Wikipedija

Afgansko-sovjetski rat – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 54:
===Invazija i eskalacija sukoba===
{{glavni|Operacija Oluja-333|Opsada Kosta|Pandžširske ofenzive}}
Sovjetska vlada je to odbila prihvatiti te odlučila stranku Parcham vratiti na vlast direktnom vojnom intervencijom. 24.12. 1979. sovjetska oklopna vozila su prešla granične prolaze. 27.12. godine 700 elitnih sovjetskih specijalaca tzv. [[Alfa grupa|Alfa grupe]] se infiltiriralo u [[Kabul]] u kampanji kodnog naziva "[[Operacija Oluja-333]]", zauzelo predsjedničku palaču i likvidiralo predsjednika Hafizullaha Amina, nakon čega je Moskva dovela prosovjetskog [[Babrak Karmal|Babraka Karmala]] sve iz [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] kako bi formalno preuzeo vlast u zemlji. Karmal i SSSR su prozvali Amina "agentom [[CIA]]-e" i naveli da je 17.000 osoba nestalo tijekom njegove vladavine, a ne tijekom Tarakija. Nova prosovjetska vlada je obećala "poštivati "[[ljudska prava]]".{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 20}}
 
[[Datoteka:Afghanistan – Soviet tank at the firing position.jpg|left|thumb|225px|Sovjetski tenk u poziciji za pucanje]]
[[Datoteka:BMD-1 in Afghanistan.jpg|left|thumb|225px|Sovjetsko oklopno vozilo na ulicama Kabula]]
Sovjetska 40. armija je ušla u Afganistan na temelju potpisanog ugovora iz 1978. Bila je pod zapovjedništvom [[Sergej Sokolov (zapovjednik)|Sergeja Sokolova]]. Prilikom prvog tjedna invazije, u Afganistan je ušlo 1.800 sovjetskih [[tenk]]ova, 80.000 vojnika i 2.000 [[oklopno vozilo|oklopna vozila]]. U drugom tjednu, zabilježeno je 4.000 letova sovjetskih borbenih zrakoplova u Kabul.{{sfn|Fisk|2005|loc=str. 40-4140–41}} Krhka komunistička vlada navela je sovjetskog vođu da se sjeti vlastite [[Brežnjevljeva doktrina|Brežnjevljeve doktrine]], prema kojoj je SSSR "čuvar komunističkih režima po svijetu" te da će intervenirati ako osjeti da bi neka država mogla napustiti taj sustav. Međutim, iako je [[Moskva]] očekivala da će, poput i prethodne [[Sovjetska invazija Čehoslovačke|sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj]] 1968. sve proći razmjerno brzo i neproblematično, Afganistan se pokazao kao čista suprotnost kada su naišli na žilav otpor. Intervencija je samo pogoršala stanje ljudskih prava u zemlji: proširila je opseg nasilja uključivanjem pravih vojnih snaga na terenu te dovela do selektivne opresije samo onih skupina koje su se protivile reformama, pod izgovorom da "su protiv interesa ljudi, nacionalnih interesa, domaćih interesa, stranih interesa, itd". Sovjetske snage krenule su zajedno sa snagama Karmala u eliminaciju protivnika reformi.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 24}} Ovo je dovelo do bizarne situacije u kojoj vlada strane države (SSSR) pomaže vladi u Afganistanu, a nije protiv nje, u borbi protiv oporbe koja, pak, tvrdi da predstavlja većinu stanovništva, ali koja ipak ne tvori vladu.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 42}}
 
Januara 1980., sovjetski ambasador u [[Washington]]u, [[Anatolij Dobrinjin]], upozorio je Brežnjeva da bi Afganistan mogao dovesti do "potpunog poremećaja" u odnosima SAD-a i SSSR-a. Brežnjev mu je odgovorio: "Ne brini se, Anatolij, mi ćemo ovaj rat završiti za tri do četiri tjedna."{{sfn|Bennett|1999|loc=str. 185}}
Red 64:
Ruski vojnici su se uključili u jednu od najdužih opsada u modernoj historiji, [[opsada Kosta|opsadu Kosta]], koja je trajala osam godina.{{sfn|Phillips|2012|loc=str. 24}} Upravo kada su sovjetski vojnici ušli u državu, pobunjenici su preuzeli kontrolu nad jedinom kopnenom vezom planinskog grada Kosta sa vanjskim svijetom, vijugavom, planinskom cestom prema [[Gardez]]u, udaljenog 100 km. Iako je DRA sporadično preuzimala kontrolu nad cestom, nije bila u stanju trajno otjerati gerilske ratnike koji su se skrivali u hladnim brovitim položajima te regije na istoku države.{{sfn|Taubman|20.1. 1988}}
 
Maja i aprila 1980. održani su prosvjedi studenata protiv vlade [[Demokratska Republika Afganistan|Demokratske Republike Afganistan]] (DRA), ali su ugušeni od milicije koja je pucala po nenaoružanim djevojkama.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 25}} Do 1985., zabilježeno je 50.000 političkih zarobljenika između Kabula i provincijskih zatvora: 70% su bili muškarci, 15% žene a 15% maloljetnici. {{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 25}} Komunističke vlasti su nastavile sa mučenjem i [[silovanje]]m zarobljenika.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 25}} U pojedinim zatvorima, 500 zarobljenika je strpano u ćeliju sa samo jednim zahodom. {{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 9}} Sveučilišta i drugi dijelovi afganistanske kulture su sustavno podvrgnuti "[[sovjetizacija|sovjetizaciji]]".{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 5}} Sve informacije su uključene u izravnu kontrolu partije NDPA, koja je pak bila pod bliskim nadzorom sovjetskih savjetnika. Kriticizam vlade je postao zabranjen, privatne razgovore su nadzirali špijuni a masovna okupljanja su jedino dopuštena uz odobrenje partije. U škole i sveučilišta su uključene [[Marksizam|marksističke]] studije i [[ruski jezik]], dok su profesori, koji se nisu htjeli podvrgnuti novoj ideologiji, uhićeni.{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 49}} Kad god bi afganistanska delegacija nekamo otišla, dobila bi napisane govore od sovjetskih vlasti. {{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 51}} Kada bi studenti u učionicama govorili o religiji, nadređeni bi o njima poslali izvještaj KHAD-u.{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 55}} Tisuće djece, neki samo u starosti između tri i devet godina, od kojih su neki odvedeni iz sirotišta, je poslano u SSSR na dugoročno obrazovanje, u nekim slučajevima i do deset godina. Pojedina djeca su tamo iskorištena za [[dječji rad]],{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 72, 7372–73}} dok su druga, u starosti između 10 i 14 godina, trenirana da budu [[Špijunaža|špijuni]] koji će otići u pobunjeničke regije i skupljati informacije ili vršiti atentate na zapovjednike.{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 82, 8382–83}} [[Mobilizacija]] je spuštena na 15 godina, te je produžena na trajanje od četiri godine.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 27}}
 
Septembra 1981., studenti su organizirali nove prosvjede u Pul-i Bag-i Umumi u Kabulu, gdje su ih zaustavili sovjetski i DRA tenkovi. Bivši službenik opisao je taj incident:
{{citat3|Iz tenkova se čuo razglas, ‘Zaustavite [[demonstracije]], nemojte nastaviti dalje, vratite su u svoje učionice, inače ćemo pucati.’ Bio je održan i mali govor, tipa ‘Vi ste vlasništvo zemlje, a vi mlade djevojke ne znate da je ovo ruka imperijalizma, a imperijalizam nikada nije sretan kada vi imate sretan život, a ne biste smjeli da vas prevari imperijalizam i da ga slušate, a [[Rusi]] su tu da nam pomognu, Rusi su tu da podupru revoluciju’, i slične stvari. Djevojke su nastavile vikati: ‘Mi znamo vas Ruse! Mi vas znamo, [[Lenjin]]ovi sinovi! Znamo da ste ubojice, i ne želimo se vratiti! Radije bi da nas ubijete nego da se vratimo u učionice! Želimo vas Ruse van iz Afganistana.’ To su klicali. Onda su sa ruskih tenkovi zapucali. Šestero djevojaka je ubijeno. Tih šest tijela, vidio sam da se nisu mogli micati. Njihove noge i ruke su se prestale gibati, i stavili su ih potom u ruski džip.{{sfn|Afghanistan Justice Project|2005|loc=str. 34}}}}
 
