Razlike između izmjena na stranici "Prisilno raseljavanje u Sovjetskom Savezu"

Dotjerivanje
(Dotjerivanje)
'''Prisilno raseljavanje u Sovjetskom Savezu''', poznato jednostavno i kao '''Sovjetske deportacije''' ([[ruski]] ''Депортации народов в СССР'', [[ukrajinski]] ''Депортація народів у СРСР'', [[bjeloruski]] ''Дэпартацыі ў СССР'' tj. ''Deportacije naroda u SSSR-u''; [[poljski]] ''Zesłania w ZSRR'', tj. ''Egzil u SSSR-u''; [[litvanski]] ''Sovietiniai trėmimai''; [[latvijski]] ''Padomju deportācijas'', tj. ''Sovjetske deportacije'') odnosi se na razdoblje tijekom vladavine [[Josif Staljin|Josifa Staljina]], od 1930-ih do 1952., kada je [[SSSR]] vršio praksu prisilnog raseljavanja i razmjene stanovništva koji se mogu razvrstati u sljedeće kategorije: [[deportacija|deportacije]] "anti-sovjetskih" skupina, tzv. "neprijatelja radnika"; [[Etničko čišćenje|etničko čišćenje cijelih naroda i narodnosti]], kako ne bi činili homogenu cjelinu u svojoj republici te tako ni prijetnju stabilnosti SSSR-a; transfer radne snage te organizirane migracije, povremeno čak i kolonizacije, u suprotne smjerove, kako bi se "izmiješale" razne republike i time pojačao njihov "[[sovjetizacija|sovjetski]]" karakter. [[NKVD]]-ove procedure prilikom deportacija su uglavnom bile standardne: naoružani agenti opkolili bi rano ujutro ili usred noći neko selo, dali porodici 15-20 minuta da se pakira, ukrcali ih na kamione odakle bi bili ih odvezli do obližnje željezničke stanice gdje su ukrcani u vagone za stoku odakle su poslani u centralnu Aziju ili [[Sibir]], ovisno o svakoj skupini.
 
U većini slučajeva, njihova odredišta su bila udaljena, nenastanjena mjesta ili [[gulag]]. To uključuje i deportacije u SSSR nesovjetskih građana iz inozemstva, kao i teritorije pod sovjetskom [[Okupacija|okupacijom]]. Preko 20 većih skupina je zahvaćeno deportacijama, od kojih je osam nacija potpuno uklonjeno i iskorijenjeno iz njihovih drevnih domova. Od tih osam, jedna nacija je bila katolička ([[Nijemci]] na Volgi), jedna budistička ([[Kalmici]]) a ostalih šest su bili muslimani ([[Čečeni]], [[Inguši]], [[Karačajci]], [[Balkari]], [[krimski Tatari]] i [[mešketski Turci]]).<ref name="UNHCR1996">{{cite web|title=UNHCR publication for CIS Conference (Displacement in the CIS) - Punished peoples: the mass deportations of the 1940s|url=http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/search?page=search&docid=3b5555124&query=crimean%20tatars|publisher=Refugees Magazine|date=1.5. 1996}}</ref> U tim posebnim naseljima, deportirani su stavljeni pod strogi nadzor vlasti te im je bilo zabranjeno napustiti te lokacije.{{sfn|Human Rights Watch|1991|loc=str. 7–8}} Uvjeti u žurno sklopljenim nastambama za deportirane su bili uglavnom nepovoljni, te se prvih godina pojavio značajan mortalitet zbog hladnoće, gladi ili iscrpljenosti u radnim kolonijama. Prema nekim procjenama, sovjetske prisilne migracije su raselile oko 6 milijuna ljudi.<ref>[[#Polian|Polian (2004)]], str. 4</ref> [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|Broj poginulih zbog posljedica deportacija]] je predmet procjena zbog toga što su same sovjetske vlasti držale tek krnje evidencije o smrtnosti među deportiranim skupinama: brojke sveukupno sežu od najmanje 800.000,<ref name="Dowling930">[[#Dowling|Dowling (2014)]], str. 930</ref> preko 1.000.000, dok visoke procjene idu i do 1.500.000 poginulih.{{Sfn|Geyer|Fitzpatrick|2009|loc=str. 176}}
 
