snažnu civilizaciju, obično nazivanu sumerskom, čiji je Babilonija bila izravni baštinik. U to doba bili je ovdje prisutno i nešto Amorejaca, no velika migracija njihovih [[pleme]]na oko 2000. pr.n.e. pridonijela je stvaranju zajedničke, miješane babilonske civilizacije.
 
Red 30:
==== Larsa ====
 
[[ImageDatoteka:Foundation_tablet_Nanaia_Louvre_AO4412.jpg|thumb|250px|Temeljna pločica hrama s natpisom Kudur-Mabuka i Rim-Sina iz Larse. Vapnenac, oko 1820. pr.n.e.]]
I dinastija iz Larse također je bila amorejska i ustanovljena otprilike istovremeno s isinskom, oko 2025. pr.n.e., no njezini su vladari, u odnosu na one iz Isina, bili slabiji, sve dok oko 1834. pr.n.e. vlast ne preuzme Kudur-Mabuk. On i njegovo pleme dotad su bili plaćenici [[Elamci|Elamaca]], no kad je Kudur-Mabuk osvojio Larsu, postao je neovisan. Njegova je politika bila ambiciozna i dalekosežna. Čini se da je njegov odnos prema domaćem laršanskom stanovništvu bio dosta dobar. Svoga je sina, Varad-Sina, postavio za vladara Larse (oko 1834.-1823.), a on je sam ratovao u okolici.
 
Red 41:
=== Hamurabijevo razdoblje (oko 1792.-1750. pr.n.e.) ===
 
[[ImageDatoteka:Disk_Yahdun-Lim_Louvre_AO18236.jpg|thumb|250px|Disk s natpisom Jahdun-Lima, kralja Marija. Terracotta, oko 1800. pr.n.e.]]
Vrhunac starobabilonskog razdoblja predstavljala je bez sumnje vladavina kralja [[Hamurabi]]ja koji se uspio izdići iznad svojih takmaca, već spomenutog Rim-Sina iz Larse, kraljeve [[Mari (grad)|Marija]] i Šamši-Adada I.
 
Red 56:
==== Hamurabi (oko 1792.-1750. pr.n.e.) ====
 
[[ImageDatoteka:Stèle_du_Code_d%27Hammurabi.jpg|thumb|200px|right|Stela s natpisom koji sadrži „Hamurabijev zakonik“.]]
[[Hamurabi]] je bio šesti vladar iz svoje dinastije u [[Babilon]]u, također amorejskog porijekla, a grad Babilon bio je tek jedna od gradova-državica. Već su njegovi prethodnici udarili čvrste temelje koje je Hamurabi znao dobro iskoristiti, osvajajući druge države, omogućivši tako početak zlatnog doba Babilona. Pod njegovom se vlašću prvi puta može govoriti o Babiloniji kao jedinsvenoj političkoj stvarnosti.
 
Nije bio samo ratnik i osvajać, već se obilno koristio i mogućnostima [[diplomacija|diplomacije]], kao što je to vidljivo i iz „Arhiva iz Marija“. Imao je dobre odnose sa Šamši-Adadom I., kao i s Rim-Sinom kojemu čak šalje upomoć svoju vojsku u borbi protiv [[nomadi|nomada]]. To se mijenja nakon smrti Šamši-Adada, kad se počinje stvarati savez Elama i grada Ešnune, dok u Mariju vlast preuzima sin ubijenoga Jahdun-Lima, Zimri-Lim. Hamurabi pomaže Zimri-Limu, te s njim ostaje u dobrim odnosima kroz mnogo godina, o čemu svjedoče brojna pisma što su ih razmijenili.
 
[[ImageDatoteka:Hammurabi_detalle.jpg|thumb|200px|left|„Hamurabijev zakonik“, detalj.]]
Hamurabi se tada okreće prema Larsi u ratu koji će trajati pet godina. Na koncu Larsa postaje dijelom babilonske države, a Hamurabi je dobio pod svoju kontrolu čitavu južnu [[Mezopotamija|Mezopotamiju]]. Nakon toga kreće i protiv Zimri-Lima i brzo osvaja Mari na [[Eufrat]]u, a kroz sljedeće godine i Ašur na [[Tigrisu]], te područje između ta dva grada. Tako je postao vladarem, ne samo babilonske nizine, nego i čitavog područja koje će se kasnije zvati [[Asirija]].
 
Red 90:
Čini se da je Agum II. bio prvi kasitski kralj koji je preuzeo vlast u [[Babilon]]u, nakon provale Hetita 1595. pr.n.e. Vladao je Babilonijom, ali i područjem istočno od Tigrisa u kojem su se Kesiti bili prethodno nastanili. Jedino što nam je o njemu poznato jest da je uspio ponovno preoteti od Hetita kip babilonskog božanstva Marduka i uz veliko ga slavlje vratiti u hram. Nakon toga nemamo nikakvih podataka o događajima u Babiloniji kroz sljedeća dva stoljeća.
 
[[ImageDatoteka:Amarna_Akkadian_letter.png|thumb|250px|right|Pločica pisana na akadskom iz zbirke pisama iz Amarne.]]
Tek u 14. st. pr.n.e. o prilikama u Babiloniji saznajemo iz zbirke [[Pisma iz Amarne|pisama iz Amarne]] na gornjem toku [[Nil]]a u [[Egipat|Egiptu]]. Mnoga od njih pisma su babilonskih kraljeva [[faraon]]ima, a pisana su babilonskim (akadskim) jezikom i klinopisom, što dokazuje da je taj jezik tada bio ''lingua franca'' - zajednički jezik diplomacije i trgovine - na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Iz tih je pisama vidljiv postupni pad ugleda Babilonije, od sile kojoj faraon šalje zlato ne bi li imao njezine princeze u [[harem]]u, do znakova očite slabosti, kad se babilonski kraljevi žale jer u egiptu primaju [[Asirci|asirske]] poslanike. Riječ je vjerojatno o sredini 14. st. pr.n.e., kada se jedan babilonski kralj oženio asirskom princezom, našto ga je narod svrgnuo. Asirski kralj Ašur-ubalit, princezin otac, osvaja Babilon i postavlja svoga vladara ondje.
 