{{Quote box|width=15%|align=left|citat="Zašto smo još uvijek u Afganistanu? Zato jer još uvijek tražimo ljude koji su nas pozvali!"|izvor=popularna šala u Moskvi, 1982.{{sfn|Dupree|1982|loc=str. 133-142133–142}}}}
Augusta 1982., komunističke snage su izvršile [[masakr u Kašam Kali|masakr 100 nenaoružanih civila u Kašam Kali]], u [[provincija Logar|provinciji Logar]]. Septembra iste godine, 105 osoba je ubijeno u selu Padkvab-e-Šama, južno od Kabula. U oba slučaja, navodno nije bilo otpora tih ljudi prema vlastima, te stoga nisu izgubili živote u oružanom sukobu.{{sfn|Amnesty International|1983|loc=str. 185}}{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 281}}
 
Red 89:
[[Datoteka:Reagan_sitting_with_people_from_the_Afghanistan-Pakistan_region_in_February_1983.jpg|right|thumb|225px|Američki predsjednik [[Ronald Reagan]] održava sastanak sa afganistanskim borcima, kako bi čuo o sovjetskim zločinima]]
[[Datoteka:Afghanistan – 5th CO 350th Airbn. Rgt. firefight 003.jpg|right|thumb|225px|Dim nakon eksplozije u Kabulu, 1984.]]
Američka vlada je na sovjetsku invaziju reagirala odlukom da se bojkotiraju [[Olimpijske igre]] u [[Moskva|Moskvi]], što će četiri godine kasnije dovesti do sovjetskog kontra-bojkota Olimpijade u [[Los Angeles]]u. Mnogo je važnija odluka bila ta da se raznim pobunjeničkim grupama pruži vojna, materijalna i financijska pomoć. Američki predsjednik od 1981. bio je [[Ronald Reagan]], uvjereni [[Antikomunizam|antikomunist]], koji je, potaknut invazijom Afganistana, zagovarao politiku aktivne borbe protiv sovjetsko-komunističkog [[Ekspanzionizam|ekspanzionizma]].{{sfn|Knutsen|2008|loc=str. 193-205193–205}} Od komunističke pobjede u [[Vijetnam]]u, preko [[Angola|Angole]] pa sve do invazije Afganistana, SSSR je apsorbirao deset država u pet godina: prosječno jednu svakih šest mjeseci. Kao odgovor, američka mišljenja su počela zagovarati zauzimanja strogog stava prema Sovjetima, a taj trend se ubrzao između 1979. i 1980.{{sfn|Busch|1997|loc=str. 451-466451–466}}
 
Među njima su se s vremenom najviše nametnule one inspirirane [[Islamski fundamentalizam|islamskim fundamentalizmom]] koje su borbu protiv sovjetskih osvajača i njihovih komunističkih pomagača tumačile kao [[džihad]] protiv nevjernika. Američka vlada je s vremenom to uvidjela kao sjajnu priliku da popravi svoj image među muslimanskim i arapskim svijetom, bitno narušen tradicionalnom podrškom [[Izrael]]u i eskalacijom sukoba s novom islamskom vladom u Iranu. [[CIA]] je počela organizirati logore za obuku na pakistansko-afganistanskoj granici gdje su dolazile na tisuće dobrovoljaca iz arapskih zemalja, uključujući i [[Osama Bin Laden|Osamu Bin Ladena]].{{sfn|McGregor|2003}} Ujedinjeni u borbi za afganistanske vrijednosti i religiju, a protiv sovjetske ideologije, tzv. [[pešavarska sedmorka]] je dobila potporu iz različitih zemalja: uz SAD, tu su bili i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Saudijska Arabija]], Pakistan, pa i [[Kina]].{{sfn|Human Rights Watch|2005|loc=str. 12}} Uz njih, druga velika frakcija bila je tzv. [[teheranska osmorka]] koju je snabdijevao [[Iran]]. Dobivali su obuku u [[gerilsko ratovanje|gerilskom ratovanju]] i razno oružje: [[jurišna puška|jurišne puške]], [[nagazna mina|nagazne mine]], protuzračno oružje i dr.{{sfn|Sageman|2011|loc=str. 59}} "[[Operacija Ciklon]]" je postala jedna od najdužih i najopsežnijih [[tajna operacija|tajnih operacija]] u historiji, pošto je CIA davala milijarde $ kako bi naoružavala afganistanske borce. {{sfn|Barlett|Steele|13.5. 2003}} Velike zasluge za povećanje financiranja tih boraca igrao je američki predstavnik u kongresu, [[Charlie Wilson (političar, Teksas)|Charlie Wilson]], koji je, ostavši šokiran razmjerima patnje i bijede nakon što je posjetio pakistanski izbjeglički logor sa afganistanskim izbjeglicama, lobirao za snažniji doprinos u borbi protiv Sovjeta.{{sfn|VOA|10.2. 2010}} Po nekima, još je važniju ulogu igrao [[Michael G. Vickers]], bivši pripadnik [[Zelene beretke|zelenih beretki]] i operativac CIA-e, koji je bio ključni strateg u razvijanju "tehno-gerilaca" u Afganistanu.{{sfn|Tyson|28. 12. 2007}}
 
Američka pomoć pobunjenicima je započela 1980. sa skromnih 20 milijuna $, da bi 1987. već dosegnula 630 milijuna $. Tijekom 1980-ih, oko 3 milijarde $ je dostavljeno pobunjenicima iz SAD-a.{{sfn|Bergen|2002|loc=str. 71}} Sveukupno je pokretu otpora dostavljeno između 6 i 8 milijardi $ te oko 100 milijuna metaka i druge vrste municije.{{sfn|Bhatia|Sedra|2008|loc=str. 44}} Oko polovicu ukupne pomoći dao je SAD, 1/4 Saudijska Arabija, a ostatak druge države ([[Kuvajt]], [[Katar]], [[Ujedinjeni Arapski Emirati]]). Oko 25.000 Araba je otišlo boriti se zajedno sa Afganistancima. Od toga broja, 1/3 su činili Saudijci, a ostali su bili iz [[Jemen]]a, [[Alžir]]a, Egipta i drugih [[Arapska liga|arapskih država]].{{sfn|Weston|2011}} Prema drugim podacima, Saudijska Arabija je poslala jednaku količinu financijske pomoći kao i SAD.{{sfn|Bhatia|Sedra|2008|loc=str. 68, 6968–69}}
 
2013. je otkriveno da se u događaje u Afganistanu uključila i [[Zapadna Njemačka]]. Naime, [[Savezna obavještajna služba Njemačke]] (BND) je 1981. poslala agente u Pakistan koji su djelovali pod krinkom djelatnika humanitarne pomoći u "operaciji Ljetne kiše". Njemački agenti su potom otišli u Afganistan i kontaktirali mudžahedine, kojima bi bogato plaćali za svaki dio zaplijenjenog sovjetskog oružja, od oklopnih vozila do borbenih zrakoplova, kako bi ih potom transportirali u Njemačku i tamo pruočili.{{sfn|Die Welt|6.10. 2013}} Smatra se da su informacije o sovjetskoj vojnoj opremi iskorištene kako bi se podebljalo mudžahedinsko oružje specijalizirano za slabosti opreme Crvene armije.
Red 99:
===Učinkovitost mudžahedina na terenu===
[[Datoteka:Soviet Mobile Laser in Afghanistan by Edward L. Cooper, 1985.jpg|left|thumb|225px|Umjetnički prikaz afganistanskih pobunjenika kako pripremaju zasjedu za sovjetsku armiju]]
Čak i prije nego što je ovaj projekt zaživio, sovjetska okupacijska vojska se našla u velikim problemima. Ispostavilo se da je Aminova komunistička vlada pod svojom neposrednom kontrolom bila imala samo Kabul i okolicu. Umjesto da brzom kirurškom akcijom dovedu svog pulena na vlast, Sovjeti su bili prisiljeni slati sve veće i veće vojne efektive kako bi proširili njegovu vlast na cijelu zemlju. Ispostavilo se kako je sovjetska vojska, sastavljena uglavnom od neiskusnih regruta i vođena doktrinom koja se nije bitno izmijenila od [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], slabo pripremljena za dugotrajni gerilski rat u planinama. Prošle su godine dok je sovjetska vojska promijenila taktiku i [[Strategija|strategiju]] u dovoljnoj mjeri da se sve jačim pobunjenicima -– koji su se počeli nazivati [[Mudžahedin|mudžahedinima]] -– suproststavi s nekakvim opipljivim uspjehom.
 
