Razlike između izmjena na stranici "Renesansa u Škotskoj"

Vodeći pripadnik [[Barbizonska škola|Barbizonske škole School]] slikanja [[Jean-Baptiste-Camille Corot|Camille Corot]] slikao je koristeći i elemente romantizma i elemente [[Realizam|realizma]]; u njegovom radu postoje prve naznake [[impresionizam|impresionizma]], kao i u slikama [[Eugène Boudin|Eugènea Boudina]], prvog francuskog slikara pejzažista koji je slikao na otvorenom, izvan studija. Boudin je imao veliki utjecaj na mladog [[Claude Monet|Claudea Moneta]], kojega je 1857. uveo u slikanje [[plein air]]. Najzaslužniji slikar za prelazak u [[realizam]] sredinom 19. vijeka bio je [[Gustave Courbet]]. U zadnjoj su trećini stoljeća impresionisti [[Édouard Manet]], [[Claude Monet]], [[Pierre-Auguste Renoir]], [[Camille Pissarro]], [[Alfred Sisley]], [[Berthe Morisot]], [[Mary Cassatt]] i [[Edgar Degas]] radili na izravnijem pristupu nego je to bilo prije javno viđeno. Oni su izbjegavali alegoriju i narativne prikaze u korist individualiziranog odgovora na moderni svijet, ponekad naslikanog s malo ili bez pripremne studije, oslanjajući se na spretnost crtanja i vrlo kromatične palete. Manet, Degas, Renoir, Morisot i Cassatt koncentrirali su se primarno na čovjeka. I Manet i Degas su reinterpretirali klasične figurativne kanone unutar suvremenih situacija; u slučaju Maneta ovu je reinterpretaciju publika neprijateljski dočekala. Renoir, Morisot i Cassatt su se kao inspiracija okrenuli kućnom životu, Renoir se posebno fokusirao na ženski [[akt]]. Monet, Pissarro i Sisley su kao primarni motiv slikali pejzaže u nastojanju da prikažu izmjenu svjetla i vremenskih prilika na scenu, što je igralo centralnu ulogu u njihovom radu. Dok se Sisley striktno držao izvornim principima impresionističke percepcije pejzaža, Monet je tražio izazov u sve težim kromatskim uvjetima i uvjetima osvjetljenosti, kulminacija čega je bila njegova serija monumentalnih radova [[vodeni ljiljani|vodenih ljiljana]] naslikanih u [[Giverny]]ju.
[[File:The Scream.jpg|thumb|upright|[[Edvard Munch]], 1893., rani primjer [[ekpresionizam|ekspresionizma]]]]
Pissarro je prihvatio neke od eksperimenata [[postimpresionizam|postimpresionizma]]. Nešto mlađi postimpresionisti kao [[Vincent van Gogh]], [[Paul Gauguin]] i [[Georges-Pierre Seurat]] zajedno s [[Paul Cézanne|Paulom Cézanneom]] vodili su likovnu umjetnost prema [[modernizam|modernizmu]]; za Gauguina je impresionizam bio put u osobni simbolizam; ImpressionismSeurat gaveje waytransformirao toimpresionističko arazlaganje personalboja symbolismu naučnu studiju optike, strukturiranu u zamrznute kompozicije; SeuratVan transformedGoghova Impressionism'sturbolentna brokenmetoda colornanošenja intoboja, zajedno sa živahnim korištenjem boja, nagovjestila je [[ekspresionizam]] i [[fovizam]], a scientificCézanne, opticalu studyželji da ujedini klasičnu kompoziciju s revolucionarnim apstrahiranjem prirodnih formi, structuredpostati će preteča umjetnosti on20. frieze-likevijeka.
compositions; Van Gogh's turbulent method of paint application, coupled with a sonorous use of color, predicted [[Expressionism]] and [[Fauvism]], and Cézanne, desiring to unite classical composition with a revolutionary abstraction of natural forms, would come to be seen as a precursor of 20th-century art.
The spell of Impressionism was felt throughout the world, including in the United States, where it became integral to the painting of [[American Impressionists]] such as [[Childe Hassam]], [[John Henry Twachtman]], and [[Theodore Robinson]]. It also exerted influence on painters who were not primarily Impressionistic in theory, like the portrait and landscape painter [[John Singer Sargent]]. At the same time in America at the turn of the 20th century there existed a native and nearly insular realism, as richly embodied in the figurative work of [[Thomas Eakins]], the [[Ashcan School]], and the landscapes and seascapes of [[Winslow Homer]], all of whose paintings were deeply invested in the solidity of natural forms. The visionary landscape, a motive largely dependent on the ambiguity of the nocturne, found its advocates in [[Albert Pinkham Ryder]] and [[Ralph Albert Blakelock]].
 
