Renesansa u Škotskoj – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 141:
Flamanski, danski i njemački slikari renesanse poput [[Hans Holbein Mlađi|Hansa Holbeina Mlađeg]], [[Albrecht Dürer|Albrechta Dürera]], [[Lucas Cranach Stariji|Lucasa Cranacha]], [[Matthias Grünewald|Matthiasa Grünewalda]], [[Hieronymous Bosch|Hieronymousa Boscha]] i [[Pieter Bruegel Stariji|Pietera Bruegela]] predstavljaju drukčiji pristup od onog svojih talijanskih kolega, jedan koji je realističniji i manje idealiziran. [[Žanr-scena|Žanr-slikarstvo]] postalo je popularan idiom kod slikara sa sjevera poput [[Pieter Bruegel Stariji|Pietera Bruegela]]. Usvajanje [[ulje (slikarstvo)|uljanog slikarstva]], čije se otkriće tradicionalno i neispravno pripisuje [[Jan van Eyck|Janu van Eycku]], kao važne prelazne figure sa slikarstva srednjeg vijeka na slikarstvo rane renesanse, omogućilo je novi realizam u prikazivanju stvarnosti. Za razliku od Talijana, čiji je rad imao korijene u umjetnosti antičke Grčke i Rima, slikari sjevera zadržali su stilistički ostatak skulpture i [[iluminacija (manuskript)|iluminiranih rukopisa]] srednjeg vijeka.
Renesansno slikarstvo odražava revoluciju ideja i nauke ([[astronomija|astronomije]], [[geografija|geografije]]) koja se pojavila u tom periodu, [[protestantska reformacija|reformaciju]] i otkriće [[štamparska mašina|štamparske mašine]]. Dürer, koji se smatra jednim od najvećih grafičara, izjavio je da slikari nisu samo obični [[zanatlija|zanatlije]] već i [[intelektualac|mislioci]]. Razvojem slikanja na [[štafelaj]]u, slikarstvo je u renesansi dobilo neovisnost od arhitekture. Nakon vijekova dominacije religijskih slikarskih tema, sekularne teme polako su se počele vraćati u Zapadno slikarstvo. Umjetnici su uključivali vizije svijeta oko sebe ili proizvode vlastite mašte u svojim slikama. Oni koji su si mogli priuštiti trošak mogli su postati pokrovitelji i naručivati portrete sebe ili svoje porodice.
[[Visoka renesansa]] urodila je stiliziranom umjetnošću poznatom kao [[manirizam]]. Umjesto uravnoteženih kompozicija i racionalnog pristupa perspektivi koji su karakterizirali umjetnost u zoru 16. vijeka, maniristi su tražili nestabilnost, umjetnost i sumnju. Neuznemirena lica i gesti [[Piero della Francesca|Pieda della Francesce]] i mirne Djevice Rafaela bili su zamijenjeni uznemirenim izražajima [[Pontormo|Pontorma]] i emocionalnim intenzitetom [[El Greco|El Greca]].
===Baroque and Rococo===
|