Deportirani ljudi su dobili dozvolu za povratak nakon što je 1956. [[Nikita Hruščov]] održao tajni govor u kojem je osudio Staljinove zločine, ali mnogi nisu preživjeli te godine [[egzil]]a u Sibiru. <ref name="Salmon_b2">[[#HidenSalmon1994|Hiden & Salmon (1994)]]. str. 129.</ref> [[Povolški Nijemci]] i krimski Tatari dobili su dozvolu za povratak tek od 1989. u doba [[Mihail Gorbačov|Mihaila Gorbačova]], dok je [[Raspad SSSR|raspadom SSSR-a]] neovisna [[Gruzija]] 1990-ih odbila dati dozvolu mešketskim Turcima za masovni povratak u njenu regiju, čime je taj narod osuđen na trajni egzil u [[Kazahstan]]u i [[Uzbekistan]]u. Posljedice ovih deportacija osjećaju se i danas, te doprinose međuetničkim napetostima i uzrokuju teritorijalne sporove. Moderni akademičari smatraju da su ove operacije etničkog čišćenja bile oblik [[Asimilacija|asimilacije]] i [[etnocid]]a prema raznim manjim narodima u bivšem SSSR-u. 1990-ih i 2000-ih je nekoliko bivših agenata [[NKVD]]-a osuđeno za [[zločin protiv čovječnosti]] zbog ovih deportacija u [[Latvija|Latviji]] i [[Estonija|Estoniji]]. [[Ruska Federacija]], nasljednica SSSR-a, nikada nije priznala deportacije kao zločin protiv čovječnosti niti je ijednoj obitelji žrtava platila odštetu. Države [[Istočna Evropa|istočne Europe]] i bivšeg tzv. [[Sovjetski blok|sovjetskog bloka]], osobito u [[Poljska|Poljskoj]], [[Baltičke države|baltičkim državama]]a i [[Moldavija|Moldaviji]], redovito obilježavaju sjećanje na žrtve deportacija te im odaju počast raznim komemoracijama.
 
== Raseljavanje društvenih slojeva ==
[[Jagoda, Genrih|Genrih Jagoda]] je informirao [[Josif Staljin|Josifa Staljina]] da je 32.905 osoba naseljeno u [[Lenjingrad]]u i [[Murmanska oblast|Murmanskoj oblasti]] do kraja 1931.<ref name="Bugai190"/> Prema tajnoj direktivi SSSR-a datiranoj 20. 4. 1933., kulaci su deportirani u radne logore. 973.693 kulaka je deportirano do januara 1935. Među njima je bilo Rusa, Nijemaca, Bjelorusa, Ukrajinaca i drugih naroda. Čak 632.860 kulaka u egzilu je pobjeglo iz lokacija u kojima su naseljeni između 1932. i 1937., dok je 36.700 vraćeno natrag u iste.<ref name="Bugai190"/>
 
Uvjeti kulaka u egzilu bili su teški, a 25% njihove plaće oduzeto im je da pokrije troškove za njihove usluge. Lišeni su ljudskih prava, iako su im 25. 1. 1935. njihova prava vraćena.<ref name="Bugai190"/> U pismu datiranom 23. 4. 1930., I. A. Serkin, sekretar [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|KPSS]]-a, je pisao nadređenom S. A. Bergavinovu sljedeće: "Na početku, kada se prvi put spomenulo pitanje preseljavanja, mnogi od nas nisu to razradili do kraja i nisu ni mogli zamisliti kako će to biti kompleksno." Dodao je da, iako je zamišljeno da glavno zanimanje doseljenih kulaka u posebne nastambe bude poljoprivreda, nitko nije proveo studije o uslovima tla, niti da su neke površine na kartama bile nenastanjive u praksi, potpuno nedostupne, ili se nalazile usred močvare. Uz to, ta je zabačena zemlja zahtijevala ogroman trud kako bi pripremili čak i elementarne uslove za [[Agrikultura|agrikulturu]]. Stoga je upozorio da u prvoj godini dobar dio doseljenika neće moći uzgojiti nikakvu hranu za sebe.<ref>[[#Viola| Viola (2001)]], str. 730–750</ref> Najgori primjer takvog nemarnog planiranja bio je slučaj iz 1933., kada je oko 6.000 osoba iz europskog dijela SSSR-a deportirano i ostavljeno na riječnom otoku gdje se spajaju rijeke [[Ob]] i Nazino u zapadnom Sibiru, gdje su jednostavno ostavljeni da se sami snalaze. Pošto nisu imali nikakvu adekvatnu hranu niti pribor da se brinu za sebe, oko 2.000 ih je preminulo, velik dio je pobjegao u sibirske [[Tajga|tajge]], a javili su se i slučajevi [[Kanibalizam|kanibalizma]] i nekrofagije zbog pojave masovne [[glad]]i na otoku (→[[Afera Nazino]]).{{sfn|Werth|Gross|Rendall|2010|loc=str. 770–772}}{{sfn|Barenberg|2008}}
 