Među najpoznatijim vođama pobunjenika izronio je [[Tadžiki|Tadžik]] [[Ahmad-šah Masud]] koji je odbijanjem [[Pandžširske ofenzive|šest napada sovjetsko-DRA snaga]] iz njegove 100 km široke [[dolina Pandžšir|doline Pandžšir]] stekao naziv "lav Pandžšira" i "[[Che Guevara]] Afganistana". Do ljeta 1983., Masud je razvio tri vrste vojnih skupina: mjesno stacioniranih komandosa, pokretnih komandosa i jurišnika zvanih ''Zarbati''.{{sfn|Amstutz|1994|loc=str. 112, 114}} Pokretne skupine sastojale su se od 150 boraca, organiziranih u vod naoružan lakim oružjem ([[AK-47]], Kalakovi, [[RPG-7]]), te u drugi vod opremljen teškim oružjem ([[minobacač]], [[topništvo]], bacač granata). Nakon pobjede, Masud bi organizirao mjesnu vladinu infrastrukturu, po uzoru na napore [[Mao Ze Dong|Mao Ze Donga]] u Kini.{{sfn|Pollock|2002|loc=str. 5}} Masud je isto tako organizirao obavještajnu službu te skupljao informacije o žrtvama. Tim saznanjem, znao je koje su sovjetske i DRA jedinice ranjive na mudžahedinske napade, čime je mogao birati kada i gdje će napasti.{{sfn|Pollock|2002|loc=str. 6}} Dolina Pandžšir se nalazila na obje strane autoputa Salang, koji je glavna komunikacijska ruta između Kabula i SSSR-a, te je stoga bio iznimno bitan sovjetskim-DRA snagama. Masud ih je izluđivao odbijanjem napada, te je znao da su motorizirane brigade ranjive na mine, RPG-e i zasjede sa nedostupnog terena. Čak i kada bi sovjetske jedinice bile snažnije u nekoj borbi, čim bi napustili lokaciju nakon pobjede, Masudovi borci bi zauzeli lagano naoružane vojarne. Jedna od njegovih najsmjelijih operacija bila je racija protiv [[aerodrom Bagram|aerodroma Bagram]] u proljeće 1981., kada je uništio brojne sovjetske zrakoplove.{{sfn|Pollock|2002|loc=str. 8}} Nakon primirja decembra 1982., Masud je obnovio borbu protiv Sovjeta marta 1984. Iako su sovjetski vojnici naučili iz iskustva i upotrijebili nove taktike, uspjeli su samo raspršiti, ali ne i uništiti Masudove borce, a čim bi uspostavili statične vojarne, Masud bi opet preuzeo kontrolu nad dolinom. Jednom prilikom, Masud je poveo 120 najboljih boraca i tri mjeseca vježbao s njima po planinama. Nakon dovršetka programa, tih 120 boraca je poslano širom regije kako bi učilo daljnjih 100 boraca. Taj program je Masudu tako dao na raspolaganje 12.000 boraca koji bi izvodili vojne napade po sovjetskim jedinicima širom regije.{{sfn|Pollock|2002|loc=str. 9-109–10}}
[[Datoteka:Afghanistan_insurgency_1985.png|right|thumb|225px|Karta područja po kojima su djelovale razne mudžahedinske snage u Afganistanu]]
Među vođama pobunjenika bio je i [[Palestinci|palestinski]] [[šeik]] [[Abdulah Jusuf Azam]], koji je iz Pakistana došao u Afganistan. Aktivno je promovirao [[džihad]] protiv Sovjeta, demonstrirajući ne samo značajne vještine u vodstvu i organizaciji, nego i spremnost da sa oružjem ide na glavnu crtu bojišnice. Iako je ubijen u eksploziji bombe novembra 1989., njegova organizacija će se kasnije razviti u [[Al-Kaida|Al-Kaidu]].{{sfn|McGregor|2003}} Izjavio je:
Red 111:
Mudžahedini su se oslonili na lake i brze udare i zasjede, nakon kojih bi se mogli sakriti po planinama. Sovjetske snage su se, pak, na početku rata oslanjale na [[tenk]]ove i oklopna vozila, čime su bili teški, tromi i spori. Sovjetski tenkovi bili su dizajnirani za klasičnu borbu protiv drugih tenkova, te su stoga bili neprikladni za brjegovit i strm teren po Afganistanu. Ovo je osobito bilo točno za [[T-55]] koji nije ni imao dovoljan topovski nagib ni podtlak za učinkovitost u planinskom sukobu.{{sfn|Johnson|Grissom|Oliker|2008|loc=str. 92}} Vidljivost iz tenka je bila manjkava, javljali su se problemi pri postavljanju topovske cijevi na dovoljno visok nagib osi dok je posada doživljavala veliku iscrpljenost zbog loše ventilacije oklopnog vozila.{{sfn|Johnson|Grissom|Oliker|2008|loc=str. 92}} Zbog strmog terena, tenkovi su bili uglavnom prikovani za ceste, te time i lakša meta. Vojnici uglavnom nisu ni izlazili iz tenkova prilikom napada, već su pucali iznutra.{{sfn|Johnson|Grissom|Oliker|2008|loc=str. 95}} Pojedini tenkovi čak su i prevrnuti naopačke.{{sfn|Beeston|Simpson|2006|loc=str. 166}} Zbog toga što su bili skloni čestim kvarovima, što je pak bilo problematično popravljati usred tog terena, sovjetska vojska je kasnije počela izbjegavati upotrebu tenkova u borbenim operacijama, te se oslanjati na lakša oklopna vozila i borbene helikoptere.{{sfn|Johnson|Grissom|Oliker|2008|loc=str. 95}}
 
Što su manjkali u sposobnosti, mudžahedini bi često nadoknadili u odlučnosti: mudžahedin Haji Sayed Mohammad Hanif se prisjeća zasjede u Kolangaru, [[provincija Logar]], maja 1981., gdje je nejgova skupina bila naoružana između ostalog RPG-7 oružjem. Kada se rano ujutro pojavila sovjetska kolona, prvi tenk je stao pred barikadom u klancu. Kada je vojnik izašao iz tenka, uklonio barikadu, njegov tenk je nastavio i već prošao dok su mudžahedini stigli do svojih pozicija. Jedan mudžahedin je uzeo RPG-7 i pucao, ali promašio drugi tenk zbog nervoze. Pucao je još jednom, ali je opet promašio. Na kraju se spustio sa klanca ravno na sredini ceste, sjeo i ispalio iz velike blizine: tenk je ekplodirao. Gorući tenk je efektivno blokirao konvoj u klancu, a druga vozila ga nisu mogla zaobići zbog uskog terena. Mudžahedini su potom otvorili vatru na konvoj, zaplijenili dobar dio hrane te 15 kamiona.{{sfn|Jalali|Grau|2012|loc=str. 33-3433–34}}
 
Kako bi našli dobro skrovište, mudžahedini su počeli koristiti i [[tunel]]e. DRA je stoga počela napadati pećine u Žavaru eksplozivima, klopkama i seizmičkim minama. Mudžahedini su se tome prilagodili i naučili da pokrenu mine detonacijama minobacača, a preostale pokupe ručno. Iako su DRA snage zatvorili ulaze u pećine, jednom ponovno otovrene su se mudžahedini mogli vratiti ponovno u njih. Također su izgradili tunele koji povezuju pećine, čime bi mogli pobjeći i povesti oružje u slučaju novog napada. Pećine su tako proširene na 400 do 500 metara dužine.{{sfn|Jalali|Grau|2001|loc=str. 325}}
Red 125:
Afganistanski rat nadživio je i Andropova, koji je umro 9.2. 1984. Novi [[Vođe Sovjetskog Saveza|sovjetski vođa]] postao je [[Konstantin Černjenko]],{{sfn|McCauley|1984|loc=str. 3-17}} ali je sovjetska strategija u Afganistanu ostala ista.
 