Red 101:
==== Druga isinska dinastija ====
 
[[ImageDatoteka:Babylonian_stele_Louvre_Sb9.jpg|thumb|250px|right|Babilonska stela što su je bili oteli Elamci. 12. st. pr.n.e.]]
Nakon kratkog razdoblja u kojem nam je nepoznata povijest Babilonije, u gradu Isinu izdiže se nova dinastija, a njezin najodličniji predstavnik svakako je Nabokodonozor I. (oko 1133.-1116. pr.n.e.), kojeg ne valja miješati s Nabukodonozorom II. što se spominje u [[Biblija|Bibliji]]. Kad je došao na vlast, središte države ponovno je bio [[Babilon]], a postao je slavan po velikoj pobijedi nad Elamcima o kojoj govori i pogranični natpis iz toga doba, te po tome što je opet vratio Mardukov kip u Babilon. Tom prilikom i službeno proglašava da je Marduk „bog bogova“, a u gradu se obnavlja hram te se kip vraća u svećanoj procesiji. Neće biti ponovno odnijet sve do 689. pr.n.e.
 
Red 112:
==== Razdoblje slabosti Babilonije (oko 1000.-748. pr.n.e.) ====
 
[[ImageDatoteka:Tiglath-Pileser_III_Nimrud_Louvre_AO19853.jpg|thumb|250px|left|Tiglat-Pileser III., asirski kralj. Alabastreni reljef u Nimrudu, 8. st. pr.n.e.]]
Asirija je u 10. st. pr.n.e. vodeća sila na tom području, premda se i sama mora braniti od [[Elamci|Elamaca]] i sve moćnijih Aramejaca. Ipak, o tom stoljeću u Babiloniji imamo vrlo malo podataka.
U 9. st. pr.n.e. Babilonija je u dobrim odnosima s Asirijom te postoji i sporazum između babilonskog kralja imenom Nabu-aplaidina (oko 887.-885. pr.n.e.) i tadašnjeg vladara Asirije. To je možda i najsvjetliji trenutak u „tamno doba“ Babilonije. Granice zemlje bile su sigurne, a zemlja se mogla posvetiti obnovi. Nabu-aplaidina je primjerice obnovio hram boga sunca Šamaša u Siparu.
Red 130:
=== Novobabilonsko carstvo (626.-539. pr.n.e.) ===
 
[[ImageDatoteka:Pergamonmuseum_Ishtartor_06.jpg|thumb|200px|right|Babilon, Ištarina vrata. Danas u muzeju Pergamon u Berlinu.]]
Iz pepela što su ga ostavili nemiri i ratovi s Asirijom, u Babiloniji se izdiže nova dinastija čiji je rodozačetnik Nabopolasar (625.-605. pr.n.e.), Kaldejac koji je okrunjen kraljem Babilonije nakon podbjede nad Asirijom kod Nipura i [[Babilon]]a, 626. pr.n.e. Prvi njegov potez kao kralja bio je taj da je [[Elamci]]ma vratio kipove bogova što su im ih Asirci oduzeli i pohranili u Babilonu, čime su potvrđene jake veze između dvije države.
 
Red 139:
Nabokodonozor II. (604.-562. pr.n.e.), odmah nakon krunidbe, nastavio je s osvajanjima na zapadu, dok nije svojoj vlasti podložio cijelo područje Asirije. Poveo je više pohoda zapadno od [[Eufrat]]a, u [[Sirija|Siriju]] i protiv [[Kraljevstvo Juda|Jude]]. Neke su od tih zemalja bile pokorene, a neke su plačale danak. 601. pr.n.e. Nabukodonozor kreće i protiv Egipta, no bez uspjeha, što je potaklo zapadne zemlje na pobunu, a među njima i Kraljevstvu Jude. [[597. pr.n.e.]] Babilonci osvajaju [[Jeruzalem]], te ondje postavljaju svojeg kralja Sedekiju, dok prethodnoga s čitavom obitelji odvode u Babilon. Nakon Sedekijine pobene i pristajanja uz Egipat, Jeruzalem je konačno u potpunosti pokoren [[587. pr.n.e.]], vođe su pogubljeni, a narod velikim dijelom odveden u ropstvo.
 
[[ImageDatoteka:The_historical_city_of_Babylon.jpg|thumb|550px|right|Ostaci staroga Babilona.]]
Ipak, Nabukodonozor je bio i graditelj i zaštitinik kulture, što mu je i omogućeno mirom na granicama. U [[Babilon]]u je izgradio novu palaču uz obalu Eufrata, obnovio zidine grada, te izgradio most kako bi povezao dijelove grada na suprotnim obalama. Hramski [[zigurat]] u potpunosti je obnovljen, kao i obližnji Mardukov hram. Na vrhu zigurata bile su zasađene biljke, što je moglo proširiti legendu o babilonskim „[[viseći vrtovi Babilona|visećim vrtovima]]“. Sačuvani su i fragmenti [[ep]]a o Nabukodonozoru iz toga doba.
 
Red 157:
 
 
[[CategoryKategorija:Drevni narodi]]
[[CategoryKategorija:Stari istok]]
 
{{Link FA|hr}}