Posebne odredbe za kulake iz zapadne [[Bjeloruska Sovjetska Socijalistička Republika|Bjelorusije]] su i dalje izdane sve do proljeća 1952. Tako je do 22. 4. 1952. određeno da se 6.000 ljudi premjesti u [[Irkutska oblast|Irkutsku oblasti]] i Kazahstan. To je vjerojatno bila posljednja Staljinova deportacija.<ref>[[#Dundovich|Dundovich, Gori & Guercetti (2003)]], str. 103</ref> 23. 12. 1938. djeca kulaka dobila su pasoše te pravo da se presele gdje god žele. 13. 8. 1954., novo sovjetsko vodstvo je usvojilo zakon kojim ukida posebne restrikcije deportiranih kulaka.<ref name="Bugai190"/>
== Raseljavanje etničkih skupina ==
====Uvod====
Zbog toga što je obuhvatio razne teritorije po [[Azija|Aziji]], [[SSSR]] je bio etnički izazito miješovita i neujednačena država. Prema popisu stanovništva iz 1926., [[Rusi]] su činili tek 54% stanovništva te države. U 1930-ima i 1940-ima, uslijedilo je razdoblje izazite [[Rusifikacija|rusifikacije]] u školama.<ref>[[#Glazer|Glazer & Moynihan (1975)]], str. 460</ref> Tijekom i nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], razni narodi su kolektivno optuživani za kolaboraciju sa nacistima i nevjernost prema sovjetskom sistemu. [[Deportacija|Deportacije]] su bile glavni instrument Staljinova suzbijanja pobune stanovništva osvojenih teritorija.<ref>[[#Statiev|Statiev (2005)]], str. 977–1003</ref> Ironično, svojedobno je i sam Staljin — između 1902. i 1917. — sedam puta osuđen od carskog režima zbog političkih razloga te deportiran u udaljeni [[Sibir]].<ref name="Schwartz">[[#Schwartz|Schwartz (2013)]], str. 522</ref> [[Kazaška SSR]] je postala glavni pokusni teren na kojem su sovjetske vlasti masovno odlagale razne narode. To je išlo toliko daleko da su sami [[Kazasi]] postali manjina u sopstvenoj republici, te se u 1980-ima tamo našlo čak 50-ak različitih etničkih skupina.{{sfn|Iglicka|1998|loc=str. 995–1014}}
[[File:Rumsiskes jurta.jpg|thumb|Tipičan izgled "posbenih nastambi" u kojima su živjeli deportirani u Sibiru; rekonstrukcija u muzeju [[Rumšiškės]], Litva]]
Deportirane skupine smještene su u tzv. "[[posebne nastambe (SSSR)|posebne nastambe]]" (''spetsposelki'') u udaljenim i nedostupnim regijama kao oblik represivnih mjera protiv "problematičnih skupina" koje su se protivile sovjetskoj politici. Ova je praksa započeta još 1920-ih, ali je masovnost doživjela tek od 1930-ih, te trajala sve do 1950-ih.{{sfn|Klimkova|2007|loc=str. 105–139}} Stanovnici tih posebnih nastambi su trpjeli značajna ograničenja njihovih građanskih prava, kao što su restrikcije slobode kretanja jer su bili pod stalnim nadzorom [[NKVD]]-a. Također je predviđao [[prisilni rad]] najtežih fizičkih poslova kao i odsutnost bilo kakvog jasnog vremenskog roka u odsluživanju ovog egzila. oktobra 1940., registrirane su 1.645 posebne nastambe, u kojima je živjelo 959.472 osoba, a taj je broj do 1953. porastao na 2.753.356 osoba.{{sfn|Klimkova|2007|loc=str. 105–139}} [[Kazaška SSR]] je postala glavni pokusni teren na kojem su sovjetske vlasti masovno odlagale razne narode. To je išlo toliko daleko da su sami [[Kazasi]] postali manjina u sopstvenoj republici, te se u 1980-ima tamo našlo čak 50-ak različitih etničkih skupina.{{sfn|Iglicka|1998|loc=str. 995–1014}}
 
Djelomično uklanjanje "problematičnih" i "nevjernih" naroda je bila česta Staljinova tehnika: njegov cilj je bio usitniti jedan narod tako da ga izmiješa sa drugim narodima, i to na više udaljenih lokacija, čime jedna nacija više ne bi mogla biti jedinstvena i snažna jer je bila raspršena. Bio je to oblik [[Asimilacija|asimilacije]] u kojoj su deportirani neruski narodi tretirani kao inferiorni građani bez perspektive za društveno napredovanje.{{sfn|Iglicka|1998|loc=str. 995–1014}} Glavne su mete bili [[Poljaci]] (1939.–1941., te opet 1944–1945.), [[Rumunji]] (1944.–1953.), [[Nijemci]] na Volgi (prognani su uglavnom tijekom i nakon Drugog svjetskog rata), [[Finci]] (1929.–1931. te 1935.–1939.), [[krimski Tatari]], krimski Grci, [[Balkari]], [[Čečeni]] (1937.), [[Inguši]] i drugi. Sveukupno je preko dvadesetak naroda i narodnosti bilo pogođeno tim planom,<ref name="UNHCR1996"/> što je uveliko promijenilo etničku strukturu države. Od toga, čak je osam nacija potpuno uklonjeno deportacijama iz njihovih vjekovnih ognjišta.{{sfn|Kreindlera|1986|loc=str. 387–405}}
 
Razlozi deportacija u udaljene krajeve centralne Azije i Sibira ležali su u tome što je SSSR htio imati osobe za [[prisilni rad]] u zabačenim područjima u koje nitko nije htio dobrovoljno otići. Drugi je razlog i Staljinov strah od opasnosti od "[[peta kolona|petokolonaša]]" uz granična područja. Međutim, u nekim slučajevima deportacije manjih naroda nisu slijedile nikakvu logiku. Pretpostavlja se da su jednostavno bili žrtve Staljinove konstantne paranoje.{{sfn|Human Rights Watch|1991|loc=str. 7–8}}
 