Svjedoci smatraju da su sovjetska bombardiranja bile dio činova namjerne politike kako bi se stanovništvo natjeralo na bijeg. Ekonomija Afganistana je potpuno uništena sustavnim bombardiranjem ruralnih područja u kojima je tada živjelo 85% stanovništva.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 30}} Jedan farmer je tako opisao kako su sovjetski vojnici zapalili sto polja [[Pšenica|pšenice]] u Dašt-i Arčiju, u [[Kunduz]]u, nakon čega su stanovnici prisiljeni napustiti tu regiju.{{sfn|Human Rights Watch|1985|loc=str. 48}} Zabilježeni su i razni izravni napadi na civile. Jedan je drastičan primjer [[bombardiranje izbjegličkog konvoja u Ghagheranu 1984.]]{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 30}} Tu je i [[masakr u Padkhwab-e-Shani]], u kojem je ubijeno 105 osoba kada su se djeca i stariji sakrili u [[Kanat|podzemnom kanalu]], korištenom za navodnjavanje, a da bi ih istjerali, sovjetske snage su ih ugušile i spalile žive bacivši neku bijelu tekućinu i prah na njih.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 30-3130–31}}{{sfn|Girardet|2012|loc=str. 127}} 12.10. 1983. odigrao se [[masakr u Kulchabatu, Bala Karzu i Mushkiziju]] u kojem je strijeljano 360 osoba, uključujući 20 djevojaka i 20 staraca;{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 30-3130–31}} marta 1984. [[masakr u Dash-e-Bolokhanu i Dash-e-Asukhanu]];{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 30-3130–31}} novembra 1984. [[masakr u Zirvku|masakr 40 civila u Zirvku]],{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 30-3130–31}} aprila 1985. [[masakr u Lagmanu|masakr 500 civila u Lagmanu]]{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 281}} i drugi. U nekim primjerima, [[oklopni transporter]]i bi se pozicionirali na predgrađu sela, blokirali izlaze i pucali nasumično po kućama. {{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 280}}
 
U međuvremenu su slike uništenih i zarobljenih sovjetskih tenkova i helikoptera na svjetskim TV-ekranima mnogo učinile da srozaju prestiž SSSR-a kao globalne supersile te predstavljale veliku propagandnu pobjedu SAD u hladnom ratu. Istovremeno je i sovjetska nesposobnost razlikovanja mudžahedina od nedužnih civila dovela do masovnog uništavanja sela i pokolja, te milijuna izbjeglica u [[Pakistan]]u, čime je SSSR na sebe navukao bijes bivših simpatizera u svjetskoj javnosti, koji su u takvim postupcima vidjeli reprizu američkih postupaka u Vijetnamu. Jedan je afganistanski izbjeglica u intervjuu 23. i 24.9. 1984. opisao čemu je svjedočio:
Red 143:
 
[[Datoteka:Charlie_Wilson_with_Afghan_man.jpg|left|thumb|225px|Charlie Wilson sa afganistanskim borcima]]
1986. nepopularni Karmal je zamijenjen [[Mohamad Nadžibulah|Mohamadom Nadžibulahom]],{{sfn|New York Times|15.4. 1988}} šefom komunističke tajne policije KHAD, koji je dotadašnji dogmatski kurs zamijenio politikom tolerantnijom prema islamu. Tako je u novom ustavu uveden članak 2., u kojem stoji da je "islam narodna religija".{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1987|loc=str. 7}} Istovremeno su Sovjeti strategiju direktne vojne konfrontacije nastojali zamijeniti politikom pridobijanja umjerenijih mudžahedinskih frakcija na svoju stranu. U međuvremenu, borbe su nastavljene. Do kraja 1985., sovjetska 40. armija potrošila je ukupno 780.000 tona municije u ratu, što je trošak od 3,7 milijarde rublja.{{sfn|Ali|2007|loc=str. 182}} U samo devet mjeseci 1985. godine, UN je zabilježio 32.755 mrtvih civila, 1.834 uništene kuće, 74 uništena sela i 3.308 mrtvih životinja.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|17.2. 1986|loc=str. 16}} 3.9. 1985., opozicijski pokret je zabunom oborio civilni avion ''Bakhtar Airlines'', pri čemu je poginulo 47 putnika i pet članova posade, što je dovelo do osuda i otvorenih pisama prosvjeda obitelji preživjelih.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|17.2. 1986|loc=str. 17}} Septembra 1985. i februara 1986. vodile su se [[bitke za Žavar]] u kojima su sovjetske-DRA snaga htjele uništiti pobunjeničke planinske baze tri kilometara od parkistanske granice. Bitke su pokazale granice izdržljivosti i otkrile ozbiljne nedostatke za obje strane, te još jednom pojačali osjećaj pat pozicije u sukobu. Pobunjenici su imali fiksiranu obranu a sovjetske-DRA snage su pokušavale mehanizirani juriš koji je bio puno prikladniji europskom nego strmom, planinskom terenu u toj [[provincija Paktija|regiji Paktije]].{{sfn|Grau|Jalalib|2001|loc=str. 69-9269–92}} Crvena armija je radi eksperimenta dala snagama DRA zadatak da se sami bore za Žavar, ali su bili toliko pasivni i nesigurni da su sovjetske snage morale poslati pet bataljon da ih spase.{{sfn|Giustozzi|2000|loc=str. 70}} Prva bitka dovela je mudžahedinske pobjede, a druga do [[pirova pobjeda|pirove pobjede]] DRA. 1986., SAD je počeo afganistanske pobunjenike snadbdijevati protuzračnim oružjem [[FIM-92 Stinger]], čime su sovjetski gubici borbenih letjelica udvostručeni.{{sfn|Kuperman|2013|loc=str. 219-263219–263}} Postoje mišljenja da je ovo ipak zapravo produžilo sovjetski ostanak u Afganistanu, pošto su pojačani militantniji glasovi u sovjetskoj armiji nakon što su saznali za ''Stingere''.{{sfn|Gibbs|2000|loc=str. 237}}
 
Septembra 1986., bombardiranje [[Imam Saheb|Imam Saheba]] u Kunduzu uzrokovalo je smrt 500 civila.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1987|loc=str. 3}} Usprkos velikim naporima i sovjetskoj potpori, DRA je do kraja godine vladala nad samo 4,5–5 milijuna građana Afganistana.{{sfn|Giustozzi|2000|loc=str. 190}}
Red 156:
Aprila 1987. odigrala se [[bitka za Džadži]], čiji je ishod nejasan, a maja iste godine [[bitka za Argandab]], u kojoj su mudžahedini pobjedili. Iako su mudžahedini nanijeli samo nebitnu štetu SSSR-u prilikom prekograničnih prepada, uspostavili su činjenicu da ne samo da je sovjetska armija neuspjela da drži oporbu u Afganistanu pod kontrolom, već da su pobunjenici u stanju penetrirati neprijateljski teritorij kad god požele, poput tijekom vojne operacije koja se odigrala aprila 1987., 20 km sjeverno od rijeke [[Amu Darja]], kada su pobunjenici bombardirali tvornicu u [[Tadžička Sovjetska Socijalistička Republika|Tadžičkoj SSR]] sa raketama.{{sfn|Fremont-Barnes|2012|loc=str. 57}} Između novembra 1987. i januara 1988. sovjetska armija je pokrenula [[operacija Magistral|operaciju Magistral]], u kojoj je 15.000 sovjetskih vojnika i 10.000 DRA vojnika zauzela Kost nakon osam godina [[opsada|opsade]]. Time je Moskva htjela pokazati da, čak i ako se povuče iz Afganistana, neće otići bez obavljena posla u borbi sa pobunjenicima.{{sfn|Taubman|20.1. 1988}} Ipak, nakon povlačenja sovjetskih snaga, pobunjenici su ponovno zauzeli cestu, čime je opsada Kosta nastavljena sve do 1991., kada su mudžahedini postigli stratešku pobjedu.
 
[[Bitka za brdo 3234]] 7.1. 1988. privukla je pozornost sovjetskih medija jer je, usprkos malog značaja, uključivala samo 39 sovjetska vojnika koji su uspjeli obraniti istoimeno brdo od brojčano nadmoćnih pobunjenika koji su brojali između 200 i 250 ljudi.{{sfn|Grau|2011|loc=str. 217-231217–231}}
 
===Sovjetska izlazna strategija i povlačenje===
Red 162:
Neformalni pregovori o sovjetskom povlačenju su godine 1988. doveli do [[ženevski sporazum (1988)|ženevskog sporazuma]] između Pakistana i Afganistana, kojim su se SAD i SSSR službeno obvezale kako se neće više miješati u unutrašnje stvari te zemlje. Za Gorbačova je to stvorilo dovoljnu podlogu da naredi povlačenje sovjetskih snaga, koje je dovršeno u februaru 1989. godine.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|16.2. 1989|loc=str. 7}} Američki [[državni tajnik]] [[George P. Shultz]] je izjavio da pojedini desničarski krugovi u američkoj administraciji niti tada nisu htjeli da se postigne diplomatsko rješenje, već su "htjeli da Sovjeti iskrvare do smrti i ostanu u Afganistanu unedogled".{{sfn|Gibbs|2000|loc=str. 238}}
 
