Razboj – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n / č
(nema razlike)

Verzija na datum 7 septembar 2016 u 14:32

Razboj zvan i tkalački stan[1], je sprava - mašina za tkanje tkanina, napravljena već prije 5000 godina pne..[2]

Razboj
Tkalački stan
Starinski drveni razboj iz 19. vijeka
Starinski drveni razboj iz 19. vijeka
Starinski drveni razboj iz 19. vijeka

Karakteristike

Prvobitni razboj sastojao se od dviju drvenih motki međusobno povezanih gusto nanizanim paralelnim nitima konca, i sa srednjom motkom upretenom nitima, koja je razdvajala niti u dvije osnove (prednju - parnu i stražnju - neparnu), što je minimum za izradu bilo kakve tkanine.[3] Na te osnove, se pod pravim kutem moglo utkati niti horizontalnog sistema - potka[3], i to redom, prvo na prednju od desna na lijevo preko svake parne osnove i ispod svake neparne osnove, a kod sljedećeg reda radnja se ponavljala s lijeva na desno, preko svake neparne osnove i ispod svake parne. Kad se dovršio red - potka bi se prstima gurnula prema vrhu, pa bi se započelo sa tkanjem nove potke i tako do dna.

 
Starinski razboj sa pedalom

Taj najednostavniji tip razboja bi se objesio o neku gredu, a donja motka bi se fiksirala utezima. Kasnije je toj konstrukciji dodan čvrsti okvir uz brojne pomoćne alate; od čunka (drvene lađice za umetanje pređe)[2], češlja za sabijanje potke do brojnih drugih.

 
Moderna verzija razboja

Razboji su postajali sve kompliciraniji, kako se tkalo sa više - osnova, od četiri pa i više, i sve veći da se istakaju veća platna, pa su počeli graditi stolni, da se postigne tražena duljina. Stolnom (zvanom i nagazni[1]) dodan je nožni pedal

Historija

Osnovni princip rada na razboju ostao je u suštini isti od prahistorije do danas, uz čitav niz poboljšanja provođenih od antike do srednjeg vijeka u Aziji i Evropi. Jedna od najvažnijih bilo je uvođenje pomičnog štapa, koji je petljama bio učvršćen za osnovu. On je omogućio podizanje čitave grupe osnova jednim pokretom - takozvani - zijev.[2] On je kasnije zamjenjen čeličnom žicom, na kraju čitavim snopom, od kojih je nekoliko moglo koristiti istovremeno.[2]

Prvi razboj je vjerojatno nastao u Aziji za tkanje svile, već se njime moglo tkati vrlo zamršene uzorke, jer se čitava grupa vertikalnih niti mogla podići kako je zahtjevao uzorak. To je u početku obavljao pomoćnik tkalca, ta radnja je mehanizirana tokom 18. vijeka u Francuskoj kad su Jacques de Vaucanson i Joseph Marie Jacquard počeli koristiti bušene kartice, koje su taj proces potpuno automatizirale jer je razboj pogonilo vodeničko kolo.[2]

U međuvremenu je u Engleskoj - John Kay izumio leteći čunak, a Edmund Cartwright mehanički razboj, oni su uz brojne druge inovatore pridonijeli industrijskoj revoluciji, u kojoj je razboj uz ostale mašine u tekstilnoj industriji odigrao centralnu ulogu. Moderni razboji zadržali su osnovne operativne principe svojih prethodnika, ali se kontinuirano unapređuju da im se poveća stupanj automatskog rada.[2]

Vrlo slični razboji korišteni su i u mnogim drugim kulturama, tako su vrlo primitivnu verziju razboja koristili i Navaho Indijanci pretkolumbovske Amerike.[2]

Drveni razboji su se koristili u ruralnim krajevima sve do sredine 20. vijeka.[1]

Po južnoslavenskim krajevima, koristilo se je više tipova razboja, od najednostavnijih podnih i stolnih, do kontamarš razboja sa više pedala.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 razboj (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 06. 09. 2016. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Loom (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 06. 09. 2016. 
  3. 3,0 3,1 tkanje (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 06. 09. 2016. 

Vanjske veze