=== Poljaci ===
{{glavni|Sovjetska invazija Poljske|Poljska operacija NKVD-a (1937–38)}}
Već je u sklopu Staljinove kampanje protiv kulaka 10.000 [[Poljaci|Poljaka]] deportirano iz [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|Ukrajinske SSR]] prema unutrašnjosti SSSR-a između 1930. i 1933. 1935., u strahu za zapadne sovjetske granice, deportirano je dodatnih 40.000 sovjetskih Poljaka prema istoku. 1936. odigralo se dodatno izgnanstvo Poljaka sa tog područja, čime je sveukupno raseljeno 120.000 Poljaka u sedam godina.<ref name="Piotrowski2"/> 1937.–'38. je deportirano novih 20.000 Poljaka iz [[Bjeloruska SSR|Bjeloruske SSR]]. U istom razdoblju je 143.810 Poljaka optuženo za raznorazne "antisovjetske aktivnosti", te ih stoga neki smatraju prvim primjerom jedne nacionalne skupine koja je proganjana u SSSR-u čistosamo na temelju svoje etničke pripadnosti. Poljaci su činili desetinu svih žrtava '[[Velika čistka|velike čistke]]'.<ref name="Piotrowski2"/>
 
[[Datoteka:Je%C5%84cy2.jpg|right|thumb|225px|Poljski ratni zarobljenici koje je zarobila Crvena armija 1939.]]
 
===Finci===
{{glavni|Zimski rat|Deportacija ingrijskih Finaca}}
SSSR je 19401939. izvršio invaziju [[Finska|Finske]]. Zimski rat je završio primirjem i sporazumom kojim Finska zadržava svoju neovisnost, ali mora predati dio istočnog i južnog teritorija SSSR-u. Do kraja drugog svjetskog rata, iz SSSR-a je protjerano ukupno 420.000 [[Finci|Finaca]],<ref name="Vijeće Europe"/> iz osvojenih finskih teritorija, poglavito [[Ingrija|Ingrije]], ali i iz drugih dijelova SSSR-a uz novu finsku granicu.
 
Sovjetski dio [[Karelija|Karelije]] bila je meta staljinističkog terora zbog nekoliko razloga, primarno jer se nalazila uz Finsku koja je stekla neovisnost of Ruskog Carstva 1917. , te zbog toga jer se tamo nalazio značajan broj Finaca i [[Karelijanci|Karelijanaca]]. Ljudski gubici u Kareliji bili su jedni od najtežih u cijeloj državi gledano naprema odnosu broja stanovnika te nacije u tom području. {{sfn|Kostiainen|1996|loc=str. 331–342}} Prije [[Oktobarska revolucija|oktobarske revolucije]] 1917., oko 130.000 osoba finskog porijekla je živjelo na ruskom teritoriju uz obalu [[finski zaljev|finskog zaljeva]], od rijeke [[Narva (rijeka)|Narve]] na zapadu pa sve do rijeke [[Neva|Neve]] na istoku, te u regiji sjeverno od [[St. Petersburg|St. Petersburga]]. Ta brojka je ostala konstantna u 1920-ima i 1930-ima, ali je tokom i nakon drugog svjetskog rata evidentiran ogroman pad finskog stanovništva u toj regiji, gdje ih je zabilježeno svega 24.000 tijekom sovjetskog popisa stanovništva iz 1970-ih. Uzrok tome su deportacije Finaca 1930-ih i 1940-ih.{{sfn|Matley|1979|loc=str. str. 1–16}}
=== Latvijci, Estonci, Litvanci ===
 
=== Baltik: Latvijci, Estonci, Litvanci ===
{{glavni|Sovjetska aneksija baltičkih država|Junska deportacija}}
[[Datoteka:Kardo rinktine 02.jpg|left|thumb|200px|Litvanski partizani, tzv. Šumska braća, su još godinama nakon 1945. pružali otpor sovjetskim snagama]]
Smrtnost krimskih Tatara u tim godinama egzila je predmet rasprava: procjene navode da je mortalitet zahvatio između 20% i 40% te nacije. Počevši od 1989., oko 260.000 Tatara se vratilo u Krim, gdje su 2004. činili 12 % stanovništva.<ref>{{cite web| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/3724881.stm| author=BBC News| title=Crimean Tatars recall mass exile| publisher=bbc.co.uk| date=18. 5. 2004| accessdate=}}</ref> Ovaj događaj neki karakteriziraju kao "[[etnocid]]", odnosno namjerno brisanje identiteta i kulture neke nacije.<ref>[[#Williams2002|Williams (2002)]], str. 357-373</ref> Tatari ovaj događaj zovu '''Sürgünlik'''. 12. 11. 2015. parlament [[Ukrajina|Ukrajine]] usvojio je rezoluciju kojom je ovaj događaj priznao kao genocid te 18. 5. proglasio "danom sjećanja na žrtve genocida krimskih Tatara".<ref>{{cite web|title=Ukraine's Parliament Recognizes 1944 'Genocide' Of Crimean Tatars|date=21. 1. 2016|url=http://www.rferl.org/content/ukraine-tatar-deportation-parliament-genocide/27360343.html|publisher=[[Radio Slobodna Evropa]]}}</ref>
 