Istodobno, rasulo u redovima DRA je sve više došlo do izražaja: 1988., u Kunduzu je 4.500 DRA vojnika pobjeglo ili dezertiralo kada su se našli pored samo 1.100 mudžahedina. Isto se dogodilo u Telukanu i Kanabadu, koje su mudžahedini zauzeli bez borbe. Do 1990., tri puta više vojnika DRA se predavalo mudžahedinima nego obrnuto.{{sfn|Giustozzi|2000|loc=str. 108}} Usprkos jenjavanju intenziteta rata, broj izbjeglica je i dalje rastao 1988. Između novembra 1988. i februara 1989., broj povratnika u Afganistan bio je vrlo ograničen. Ipak, krajem augusta 1988. u Afganistan se vratilo 150.850 povratnika, a do januara 1989. 185.945. Od toga broja, 101.814 ih se vratilo iz Pakistana.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|16.2. 1989|loc=str. 5-6}} HW je u izvještaju 1988. upozorio da je jedan pokret otpora—Hezb-e Islami, koji je vodio Gulbudin Hekmatijar—pokazivala ekstremne naznake i vršila politički motivirane atentate, uzimala taoce i ubijala. Pakistan i SAD su stoga zadnjih godina rata smanjili pomoć ovoj skupini.{{sfn|Human Rights Watch|1988|loc=str. 2}} Hekmatijar je bio živi primjer problematičnosti i nesloge među afganistanskim pobunjenicima: češće je napadao same mudžahedine nego sovjetske vojnike, te je tako masakrirao 36 boraca Ahmada-šaha Masuda jula 1989.; igrao je ključnu ulogu u mudžahedinskom porazu u katastrofalnoj opsadi Džalalabada 1989. a prilikom posjete SAD-u odbijao se sastati sa Reaganom, zbog čega su neki čak sumnjali da je bio "sovjetski agent".{{sfn|Bergen|2002|loc=str. 72-7372–73}}
 
Sovjetska nazočnost tako se bližila kraju. Tijekom sovjetske okupacije, uhićeno je 150.000 osoba.{{sfn|Valentino|2013|loc=str. 222}} Ipak, čak je i povlačenje bilo krvavo: nekoliko sela sjeverno od Kabula je bombardirano samo tjednima prije sovjetskog povlačenja februara 1989.{{sfn|Human Rights Watch|1991|loc=str. 29}} 12.1. 1989, u jednom danu poginulo je 600 civila kada se odigralo opsežno bombardiranje sela na obje strane [[autoput]]a Salang između Kabula i sovjetske granice.{{sfn|Defence Journal|1989|loc=str. 4}}
Red 171:
Tijekom rata, komunikacijski sustavi u Afganistanu bili su odsutni, a to je zauzvrat utjecalo na izvještavanje [[Mediji|medija]] o događajima u toj zemlji. Najlakši način vanjskog svijeta da nešto sazna o tom ratu bili su mudžahedini, ali su ovi često bili u iskušenju preuveličavati neke događaje.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 74}} Tijekom 1980-ih, samo je nekolicina vijesti uspostavila sjedište u [[Pešavar]]u, paskistanskom pograničnom gradu koji je djelovao kao gerilska utvrda i središte raspodjele opskrbe pobunjenicima, te razvila ugled pouzdanog i nepristranog izvještavanja sa terena.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 74}} Mudžahedini su tako tvrdili da kontroliraju preko 90% krajolika, i da su dezerteri DRA vojsku smanjila sa 90.000 na manje od 40.000 vojnika. Sovjetski gubici su isto tako preuveličani, te je ispalo da su u samo jednog godini izgubili više vojnika nego tijekom cijelog rata. Mudžahedinski zapovjednici su naime htjeli dignuti moral borcima, ali i dokazati da zaslužuju više sredstava od drugih pobunjeničkih skupina.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 74}} Associated Press je tako između jula 1983. i marta 1988. sastavilo 443 priče iz [[Islamabad]]a, a samo 19 iz Kabula.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 74}}
 
Za razliku od dnevnih TV izvještaja o ratu u Vijetnamu i [[Libanon]]u, nije bilo javljanja dopisnika uživo iz Afganistana, a malo je njihovih vijesti završilo na naslovnicama novina. To je zato jer je stići blizu događajima na terenu bilo iznimno mukotrpno i opasno.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 74}} 1980. sovjetske-DRA vlasti su istjerale sve zapadne [[novinar]]e iz države, te im odbijali davati vize za izvještavanje iz Kabula. 1984., taj rizik je samo povećan kada je sovjetski veleposlanik u Pakistanu, Vitalij Smirnov, upozorio da će "svaki novinar koji se nađe ilegalno u Afganistanu bili eliminiran".{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 75}} Zbog takvih teških i skupih okolnosti da bi se stiglo do relevantnih vijesti, [[BBC]] je, usporedbe radi, poslao samo jednog čovjeka da pokriva i Afganistan i Pakistan.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 75}} Kako bi ušli u Afganistan, pojedini novinari su morali putovati uz pomoć mudžahedina, te ih prikazati u pozitivnom svjetlu, inače bi im se zamjerili i više ne bi mogli putovati s njima.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 75, 7675–76}} Velik dio vijesti stigao je i iz [[Washington]]a, te je povremeno znao prikazivati situaciju na crno-bijeli način, opisujući mudžahedine kao borce za slobodu koji vole islam, imaju hrabrost, dugačku tradiciju te mrze sovjetski komunizam. [[Senzacionalizam]] i [[Romantizam|romantiziranje]] mudžahedina je nastalo iz popularnih tema u sklopu antikomunističkog konteksta suparništva zapada i istoka. Ipak, za razliku od sovjetskih medija, zapadni mediji su davali šarolike i bogate vijesti, iako im je kvaliteta znala biti nejednaka.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 77}}
 
Sovjetske tvrdnje o razlozima intervencije bile su raznolike i često kontradiktorne. Sezale su od tvrdnje da su se "odazvali pozivu da pomognu zdravim snagama", spriječe "[[kontrarevolucija|kontrarevoluciju]]" ili spriječe prelazak Afganistana u "imperijalistički tabor".{{sfn|Valenta|1980|loc=str. 114-141114–141}} Karmal je stranim novinarima u Kabulu 3.1. 1980. rekao kako su sovjetski vojnici došli "obraniti zemlju od vanjskih prijetnji".{{sfn|BBC News|3.1. 1980}} Sovjetski mediji tijekom Brežnjeva su iskazivali službenu politiku [[Kremlj]]a te ga pokrivali u širokim [[Ideologija|ideološkim]] formulacijama. Nisu isprva govorili niti o sovjetskim gubicima niti o problemima dezertiranja. Riječ "rat" nije dozvoljena od [[Cenzor|cenzora]], te se umjesto toga govorilo o "problemu u Afganistanu". Sovjetska kontrola medija je bila toliko rigidna da je jedan radio spiker dobio otkaz kada je izgovorio riječ "invazija".{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 78}} Isprva, [[sovjetska propaganda]] je ignorirala rat te djelovala poput agenata vojne politike umjesto agenata mjesnog informiranja.{{sfn|Downing|1988|loc=str. 5–32}} Kasnije, sovjetski vojnici su prikazani da samo izvode neborbene, humanitarne zadaće na zahtjev DRA vlade. Tek su od 1984. mediji počeli govoriti da sovjetski vojnici umiru po Afganistanu.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 78}} Prije 1986., vijesti su gotovo isključivo hvalili hrabrost vojnika i "međunarodnu nesebičnost", dok su detalji bitaka bili vrlo šturi. Zbog ideoloških razloga, fotografije su prikazivali sovjetske vojnike tek kako sade drveća, popravljaju džamije ili grade bolnice i škole.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 78}} Boris Ponomarev je tako izjavio da su "Afganistanci prijateljski prema sovjetskom dužnosniku" i da "nema okršaja između Afganistanaca i naših vojnika", dok su istodobno preuveličavali mržnju prema neprijateljima, osobito pakistanskoj vojsci, "američkom imperijalizmu" i mudžahedinima.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 79}}
 