Šarm impresionizma osjetio se diljem svijeta, tako i u [[SAD]]-u, gdje je postao sastavni dio slikarskog trenda američkih impresionista kao što su [[Childe Hassam]], [[John Henry Twachtman]] i [[Theodore Robinson]]. Impresionizam je također vršio jak utjecaj na slikare koji u teoriji nisu bili primarno impresionisti, kao što je slikar portreta i pejzaža [[John Singer Sargent]]. U isto vrijeme u SAD-u je početkom 20. vijeka postojao izvorni i autonomni realizam, bogato utjelovljen u figurativnim djelima [[Thomas Eakins|Thomasa Eakinsa]], [[Aschan škola|Aschan škole]] i kopnenih i morskih pejzaža [[Winslow Homer|Winslowa Homera]], čija su sva djela duboko utemeljena u čvrstoći prirodnih formi. Vizionarski pejzaži i motivi velikim dijelom ovisni o dvoznačnosti prikaza noći, pronašli su svoje predstavnike u [[Albert Pinkham Ryder|Albertu Pinkhamu Ryderu]] i [[Ralph Albert Blakelock|Ralphu Albertu Blakelocku]].
In the late 19th century there also were several, rather dissimilar, groups of [[Symbolism (arts)|Symbolist painters]] whose works resonated with younger artists of the 20th century, especially with the [[Fauvism|Fauvists]] and the [[Surrealism|Surrealists]]. Among them were [[Gustave Moreau]], [[Odilon Redon]], [[Pierre Puvis de Chavannes]], [[Henri Fantin-Latour]], [[Arnold Böcklin]], [[Edvard Munch]], [[Félicien Rops]], and [[Jan Toorop]], and [[Gustav Klimt]] amongst others including the [[Russian Symbolism|Russian Symbolists]] like [[Mikhail Vrubel]].
 
InU thekasnom late19. 19thvijeku centurypostojale theresu also were severalmnoge, ratheriako dissimilar,različite groupsgrupe ofslikara [[Symbolism (arts)Simbolizam|Symbolist painterssimblista]] whosečiji workssu resonatedse withradovi youngeristicali artistszjedno ofs themlađim 20thumjetnicima century,20. especially withvijeka, theposebno [[FauvismFovizam|Fauvistsfovistima]] and thei [[Surrealismnadrealizam|Surrealistsnadrealistima]]. AmongMeđutavima themsu werebili [[Gustave Moreau]], [[Odilon Redon]], [[Pierre Puvis de Chavannes]], [[Henri Fantin-Latour]], [[Arnold Böcklin]], [[Edvard Munch]], [[Félicien Rops]], and [[Jan Toorop]], and [[Gustav Klimt]] amongsti othersdrugi, includinguključivši thei [[Russianruske Symbolism|Russiansimboliste Symbolists]]kao likenpr. [[MikhailMihail Vrubel|Mihaila Vrubela]].
[[Symbolism (arts)|Symbolist painters]] mined [[mythology]] and dream imagery for a visual language of the soul, seeking evocative paintings that brought to mind a static world of silence. The symbols used in Symbolism are not the familiar [[emblems]] of mainstream [[iconography]] but intensely personal, private, obscure and ambiguous references. More a philosophy than an actual style of art, the Symbolist painters influenced the contemporary [[Art Nouveau]] movement and [[Les Nabis]]. In their exploration of dreamlike subjects, symbolist painters are found across centuries and cultures, as they are still today; Bernard Delvaille has described [[René Magritte]]'s surrealism as "Symbolism plus [[Sigmund Freud|Freud]]".<ref>Delvaille, Bernard, ''La poésie symboliste: anthologie'', introduction. ISBN 2-221-50161-6</ref>
 
Slikari simbolizma su istraživali [[mitologija]] i imaginarij snova kako bi izgradili vizualni jezik duše, u potrazi za evokativnim slikama koje prizivaju u svijest statički svijet tišine. Simboli u simbolističkim djelima nisu poznati znakovi uobičajene [[ikonografija|ikonografije]], već intenzivni osobni, mračni i dvosmisleni nagovještaji. Više filozofski nego umjetnički stil, simbolizam je utjecao na tada suvremeni pokret [[Art nouveau|art nouveaua]] i [[Nabis]]a. U svojem istraživanju motiva sličnim snovima, slikare simbolizma u biti nalazimo kroz čitave vjekove i kulture, a prisutni su i danas; Bernard Delvaille je opisao nadrealizam [[René Magritte|Renéa Magrittea]] kao "simbolizam plus [[Sigmund Freud|Freud]]".<ref>Delvaille, Bernard, ''La poésie symboliste: anthologie'', introduction. ISBN 2-221-50161-6</ref>
 
===20th century===