===Kavkaz: Čečeni, Inguši, Balkari, mešketski Turci, Karačajci===
{{glavni|Operacija Čečevica}}
{| class="toccolours" style="float: left; margin-left: 1em; margin-right: 2em; font-size: 100%; background:#c6dbf7; color:black; width:25em; max-width: 40%;" cellspacing="5"
Litva je u 1990-ima izglasala ''Zakon o odšteti'' sa posebnim člankom 3 koji se trebao brinuti o žrtvama sovjetskih deportacija i njihovih potomaka. Predviđao je "pomoć osobama koje su deportirane iz okupiranih baltičkih država i njihovim potomcima da se vrate u svoje zemlje u skladu sa posebnim programima repatrijacije i odštete". Članak je predviđao stvaranje fonda za povratak deportiranih osoba, te pozvao Rusku Federaciju da alocira sredstva u fond radi tog cilja. Fond je osnovan 8. 11. 2000. Latvija je procijenila da je šteta nastala od sovjetske okupacije oko 800 milijardi $. Ruska Federacija nije htjela sudjelovati u ovom zakonu.{{sfn|Ziemele|2003|loc=str. 160, 162}} Deklaracija br. 193. [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]] januara 1996. je postala prvi i zasad jedini dokument u kojem se Ruska Federacija obvezala na barem nekakav oblik odštete deportiranim osobama. Ipak, ova je deklaracija ostala mrtvo slovo na papiru i Moskva do danas nije razvila nikakve instrumente pomoći deportiranim osobama.{{sfn|Pettai|Pettai|2014|loc=str. 290}}
 
Iako je 21. 4. 2014. Ruska Federacija objavila odredbu "O mjerama rehabilitacije Armenaca, Bugara, krimskih Tatara i Nijemaca i državne potpore za njihovu obnovu i razvoj",{{sfn|Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a|26. 8. 2014|loc=str. 15}} u praksi je od 2014. ta država postupala sa krimskim Tatarima sa puno manje brige, te ju je 2016. [[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a]] upozorio na "zastrašivanje, zlostavljanje i uhićenja" krimskotatarskih aktivista, često pod sumnjivim optužbama.<ref>{{cite web|last=[[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a]]|title=Press briefing notes on Crimean Tatars|url=http://www.ohchr.org/EN/NewsEvents/Pages/DisplayNews.aspx?NewsID=19970&LangID=E|author=Rupert Colville|year=17. 5. 2016|ref=harv}}</ref> Posljedice ovih deportacija osjećaju se i danas, te doprinose međuetničkim napetostima i uzrokuju teritorijalne sporove.{{sfn|Tolz|1993|loc=str. 161–179}}
 
Estonija svakog 25. 3. organizira komemoracije povodom obljetnice sovjetskih deportacija iz te države marta 1949., kako bi odala počast žrtvama.<ref>{{cite web|title=Estonia to mark 66th anniversary of largest Soviet deportation|date=24. 3. 2015|url=http://news.postimees.ee/3133171/estonia-to-mark-66th-anniversary-of-largest-soviet-deportation|publisher=postimees.ee}}</ref> Litva takođetakođer obilježava godišnjicu deložacije svojih građana 14. 6.<ref>{{cite web|title=Lithuania marks Mourning and Hope Day commemorating Soviet mass deportations|url=http://www.15min.lt/en/article/in-lithuania/lithuania-marks-mourning-and-hope-day-commemorating-soviet-mass-deportations-525-226278|year=14. 6. 2012|publisher=15min.lt}}</ref> Moldova je 2013. podigla "spomenik žrtvama staljinističke represije" u [[Kišinjev]]u. Isto tako je osnovala "Udrugu bivših deportiranih i političkih zarobljenika" (''Asociaţia foştilor deportaţi şi deţinuţi politici''). 2014. je preko 9.000 članova udruge dobilo po 700 [[Moldavski lej|leja]] kao oblik odštete povodom 65. godišnjice deportacija koje se se odigrale 6. 7. 1949.<ref>{{cite web|title=Deportees and political detainees to get by 700 lei|url=http://trm.md/en/social/700-de-lei-pentru-deportati-si-detinuti-politici/|publisher=Teleradio Moldova|date=26. 6. 2014}}</ref>
 
Jula 2012., 1.800 pripadnika Kalmika je zatražilo odštetu od vlade [[Kremlj]]a jer su njihove obitelji bile žrtve deportacije prije 60 godina.<ref>{{cite web| author=Jennifer Rankin| url=http://www.themoscowtimes.com/news/article/kalmyk-victims-of-stalins-deportations-seek-compensation/462525.html| title=Kalmyk Victims of Stalin's Deportations Seek Compensation| date=24. srpnja 2012| publisher=Moscow Times| accessdate=23. studeni11. 2012}}</ref>
 
==Suđenja==
Nekoliko osoba je suđeno zbog deportacija tijekom sovjetskog razdoblja u [[Latvija|Latviji]] i Estoniji. U Latviji, naznačajnije je bilo suđenje 87-godišnjem [[Alfons Noviks|Alfonsu Noviksu]], šefu NVKD-ova latvijskog odjela od 1940. do 1953., zbog optužbe za [[genocid]] jer je deportirao 60.000 osoba. Iako je tvrdio da je "samo slijedio naredbe", 1995. je osuđen na [[doživotni zatvor]].{{sfn|Stan|2009|loc=str. 236–237}} 84-godišnji Mihail Farbtukh, bivši NKVD-ov agent koji je skupljao "informacije o potencijalnim neprijateljima države" koji će biti deportirani, osuđen je na 7 godina zatvora.{{sfn|Stan|2009|loc=str. 236–237}}
 