Sovjetski mediji su upozoravali Pakistan da "nije prekasno da odustane petljati se u afganistanske poslove" i da "ne bi trebao postati dio Washingtonova plana iz kojeg izniču mnoge opasnosti, pogotovo za Pakistan". Povremeno su i pokušavali narušiti američko-pakistanske odnose, te navodili da će "zalihe CIA-e u Pakistanu biti iskorištene protiv [[Indija|Indije]]" ili da "Kina pokušava ugurati Pakistan u rat sa Indijom".{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 79}} Nadalje, sovjetski mediji su tvrdili da se afganistanske izbjeglice žele vratiti u Afganistan, ali da ih u tome "zaustavljaju mudžahedini i pakistanski dužnosnici". U sovjetskim centralnazijskim novinama mudžahedini su prikazani isključivo negativno, uz opširne detalje o njihovim brutalnostima.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 80}} Tek je dolaskom Gorbačova i ''[[glasnost|glasnosti]]'' 1985. došlo do samokritičnijeg i ciničnijeg prikaza rata, čime su omogućene i javne rasprave u sovjetskom društvu.{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 81}} Izvještaj ''Literaturnaje gazete'' je tako jednom prilikom tvrdio da su "djeca pisaca, kulturnih ličnosti i visokih službenika" ispodprosječno zastupljeni u sovjetskoj vojsci u Afganistanu. Jedan moskovski radnik je u pismu ''Pravdi'' na to odgovorio da bi "rat u Afganistanu odavno završio da su djeca radnika, kolektivnih farmera i inteligencije, kao i djeca vođa, također poslani tamo".{{sfn|Sheikh|1990|loc=str. 84}}
Red 197:
Aprila 1978., registrirano je 109.000 afganistanskih [[izbjeglica]] u [[Pakistan]]u, decembra 1979. već 400.000, a potkraj 1980. taj broj je porastao na 1.000.000.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 18}} 1985., [[UNHCR]] je već zabilježio 2,3 milijuna afganistanskih izbjeglica koji su našli smještaj u 324 sela u Pakistanu.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 19}} Većina izbjeglica su bili [[Paštuni]] i [[Baluči]], ali su zabilježene i druge etničke skupine, kao što su [[Tadžici]], [[Hazari]], [[Uzbeci]], [[Turkmeni]] i drugi. Većina ih je stigla iz ruralnih područja, a gotovo 3/4 su bili žene ili djeca.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 19}}
 
[[Balučistan (Pakistan)|Regija Balučistan]] je primjerice zabilježila drastičan primjer od 5.000 do 8.000 novih izbjeglica svakog mjeseca rata.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 19}} U mnogim regijama Pakistana, izbjeglice su uništile ili poremetile ekološku ravnotežu, što je pak dovelo do [[Dezertifikacija|dezertifikacije]] i [[Erozija|erozije tla]], a pojavilo se i povećanje trgovine drogom, sektaško nasilje i razni problemi sa zakonom i održavanjem reda.{{sfn|Hilali|2010|loc=str. 291-310291–310}} [[Svjetski program za hranu]] je do 1997. izdvojio 1,4 milijarde $ samo na aganistanske izbjeglice u Pakistanu.{{sfn|Colville|1.6. 1997}}
 
Do 1985., oko 1.655.000 izbjeglica je pobjeglo u [[Iran]], a oko 10.000 u [[Indija|Indiju]].{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 19}} Do 1989., Pakistan je skrbio za 3,27 milijuna, a Iran 2,35 milijuna izbjeglica.{{sfn|UNHCR|2000|loc=str. 119}} Sveukupno je rat doveo do 7.000.000 izbjeglica ili raseljenih osoba—preko 5.000.000 je izbjeglo u inozemstvo a 2.000.000 je raseljeno po Afganistanu.{{sfn|Bhutta|Dewraj|2002|loc=str. 349-352349–352}} To je činilo polovicu ukupnog stanovništva te države.
 
Značajan broj izbjeglica je preminuo uslijed napornog i opasnog puta preko planina na putu prema Pakistanu.{{sfn|Valentino|2013|loc=str. 223}} Zbog nastavka građanskog rata i nakon sovjetskog povlačenja, broj izbjeglica je još godinama ostao visok, te se tek od 1992. počeo značajnije smanjivati.{{sfn|UNHCR|2000|loc=str. 119}} Početkom 1990-ih, afganistanske izbjeglice su tako sa skoro 6.000.000 osoba bile najveća pojedinačna izbjeglička narodna skupina u svijetu.{{sfn|Miller|Timouri|Wijnker|Schaller|1994|loc=str. 704-708704–708}}
 
Izvršeni su i razni [[ratni zločin|ratni zločini]], kao što su [[ubojstvo]], [[mučenje]], nezakonito hapšenje i zatočavanje, uzimanje taoca. Ovo je izvršeno putem nesrazmjernog [[Bombardiranje|bombardiranja]], nepoštivanjem nastanjenih područja, strijeljanja, zlostavljanja zarobljenika, nepoštivanja privatnog vlasništva i korištenja specijaliziranog oružja. Jedan predstavnik afganistanske oporbe je izjavio da vjerojatno nije bilo nijedne obitelji ili sela u Afganistanu koje nije pretrpjelo gubitke tijekom ratovanja.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 28}} Najteži su bili [[sovjetski ratni zločini]]. Zarobljenici su povremeno sistematski ubijani. Posebno se ističu [[masakr u Padkhwab-e-Shani]], [[masakr u Kulchabatu, Bala Karzu i Mushkiziju]], [[masakr u Lagmanu]] i drugi. Tu je i tužan primjer Saida Rafika, koji je ubijen jer je htio zaštititi svoju kćer od silovanja od vojnika, ili supruga koji je morao gledati kako mu siluju ženu u 8. mjesecu trudnoće u samoj zgradi [[Ministarstvo unutarnjih poslova|Ministarstva unutrašnjih poslova]] u Kabulu 1980.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 29}}
Red 208:
{{citat3|Bili smo iznenađeni našom vlastitom okrutnosti u Afganistanu. Ubijali smo nevine seljake. Ako je jedan od naših ubijen ili ranjen, mi bismo ubijali žene, djecu i starce radi osvete. Ubijali smo sve, čak i stoku.{{sfn|Reuveny|Prakash|1999|loc=str. 702}}}}
 
1982. sovjetske snage su počele izbacivati mine [[PFM-1]], koje su navodno izgledale kao igračke, u pobunjeničke zone. Rani izvještaji tvrde da su mine privukle pažnju djece zbog izgleda, te dovele do velikog broja teškog [[Sakaćenje|sakaćenja]] kada su raznijeli ruke ili noge djece.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 29}} Međutim, glasine da je mina namjerno dizajnirana kao mamac suvremeni stručnjaci odbacuju, s obzirom da se njen dizajn ne razlikuje od američke mine [[BLU-43]] i bio je uvjetovan [[Aerodinamika|aerodinamikom]]{{sfn|McGarth|1998|loc=str. 39-4039–40}} Dio je djece pretrpio i opekline od kemijske tekućine koja je eksplodirala u tim bombama. Velik broj djece je postao siročad kada su njihovi roditelji poginuli u ratu.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 30}}
 
Sovjetske snage prekršile su i povelju o zabrani [[Kemijsko ratovanje|kemijskog oružja]] u ratovanju: kemikalijama su otrovani [[Bunar|bunari]] (Padkvab-e-Šana, 1982), [[žitarice]] i stoka (regije Karga i Uzbin).{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 31}}
Red 217:
 
[[Datoteka:A graveyard in Afghanistan.jpg|right|thumb|225px|Groblje u Afganistanu]]
Između 1981. i 1989., zabilježeno je 7.683 slučajeva [[malarija|malarije]] uvezenih u SSSR iz Afganistana, većinom od demobiliziranih ročnika. U nekih pacijenata, kliničke manifestacije malarije pojavile su se tek 3 godine nakon povratka iz Afganistana.{{sfn|Sergeiev|Baranova|Orlov|Mihajlov|1993|loc=str. 385-388385–388}} Sovjetski vojnici pokupili su i razne druge bolesti: [[tifus]], [[hepatitis A]], akutna [[dizenterija]] i dr.{{sfn|Sinopalnikov|2000|loc=str. 4-114–11}} Od 642.000 sovjetskih ročnika koje je služilo u ratu, čak 415.932 (65%) je pokupilo neku vrstu bolesti.{{sfn|Ali|2007|loc=str. 182}}
 
