Slavenski jezici – razlika između verzija

[[Datoteka:Slavic languages-BLANK (no legend).png|thumb|right|500px275px|SlovenskiRasprostranjenost pojedinih slovenskih (slavenskislavenskih) jezicijezika]]

Usprkos veoma uočljivoj srodnosti '''slovenskih jezika''' i njihovoj velikoj tipološkoj sličnosti, slaoenskislovenski svijet je znatno izrazitije izdiferenciran brojem književnih (standardnih) jezika nego kvalitetom i rasponom slavenskih međudijalekatsih razlika, pogotovu ako se u tom pogledu napravi poređenje sa jezičkom situacijom, na primjer, u [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]] ili [[Španjolska|Španjolskoj]], gdje naspram većih regionalnih jezičkih razlika postoji samo po jedan književni jezik (u znatno užoj sferi upotrebe u Francuskoj postoji i oksitanski [ili provansalski], a u Španjolskoj katalonski). (Znatan izuzetak čini, prema knjizi [[Pavle Ivić]]a ''Srpski narod i njegov jezik'' (Srpska književna zadruga, [[Beograd]], [[1971]]), relativno jasna granica između zapadne i istočne grane [[južnoslavenski jezici|južnoslavenskih jezika]].) Štaviše, tendencije ka izdvajanju novih književnih jezika u slavenskom jezičkom svijetu sežu do najnovije povijesti, čemu gotovo da nema paralele drugdje u [[Europa|Europi]].

Slovenski jezici se dele na tri grupe (v. o tome više u odjeljku o slovenskim jezicima u okviru indoevropskih).:

#* Istočnoslovenska grupa obuhvata sledeće jezike:

** [[ruski jezik]] (159 miliona),

** [[ukrajinski jezik|ukrajinski]] (42,5 miliona),

** [[bjeloruski jezik]] (9,3 miliona).

#* Zapadnoslovenska grupa obuhvata sledeće jezike:

** [[poljski jezik]] (50 miliona),

** [[češki jezik|češki]] (10 miliona),

** [[slovački jezik|slovački]] (5 miliona),

** [[lužičkosrpski jezik]] (oko 50 hiljada).

#* Južnoslovenska grupa obuhvata sledeće jezike:

** [[bugarski jezik|bugarski]] (8 miliona)

** [[makedonski jezik|makedonski]] (2 miliona)

** [[slovenački jezik|slovenački]] (2 miliona),

** [[bosanski|bosanskisrpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] (217 miliona),

*** [[hrvatskibosanski|hrvatskibosanska jezikvarijanta]] (72 miliona),

*** [[srpskihrvatski|srpskihrvatska jezikvarijanta]] (95 miliona),

*** [[crnogorski|crnogorska varijanta]] (oko 0,5 miliona).<ref>Podaci su navedeni prema knjizi: A. E. Suprun,'' '''''Vvedenie v slavjanskuju filologinju,''''' ''2-e izdanie, pererabotannoe, Minsk, 1989, str. 13. Broj govornih predstavnika jednog jezika i broj predstavnika odgovarajućeg naroda nekad se ne podudara (upor. u odeljku'' '''''Etnički aspekt)''''' ''jer ima dosta primera da predstavnici jednog naroda svakodnevno govore jezikom koji im nije maternji i vladaju njime kao maternjim jezikom (što je, na primer, čest slučaj sa ruskim jezikom u Zajednici Nezavisnih Država, ili sa Ukrajincima u SAD i Kanadi, kojih ima oko pet miliona i koji govore engleski ili francuski jezik isto kao maternji jezik, a mnogi, verovatno, i bolje nego maternji, ukrajinski jezik). U Rusiji je 1989. godine bilo 119 865 946 Rusa (81,53%), čiji je maternji jezik ruski, 7 495 454 (5,1%) stanovnika Rusije koji nisu Rusi, a naveli su ruski kao maternji jezik i 16 405 826 stanovnika (11,1%) koji su ruski naveli kao svoj drugi jezik (prema knjizi'' '''''Narodaj Rossii,''''' 1994).</ref>

Izvorni slovenski lingvonimi su, prema izloženom redosledu: ''russkij jazyk, ukrajinsĭka mova, biełaruskaja mova, język polski, český jazyk (čeština), slovenský jazyk (slovenčina), hornjoserbščina, dolnoserbska reč (dolnoserbski jezik), bosanski jezik, hrvatski jezik, srpski jezik, crnogorskisrpskohrvatski jezik, bălgarski ezik, slovenski jezik (slovenščina), makedonski jazik.''

U pogledu ''broja govornih predstavnika'' pojedinih jezika slovenski jezici obuhvataju i tako velike jezike kao što su ruski (jedini slovenski jezik koji je po razmerama u kojima funkcioniše i svetsjisvetski jezik), ukrajinski ili poljski i, s druge strane, književne mikro jezike, kao što je, na primer, [[rusinski jezik]] u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]], ili jezik [[Gradišćanski Hrvati|Gradišćanskih Hrvata]] u Austriji, ili jezik [[Moliski Sloveni|Moliskih Slovena]] u oblasti Molize u srednjoj Italiji itd.

Drukčiji je primer [[Lužički Srbi|Lužičkih Srba]]. Taj slovenski narod ima dva književna jezika ([[gornjolužičkosrpski jezik|gornjolužičkosrpski]] i [[donjolužičkosrpski jezik|donjolužičkosrpski]]) koji se u novijoj slavistici sa dosta osnova tretiraju i kao dve književne varijante istog jezika. Varijantna književnojezička podeljenost [[Lužički Srbi|Lužičkih Srba]] u znatnoj meri je istorijski uslovljena njihovom konfesionalnom podeljenošću (v. u knjizi odeljak o formiranju lužičkosrpskih književnih jezika).

I u pogledu ''varijantne izdiferenciranosti ili bliskosrodne jezičnosti'' slovenski jezici su veoma srodni i mogu da se podele u srodne grupe: '''polapski jezici'''; ([[kašupski jezik]], [[šleski jezik]], [[poljski jezik]]), '''čeho-slovački jezici'''; ([[češki jezik]], [[slovački jezik]]), '''Lužički jezici'''; ([[donjolužički jezik]], [[gornjolužički jezik]]), '''srpsko-hrvatskisrpskohrvatski jezici''';jezik sa svojom ([[bosanskihrvatski|hrvatskom jezikvarijantom]], [[hrvatskisrpski|srpskom jezikvarijantom]], ([[srpskibosanski|bosanskom jezikvarijantom]], i [[crnogorski|crnogorskom jezikvarijantom]])., bugarsko-makedonski jezici; ([[bugarski jezik]], [[makedonski jezik]] i [[crkvenoslovenski jezik]]). Ruteniski jezici; ([[ruski jezik]], [[bjeloruski jezik]], [[ukrajinski jezik]] i [[rusinski jezik]]).

Slovenski jezici se međusobno razlikuju i prema tome kako je tekao ''proces formiranja književnog jezika'' u svakom pojedinom slučaju, što se razmatra u posebnom delu ''Uvoda u slavistiku'' (v. o formiranju slovenskih književnih jezika, str. 108-162).