2001., 80-godišnji [[Nikolaj Tes]] je osuđen za [[Zločin protiv čovječnosti|zločine protiv čovječnosti]] zbog potpisivanja naredbe za deportaciju 138 osoba u dobi od 5 mjeseci do 80 godina. Pošto je imao rusko državljanstvo, [[Ruska Federacija]] je kritizirala Latviju zbog pokretanja sudskog postupka protiv "bespomoćnog ratnog veterana" koji se "ne može držati odgovornim za djela koja se nisu smatrala ilegalnima pod sovjetskim zakonom".{{sfn|Stan|2009|loc=str. 236–237}}
| [[Estonci]], [[Letonci]], [[Litvanci]] || 1941. i 1944.—1949. || 203.590<ref name="Dundovich"/>–209.000<ref name="Vijeće Europe"/> || Kazahstan, Sibir || 1956.
|-
| [[Povolški Nijemci]], [[sovjetski Nijemci]] || 3.9.–15.10. 1941., 1945. || 846.340<ref name="Buckley204"/>–1.209.430<ref>[[#Pohl|Pohl (1999)]], str. 42</ref> || Kazahstan, [[Sibir]] || 1980-e
|-
| [[Karačajci]] || 6.11. [[1943]]. || 69.267<ref name="pohl5"/> || Kazahstan, [[Kirgistan]] || 1956.
* {{cite book |last=Piotrowski |first=Tadeusz | ref= Piotrowski | title= Poland's Holocaust: Ethnic Strife, Collaboration With Occupying Forces and Genocide in the Second Republic, 1918-1947 | year=2007 |publisher=[[McFarland]] |location=Sjeverna Karolina|isbn= 9780786429134 |oclc=37195289}}
* {{cite book |last=Pohl |first=J. Otto |title= Ethnic Cleansing in the Ussr, 1937-1949| year=1999 |publisher=Greenwood Publishing Group |location=Westport |isbn=9780313309212||oclc=185706053|url=https://books.google.hr/books?hl=hr&id=b9VoAAAAMAAJ&dq=otto+pohl+Ethnic+Cleansing+in+the+Ussr+387%2C229&focus=searchwithinvolume&q=91%2C250+germans| ref=Pohl}}
* {{cite book|last=Polian|first=Pavel|authorlink=Pavel Polian| ref=Polian| title=Against Their Will: The History and Geography of Forced Migrations in the USSR| location=Budimpešta| year=2004| publisher=[[Central European University Press]]| isbn=9789639241688}}
* {{cite book|last1=Sandole|last2=Byrne|last3=Sandole-Staroste|last4=Senehi|title=Handbook of Conflict Analysis and Resolution|first1=Dennis J.D.|first2=Sean |first3=Ingrid |first4=Jessica |publisher=[[Routledge]]|year= 2008|oclc=907001072|isbn=113407963X, 9781134079636|url=https://books.google.hr/books?id=sWAEmN5u9U4C&pg=PA94&dq=crimea+228,392&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwi888nohfDMAhWFA5oKHQk6BlUQ6AEIODAD#v=onepage&q=crimea%20228%2C392&f=false|oclc= 191758389 |ref=harv}}
* {{cite book|ref=Schwartz| url=https://books.google.hr/books?id=EcvpBQAAQBAJ&pg=PA522&dq=sowjetische+deportationen+000+tote&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwi6g8G_p8PNAhVCMBoKHaOQCdIQ6AEIGTAA#v=onepage&q=sowjetische%20deportationen%20000%20tote&f=false| title=Ethnische "Säuberungen" in der Moderne: Globale Wechselwirkungen nationalistischer und rassistischer Gewaltpolitik im 19. und 20. Jahrhundert
* {{cite book| ref=Snyder|last=Snyder|authorlink=Timothy Snyder|url=https://books.google.hr/books?id=ibioxgONKIIC&pg=PA177&dq=timothy+snyder+poles+6+percent+soviet+deportation&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwiXoZ_-6MPNAhVMVxoKHSG6CG8Q6AEIGTAA#v=onepage&q=timothy%20snyder%20poles%206%20percent%20soviet%20deportation&f=false| title=Sketches from a Secret War: A Polish Artist's Mission to Liberate Soviet Ukraine|first=Timothy |publisher=[[Yale University Press]]|year= 2007|isbn=0300125992, 9780300125993|oclc= 154689054 }}
* {{cite book|last=Stan|title=Transitional Justice in Eastern Europe and the Former Soviet Union: Reckoning with the Communist Past|first= Lavinia |publisher=[[Routledge]]|year= 2009|isbn=1135970998, 9781135970994|ref=harv}}
*{{cite book|last=Ther|ref=Ther|title=The Dark Side of Nation-States: Ethnic Cleansing in Modern Europe - Opseg 19 |first= Philipp|publisher=Berghahn Books|year= 2014 |isbn=1782383034, 9781782383031 |oclc=855043014}}
*{{cite book|last=Tishkov|ref=Tishkov|title=Chechnya: Life in a War-Torn Society - Opseg 6|first=Valery |publisher=[[University of California Press]]|year= 2004|isbn=0520930207, 9780520930209}}