Noor Ahmad Khalidi je procijenio da je od 1978. do 1987. poginulo 876.825 Afganistanaca, od čega 650.056 muškaraca i 227.769 žena, što je činilo 10,7% svih afganistanskih muškaraca i 3,5% svih žena prije rata.{{sfn|Khalidi|1991|loc=str. 101-126101–126}} Najkrvavija godina bila je 1984., kada je pobijeno 150.958 osoba. Najveće gubitke imala je muška skupina u dobi od 40 do 49 godina: 22,2% ih je umrlo od 1978. do 1987.{{sfn|Khalidi|1991|loc=str. 107}} Počevši od 1983., naredne četiri godine zabilježeno je preko 100.000 mrtvih godišnje. Najmanja smrtnost zabilježena je 1981., kada je poginulo 63.300 osoba.{{sfn|Khalidi|1991|loc=str. 107}} Preko 400.000 afganistanskih civila je poginulo od sovjetskog bombardiranja, što je dvostruko već broj žrtava od američkog bombardiranja Vijetnama, dok je omjer ubijenih civila samo od bombi bio 26 na svakog mrtvog vojnika Crvena armije.{{sfn|Evangelista|Muller|Schoernig|2009|loc=str. 66}} Sveukupno, broj poginulih Afganistanaca tijekom cijele sovjetske okupacije bio je oko 1.000.000.{{sfn|Human Rights Watch|2005|loc=str. 12}} To znači da je između 7%{{sfn|Khalidi|1991|loc=str. 101-126101–126}} i 9% ukupnog stanovništva te države preminulo u sukobu,{{sfn|Baxter|Akbarzadeh|2012|loc=str. 102}} što je usporedivo sa [[Demografski gubici Jugoslavije u drugom svjetskom ratu|jugoslavenskim gubicima u drugom svjetskom ratu]]. Oko 80% žrtava bili su civili.{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 278}} I do 50.000 civila je poginulo u mjesecima neposredno prije sovjetskog povlačenja.{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 278}} Najviše pouzdane procjene o broju poginulih kreću se do 1,3 milijuna žrtava.{{sfn|UN|2005}} Mudžahedini su imali oko 90.000 poginulih.{{sfn|Taylor|4.8. 2014}} Nakon rata, Afganistan je ostao devastiran: prosječni životni vijek spao je na samo 46 godina, broj [[Nagazna mina|nagaznih mina]] popeo se na 10-1510–15.000.000, a 3-43–4% stanovništva je ostalo invalidima.{{sfn|Bhutta|Dewraj|2002|loc=str. 349-352349–352}} Sveukupno je oko 3.000.000 osoba ranjeno tokom rata.{{sfn| Heath|Zahedi|2014|loc=str. 23}} Afganistan je tako postao jedna od minski najzagađenijih država svijeta. 1996., [[UNICEF]] je naveo da su Afganistan, [[Angola]] i [[Kambodža]] zajedno pretrpjeli 85% svih minskih žrtava svijeta.{{sfn|UNICEF|1996}} Do 2007., međunarodna zajednica je očistila više od 1.000.000.000 m<sup>2</sup> minski zagađenog tla u toj državi.{{sfn|UN News Centre|5.6. 2007}}
 
DRA snage su imale između 26.000{{sfn|Dowling|2014|loc=str. 7}} i 58.951 poginulih od 1980. do 1989.{{sfn|Giustozzi|2000|loc=str. 271}}
Red 228:
{{citat3|Afganistan je bio u ratu od aprila 1978. Tijekom svake faze ovog sukoba...različite oružane frakcije, bilo afganistanske ili strane, su izvršile [[zločin protiv čovječnosti|zločine protiv čovječnosti]] i ozbiljne ratne zločine. Ovi ratni zločini su uključivali masakre velikog raspona, nestanke i egzekucije najmanje desetaka hiljada Afganistanaca; nesrazmjerno bombardiranje i raketiranje koja su ubila na stotine hiljada civila; mučenja, masovna silovanja i druga zlodjela. U 27 godina od kada je počeo rat, nije bilo nikakvog ozbiljnog truda, domaćeg ili međunarodnog, da se provede odgovornost za te zločine.{{sfn|Afghanistan Justice Project|2005|loc=str. 4}}}}
 
APP isto tako navodi da "odgovornost za ratne zločine počinjene tijekom tog razdoblja leži na sovjetskim oficirima u jednakoj mjeri kao i na afganistanskim oficirima koji su radili s njima i koji su zapravo bili njihovi podređeni."{{sfn|Afghanistan Justice Project|2005|loc=str. 31}} Naveo je nekoliko ključnih osoba "koje snose odgovornost za odluke i politike u Afganistanu" tijekom razdoblja od 1979. do 1991: među njima su [[Vođe Sovjetskog Saveza|Generalni sekretarijat Centralnog komiteta]] ([[Leonid Brežnjev]], [[Jurij Andropov]], [[Konstantin Černjenko]], Gorbačov); Ministri vanjskih poslova ([[Andrej Gromiko]], [[Boris Pankin]]); Ministri obrane ([[Dmitrij Ustinov]], [[Sergej Sokolov (zapovjednik)|Sergej Sokolov]], [[Dmitrij Jazov]]); pripadnici KGB-a ([[Vitali Fedorčuk]], [[Viktor Čebrikov]], [[Vladimir Krjučkov]]); članovi [[Politbiro|Politbiroa]] ([[Mihail Suslov]], [[Aleksej Kosigin]], [[Viktor Grišin]]) i drugi.{{sfn|Afghanistan Justice Project|2005|loc=str. 32-3332–33}} Najdalje je u osudi otišao M. Hasan Kakar, profesor na sveučilištu u Kabulu, koji je Sovjete optužio za najgore zločine zbog, kako je nazvao, njihovog "programa [[genocid]]a".{{sfn|Crowe|2014|loc=str. 330}}
 
===Ekonomske, ekološke i materijalne štete===
Red 234:
Zbog stanja rata, i obrazovanje je palo na nisku razinu: [[Univerzitet u Kabulu|sveučilište u Kabulu]] je prije imalo 15.000 studenata, da bi 1980-ih taj broj spao na samo 4.000.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 33}} S ekonomskog stanovišta, država je isto pretpjela ogromne žrtve: proizvodnja [[pamuk]]a opala je za 83% između 1978. i 1982., [[Riža|riže]] za 75%, a zbog toga su porasle cijene hrane: do 1984., cijena [[Žitarice|žita]] porasla je za 64%, riže za 73% a [[šećer]]a za 46%.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 34}} Dvije kante [[Mlijeko|mlijeka]] poskupjele su deset puta.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|31.1. 1990|loc=str. 8}} Oko 500.000 osoba tako se našlo u opasnosti od gladi. Jedan notorni primjer bila je zima 1985., kada je [[Mortalitet|smrtnost djece]] dosegla nezamislivih 85% zbog pothranjenosti.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 34}} Loša [[higijena]] i niski standard života također su uzimali danak: prije rata, 2.500 osoba se brinulo za odvoz otpada iz Kabula koji je tada brojio 800.000 stanovnika. Međutim, tijekom rata, 1985. bilo je samo 800 osoba raspoloživih za odvoz otpada, dok je broj stanovnika grada narastao na 2,5 milijuna, uglavnom od izbjeglica koji su pobjegli u razne sirotinjske četvrti.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|17.2. 1986|loc=str. 22}} Najmanje polovica od 24.000 afganistanskih sela je sravnjeno sa zemljom od sovjetskih bombi i topništva.{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 279}} Sveukupno, prema procjenama, sovjetska intervencija uzrokovala je za Afganistan materijalne gubitke i štete u vrijednosti od najmanje 50 milijardi ${{sfn|Baxter|Akbarzadeh|2012|loc=str. 102}} do najviše 644 milijarde $.{{sfn|Brown|1998|loc=str. 170}} Prema afganistanskim navodima, uništeno je ili oštećeno oko 80% svih cestovnog sustava, dok se štete [[kapitalna struktura|kapitalne strukture]] procjenjuju na 104 milijarde $.{{sfn|Center for Afghanistan Studies|1990|loc=str. 30}}
 
Rat je uzrokovao i [[Dezertifikacija|dezertifikaciju]], te prepolovio predratni broj stoke i [[poljoprivredno zemljište|poljoprivrednog zemljišta]].{{sfn|Saidajan|2012|loc=str. 11-1211–12}} Uništeno je 43.000 hektara voćnjaka, 3.000.000 pribora za farmere i, najgore, 3.000 [[Kanat|sustava za navodnjavanje]], dok je pomrlo 9.500.000 [[Ovca|ovaca]], ili oko 50% predratnog broja. Površina [[šuma]] smanjen je sa 3,4% na 2,6% kopnene površine Afganistana u samo 10 godina. To predstavlja površinu od oko 5.900 km<sup>2</sup>{{sfn|Formoli|1995|loc=str. 66}}
 
