Vid Vuletić Vukasović – razlika između verzija

 

Od [[1866.]] se školovao u dubrovačkom sjemeništu, a [[1875.]] je u istom gradu završio i gimnaziju. Godinu kasnije završio je preparandiju u Arbanasima pokraj [[Zadar|Zadra]], nakon čega je dvije godine radio kao učitelj u osnovnoj i građanskoj školi u Dubrovniku, da bi potom 19 godina učiteljevao u građanskoj školi u gradu [[Korčula (grad)|Korčuli]]. Od [[1897.]] predavao je jezik, povijest i geografiju u ženskoj preparandiji u Dubrovniku. Iako nije imao formalno etnološko obrazovanje, pružio je golem doprinos hrvatskoj etnološkoj misli. Bio je pasionirani skupljač narodnog blaga. Svoja otkrića objavljivao je kao suradnik [[JAZU]]. Prijateljevao je s mnogim uglednim znanstvenicima i kulturnim radnicima, kao što su [[Franjo Rački]], [[Tadija Smičiklas]], [[Antun Radić]] i drugi. Osobito je na polju [[etnografija|etnografije]] surađivao s Antunom Radićem, ali je kasnije među njima došlo do velike nesnošljivosti koja je, navodno, bila potaknuta neisplaćenim honorarima za njegovo suradništvo s JAZU. Politički je pripadao krugu dubrovačkih autonomaša. Bio je među najuglednijim pojedincima u autonomaškoj stranci. Zapamćen je kao zadnji autonomaški gradonačelnik, prije negoli je dubrovačka Općina [[1869.]] došla u narodnjačke ruke, i kao zadnji dubrovački autonomaški zastupnik u Dalmatinskom saboru. Kasnije je prišao [[dubrovački srbokatolički pokret|srbokatoličkome pokretu]]. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije [[5. veljače]] [[1907.]] godine.<ref>[http://www.istorijskabiblioteka.com/art:vid-vukasovic-vuletic www.istorijskabiblioteka.com], "Вид Вукасовић-Вулетић"</ref>