* {{cite book|last=Travis|year=2010|url=https://books.google.hr/books?hl=hr&id=kd8lAQAAMAAJ&dq=crimean+tatars+estimates+dead&focus=searchwithinvolume&q=40-80%2C000|title=Genocide in the Middle East: The Ottoman Empire, Iraq, and Sudan|first=Hannibal |publisher=Carolina Academic Press|isbn=1594604363, 9781594604362|oclc=897959409|ref=harv}}
*{{cite journal|ref=Burds|title=The Soviet War against `Fifth Columnists': The Case of Chechnya, 1942—4| first=Jeffrey| last=Burd|doi= 10.1177/0022009407075545|volume=42|issue=2|year=2007|journal=Journal of Contemporary History |jstor=30036445}}
*{{cite journal|ref=Chetyrova|title=The Idea of Labor Among Deported Kalmyks: Kalmyk Resilience Through Celebration in the Gulag|first=Lyubov B. |last=Chetyrova|journal=Mongolian Studies|volume=33| issue=1|year=2011|doi=|jstor=43194557}}
*{{cite journal |title=Baltic Sea Region: Territoriality, Multilevel Governance and Cross-border Networks|last=Erratum |journal=[[Journal of Baltic Studies]] |volume=33 |issue=2 |pages=241 |url=http://www.informaworld.com/openurl?genre=article&issn=0162-9778&volume=33&issue=2&spage=241 |doi=10.1080/01629770200000071 |year=2002 |ref=harv}}
*{{cite journal|last=Gelb|year=1995|first=Michael|journal=[[The Russian Review]]|volume=54|issue=3|title=An Early Soviet Ethnic Deportation: The Far-Eastern Koreans|jstor=131438|doi=10.2307/131438|ref=harv}}
*{{cite journal|last=Grannesa|journal=Institute of Muslim Minority Affairs|volume= 12|issue= 1|year= 1991|title=The Soviet deportation in 1943 of the Karachays: a Turkic Muslim people of North Caucasus|doi=10.1080/02666959108716187|first=Alf |ref=harv}}
* {{cite journal|last=Iglicka|first=Krystyna|title=Are They Fellow Countrymen or Not? The Migration of Ethnic Poles from Kazakhstan to Poland|journal=International Migration Review|volume=32|number=4|year=1998|pages=995–1014|jstor=2547669|ref=harv}}
* {{cite journal|last=Kaznelson|year=2008|journal=[[Europe-Asia Studies]]|volume= 59|issue= 7 |title=Remembering the Soviet State: Kulak children and dekulakisation| doi=10.1080/09668130701607136|first=Michael|jstor=20451433 |ref=harv}}
*{{cite journal|last=Klimkova|first=Oxana|title=Special Settlements in Soviet Russia in the 1930s-50s|journal=Kritika: Explorations in Russian and Eurasian History|volume=8|issue= 1|year= 2007 |doi= 10.1353/kri.2007.0009|ref=harv}}
*{{cite journal|last=Kostiainen|first=Auvo|year=1996|title=Genocide in soviet Karelia: Stalin's terror and the Finns of soviet Karelia|journal=
Scandinavian Journal of History|volume=21|issue=4|doi=10.1080/03468759608579334| ref=harv}}
*{{cite journal|last=Kreindlera| journal=[[Soviet Studies]]|volume= 38|issue= 3|year= 1986|title=The soviet deported nationalities: A summary and an update|doi=10.1080/09668138608411648|first=Isabelle|jstor=151700 |ref=harv}}
*{{cite journal|last=Lebedeva|year=2007|first=N.S.| doi=10.1080/13523270008415428|title=The deportation of the polish population to the USSR, 1939–41| publisher=Journal of Communist Studies and Transition Politics|volume=16|issue=1, 2| ref=harv}}
*{{cite journal|last=Matley|title=The Dispersal of the Ingrian Finns|first=
Ian M. |journal=[[Slavic Review]]|year=1979| volume=38|issue=1 |doi=10.2307/2497223
|jstor=2497223|ref=harv}}
*{{cite journal|last=Pohl|first=Otto J.| title=Uprooted from the Caucasus|journal=Quadrant|volume= 41| issue= 7-8 |year=1997|url=https://search.informit.com.au/documentSummary;dn=042864076098870;res=IELLCC|issn=0033-5002|ref=harv }}
*{{cite journal|ref=Pohl2002|journal=Journal of Genocide Research|volume=4|issue= 3|year= 2002|title="It cannot be that our graves will be here": The survival of Chechen and Ingush deportees in Kazakhstan, 1944-1957|doi=10.1080/14623520220151989|first=Michaela|last= Pohl}}
* {{cite journal |ref=Strods |author=Strods, Heinrihs |authorlink= |coauthors=Kott, Matthew |year=2002 |title=The File on Operation 'Priboi': A Re-Assessment of the Mass Deportations of 1949 |journal=[[Journal of Baltic Studies]] |volume=33 |issue=1 |pages= |url=|doi=10.1080/01629770100000191| jstor=43212456 }}
