Renesansa u Škotskoj – razlika između verzija

Vodeći pripadnik [[Barbizonska škola|Barbizonske škole School]] slikanja [[Jean-Baptiste-Camille Corot|Camille Corot]] slikao je koristeći i elemente romantizma i elemente [[Realizam|realizma]]; u njegovom radu postoje prve naznake [[impresionizam|impresionizma]], kao i u slikama [[Eugène Boudin|Eugènea Boudina]], prvog francuskog slikara pejzažista koji je slikao na otvorenom, izvan studija. Boudin je imao veliki utjecaj na mladog [[Claude Monet|Claudea Moneta]], kojega je 1857. uveo u slikanje [[plein air]]. Najzaslužniji slikar za prelazak u [[realizam]] sredinom 19. vijeka bio je [[Gustave Courbet]]. U zadnjoj su trećini stoljeća impresionisti [[Édouard Manet]], [[Claude Monet]], [[Pierre-Auguste Renoir]], [[Camille Pissarro]], [[Alfred Sisley]], [[Berthe Morisot]], [[Mary Cassatt]] i [[Edgar Degas]] radili na izravnijem pristupu nego je to bilo prije javno viđeno. Oni su izbjegavali alegoriju i narativne prikaze u korist individualiziranog odgovora na moderni svijet, ponekad naslikanog s malo ili bez pripremne studije, oslanjajući se na spretnost crtanja i vrlo kromatične palete. Manet, Degas, Renoir, Morisot i Cassatt koncentrirali su se primarno na čovjeka. I Manet i Degas su reinterpretirali klasične figurativne kanone unutar suvremenih situacija; u slučaju Maneta ovu je reinterpretaciju publika neprijateljski dočekala. Renoir, Morisot i Cassatt su se kao inspiracija okrenuli kućnom životu, Renoir se posebno fokusirao na ženski [[akt]]. Monet, Pissarro i Sisley su kao primarni motiv slikali pejzaže u nastojanju da prikažu izmjenu svjetla i vremenskih prilika na scenu, što je igralo centralnu ulogu u njihovom radu. Dok se Sisley striktno držao izvornim principima impresionističke percepcije pejzaža, Monet je tražio izazov u sve težim kromatskim uvjetima i uvjetima osvjetljenosti, kulminacija čega je bila njegova serija monumentalnih radova [[vodeni ljiljani|vodenih ljiljana]] naslikanih u [[Giverny]]ju.

[[File:The Scream.jpg|thumb|upright|[[Edvard Munch]], 1893., rani primjer [[ekpresionizam|ekspresionizma]]]]

compositions; Van Gogh's turbulent method of paint application, coupled with a sonorous use of color, predicted [[Expressionism]] and [[Fauvism]], and Cézanne, desiring to unite classical composition with a revolutionary abstraction of natural forms, would come to be seen as a precursor of 20th-century art.

The spell of Impressionism was felt throughout the world, including in the United States, where it became integral to the painting of [[American Impressionists]] such as [[Childe Hassam]], [[John Henry Twachtman]], and [[Theodore Robinson]]. It also exerted influence on painters who were not primarily Impressionistic in theory, like the portrait and landscape painter [[John Singer Sargent]]. At the same time in America at the turn of the 20th century there existed a native and nearly insular realism, as richly embodied in the figurative work of [[Thomas Eakins]], the [[Ashcan School]], and the landscapes and seascapes of [[Winslow Homer]], all of whose paintings were deeply invested in the solidity of natural forms. The visionary landscape, a motive largely dependent on the ambiguity of the nocturne, found its advocates in [[Albert Pinkham Ryder]] and [[Ralph Albert Blakelock]].