* {{cite journal| last=Ther|year=1996| first=Philipp| title=The Integration of Expellees in Germany and Poland after World War II: A Historical Reassessment| journal=[[Slavic Review]]| volume=55|doi= 10.2307/2501238|jstor=2501238| ref=harv}}
* {{cite journal|last=Tolz|year=1993|first=Vera|title=New Information about the Deportation of Ethnic Groups in the USSR during World War 2|doi=10.1007/978-1-349-22796-9_9|publisher=[[Palgrave Macmillan]]|ref=harv}}
* {{cite journal|last=Vardys|title=The Case of the Crimean Tartars|first=V. Stanley |ref=Vardys|journal=[[The Russian Review]]|volume=30|issue= 2|year=1971|doi=10.2307/127890|jstor=127890}}
* {{cite journal|ref=Viola|last=Viola|title=The Other Archipelago: Kulak Deportations to the North in 1930|first=Lynne |journal=[[Slavic Review]]|volume= 60|issue=4| year= 2001|doi=10.2307/2697493|jstor=2697493}}
* {{cite journal|title=Cannibal Island: Death in a Siberian Gulag. Human Rights and Crimes Against Humanity |first1=Nicolas |last1=Werth|first2= Jan T.|authorlink2=Jan T. Gross|last2= Gross|first3= Steven|last3= Rendall|journal=[[The Slavonic and East European Review]]|volume= 88|issue= 4 |year=2010|jstor=41061936|ref=harv}}
* {{cite journal|last=Williams|ref=Williams2002|first=Brian Glyn|authorlink=Brian Glyn Williams|journal=Journal of Genocide Research|volume= 4|issue= 3|year=2002|title=Hidden ethnocide in the Soviet Muslim borderlands: The ethnic cleansing of the Crimean Tatars|doi=10.1080/14623520220151952}}
* {{cite journal|last1=Wimbush|last2=Wixman|first1=S. Enders|first2=Ronald|title=The Meskhetian Turks: A New Voice in Soviet Central Asia|journal=Canadian Slavonic Papers / Revue Canadienne des Slavistes| volume= 17|issue=2/3 |year=1975|publisher=[[Taylor & Francis]]|jstor=40866873|ref=harv}}
{{refend}}
=== Ostali izvori ===
{{refbegin}}
* {{cite journal|last=Barenberg|first=Alan|year=2008|url=https://www.questia.com/library/journal/1P3-1638264931/cannibal-island-death-in-a-siberian-gulag|title=Cannibal Island: Death in a Siberian Gulag|journal=Canadian Slavonic Papers|volume=50|ref=harv}}
* {{cite book|ref=Saparov|title=The alteration of place names and construction of national identity in Soviet Armenia|first=Arseny |last=Saparov|url=http://www.cairn.info/article.php?ID_REVUE=CMR&ID_NUMPUBLIE=CMR_441&ID_ARTICLE=CMR_441_0179|year=2003|volume=44|publisher=Cahiers du monde russe|issn=1252-6576}}
* {{cite web|last=Human Rights Watch| year=1991| url=https://www.hrw.org/reports/pdfs/u/ussr/ussr.919/usssr919full.pdf| title=''"Punished Peoples" of the Soviet Union: The Continuing Legacy of Stalin's Deportation''s|ref=harv}}
== Eksterni linkovi ==
{{Commonscat|Deportations to Siberia}}
{{Refbegin|2}}
* {{smallcaps|Silvija i Peters Vecrumba}} (2006) [http://web.archive.org/web/20060503230545/http://www.latvians.com/en/Reading/TheseNamesAccuse/ThNA-00-OurFamilies.php Deportacije Latvijaca u Sovjetskom Savezu]
* {{smallcaps|Silvija i Peters Vecrumba}} {{cite web|url=http://www.latvians.com/en/Reading/TheseNamesAccuse/ThNA-08-Appendix-1.php| archiveurl=http://web.archive.org/web/20060503230539/http://www.latvians.com/en/Reading/TheseNamesAccuse/ThNA-08-Appendix-1.php |title=Instrukcije za deportaciju baltičkih državljana|date=2006| archivedate=1. 12. 2010}}
* {{smallcaps|Rein Taagepera}} (1980) {{cite journal|title=Soviet collectivization of Estonian agriculture: The deportation phase
|page=379-397 |journal=Soviet Studies|year= |url=http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/09668138008411308?journalCode=ceas19|doi=10.1080/09668138008411308|volume=32|issue=3}}
* {{smallcaps|[[Kongresna biblioteka]]}} (22. 7. 2010) [http://www.loc.gov/exhibits/archives/depo.html Saznanja iz ruskih arhiva]
* {{smallcaps|Tadeusz Romer}} (2010) [http://tadeuszromer.com Poljske žrtve deportacije] {{pl}}
*{{smallcaps|Asya Pereltsvaig}} (2013) [http://www.languagesoftheworld.info/russia-ukraine-and-the-caucasus/stalins-ethnic-deportations-gerrymandered-ethnic-map.html Staljinove etničke deportacije]
{{refend}}
 
{{Izabran}}