1979., cijena [[Nafta|nafte]] bila je 101$ po barelu, čime je SSSR-u omogućila prihode bez presedana. Međutim, sedam godina kasnije, cijena nafte spala je na samo oko 30$ po barelu.{{sfn|The Economist|15.1. 2015}} Time je pala vrijednost robe sovjetskog izvoza, ali je pao i uvoz iz zapadnih zemalja, zbog čega su nastale nestašice mesa i drugih proizvoda. SAD je povrh toga uz neke saveznike zabranila izvoz mnogih roba u SSSR zbog invazije Afganistana. Po nekima je i drastičan pad cijena nafte 1980-ih uzrokovan masovnim izvozom iz [[Saudijska Arabija|Saudijske Arabije]], u suglasnosti sa američkom strategijom. Od 1985. do 1991., sovjetska ekonomija je upala u [[recesija|recesiju]], i zabilježila prosječan pad BDP-a od —1,3%.{{sfn|Mazat|Serrano|loc=str. 23-2423–24}} U istom razdoblju, sovjetski vanjski dug porastao je sa 14,9 na 45,4 milijarde $.{{sfn|Mazat|Serrano|loc=str. 30}}
 
Dodatna otaežavajuća okolnost je bila ta što je SSSR htio pratiti američku stopu naoružavanja. Od 1980. do 1989., američki obrambeni proračun je porastao sa 134 na 253 milijarde $. Kako bi pokušao pratiti taj trend, SSSR je povećao i svoj obrambeni proračun. Međutim, dok je to predstavljalo samo 7% američkog [[BDP]]-a, SSSR je morao izdvojiti ionako već visoku cijenu za novo naoružanje, sa 22 na 27% BDP-a u prvoj polovici 1980-ih, čime je bio prisiljen štedjeti na drugim poljima, što je dovelo do zamrzavanja proizvodnje nekih elementarnih civilnih potrepština.{{sfn|Hilton}}
Red 246:
===Procvat trgovine drogom===
[[Datoteka:Afghanistan 16.jpg|mini|desno|225px|Polja [[mak]]a u [[Afganistan]]u]]
Afgansko-sovjetskim ratom došlo je do procvata uzgoja odnosno trgovine [[Droga|narkoticima]] poput [[opijum]]a i [[heroin]]a, primarno zahvaljujući angažmanu [[SAD|američke]] [[CIA]]-e koja je prihode koristila za financiranje afganistanskih pobunjenika.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 54}} Prema izvještaju bivšeg CIA-inog direktora [[Richard Helms|Richarda Helmsa]] iz [[1974]]., proizvodnja heroina u [[Jugozapadna Azija|Zapadnoj Aziji]] je bila izuzetno mala i svodila se na uglavnom na lokalnu proizvodnju opijuma.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 52}} Pakistanski političar [[Arbab Džehangir Kan]] također navodi da [[1980]]. gotovo nitko u njegovoj zemlji uopće nije ni znaš što je heroin.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}} Međutim, ranih [[1980-ih]] kada je [[afganistan]]sko-[[pakistan]]ska granica postala ratnom zonom, ubrzo je duž iste uspostavljena mreža [[laboratorij]]a za proizvodnju{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}} i područje se naglo preobrazilo u vodećeg svjetskog proizvođača [[heroin]]a.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 52}} Pakistanska proizvodnja opijuma skočila je sa 90 tona [[1971]]. na 800 [[tona]], a u Afganistanu prvo na 250 tona [[1982]]., zatim 750 [[tona]] šest godina kasnije,{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}} do čak 2000 tona [[1991]]. godine.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 54}} Također, dok je proizvodnja [[heroin]]a u njihovom graničnom području sredinom [[1970-ih]] bila ravna nuli, već [[1981]]. skočila je na takvu razinu da je snabdijevala 60&#8239;[[%]] [[SAD|američkog]] i 80&#8239;% [[Europa|europskog]] [[Tržište|tržišta]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}} [[Narkomanija|Ovisnost o drogama]] postala je ozbiljan problem i na [[Balkan]]u koji je predstavljao stanicu na zapadnoazijsko-europskoj ruti krijumčarenja,{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 74.-7874–78}} a do katastrofalnih posljedica došlo je u samoj [[Jugozapadna Azija|Zapadnoj Aziji]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}} Primjerice, u [[Pakistan]]u gdje uopće nije bilo heroinskih ovisnika [[1979]]. godine, prema službenim statistikama njihov broj skočio je prvo na 50005.000 u [[1980]]. i zatim na čak 1,.200.000 u [[1985]]. godini.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}} Do [[1998]]. godine pakistanski ovisnici o [[opijati]]ma predstavljali su 1,7&#8239;[[%]] odraslog stanovništva, odnosno trostruko više u usporedbi sa [[SAD|Sjedinjenim Državama]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}}
 
[[Afganistan]]sko-[[pakistan]]ska granična zona postala je poznata kao tzv. [[Zlatni polumjesec]] i preotela je primat tzv. [[Zlatni trokut|Zlatnom trokutu]] u [[Burma|Burmi]], [[Tajland]]u i [[Laos]]u, krijumčarsko-proizvodnom području koje je također uspostavljeno od strane [[CIA]]-e tokom [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]] i isto je služilo za financiranje lokalnih [[Antikomunizam|antikomunističkih]] režima i [[Vojna hunta|vojnih hunti]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 32., 45.-46–46. i 53}} Zlatni polumjesec je prema CIA-i predstavljao idealno mjesto za proizvodnju [[heroin]]a s obzirom da je centralna vlast iz [[Kabul]]a i [[Islamabad]]a bila doslovno ništavna i nije postojalo ni [[Policija|policije]], [[sud]]ova, [[porez]]a ili zabrane ikakvog [[Oružje|oružja]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}} Druge olakotne okolnosti bile su zabrane uzgoja [[opijum]]a u [[Pakistan]]u i [[Iran]]u početkom [[1979]]. godine, nepristupačno [[Planina|planinsko]] okružje idealno za [[krijumčarenje]], dobri [[klima]]tski uvjeti i lakoća [[Kultivacija|kultivacije]], te istovremena [[suša]] u [[Indokina|Indokini]] tj. opadanje proizvodnje u Zlatnom trokutu.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 54}} Glavni [[CIA]]-in čovjek u [[Afganistan]]u bio je [[gospodar rata]] [[Gulbudin Hekmatijar]] koji je preuzeo zapovjedništvo nad najvećom pobunjeničkom frakcijom ([[Hezb-e Islami]]){{sfn|McCoy|2004|loc=str. 53}} i ubrzo se pozicionirao kao jedan od glavnih [[narkobos]]ova.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 54}} Najveći afganistanski proizvodni centri opijata nalazili su se u [[Nangarharska pokrajina|Nangarharskoj]], [[Badahšanska pokrajina|Badahšanskoj]] i [[Helmandska pokrajina|Helmandskoj pokrajini]], osobito u plodnim dolinama [[Helmand]]a gdje se polovina [[Poljoprivreda|poljoprivrednika]] bavila proizvodnjom [[opijum]]a.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 54}}
 
[[Karavana|Karavane]] koje su prenosile CIA-ino oružje za [[Pešavarska sedmorka|afganistanski pokret otpora]] često su se vraćale u [[Pakistan]] natovarene opijumom,{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 54}} uz pristanak američkih i pakistanskih [[Obavještajna služba|obavještajnih službi]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 55}} Nakon prelaska granice, mudžahedini su ga prodavali pakistanskim prerađivačima [[heroin]]a koji su djelovali pod zaštitom generala [[Fazle Hak|Fazla Haka]], guvernera pokrajine [[Hajber-Pahtunva]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 55}} Samo u Hajberskom okrugu nalazilo se između 100 i 200 rafinerija heroina, dok se istovremeno u [[Balučistan (Pakistan)|Balučistanu]] na jugu nalazilo šest rafinerija koje je osobno kontrolirao Hekmatijar i služile su za obradu heroina iz doline Helmanda.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 55}} Iz ovih područja, droga je nadalje bivala zapakirana u CIA-ine kutije za oružje i prebacivana kamionima pakistanske vojske do [[Karači]]ja, odakle je morskim i zračnim putem distribuirana diljem [[svijet]]a.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 55}} Sredinom [[1990]]. godine, kada su CIA-ine operacije već bile gotove, mediji su otvoreno počeli optuživati američke dužnosnike da su zataškavali problem trgovine drogom zbog političke koristi, podređujući ga pobjedi nad [[SSSR|Sovjetima]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 55}} [[Charles Cogan]], bivši [[CIA]]-in direktor za tajne operacije u [[Afganistan]]u, [[SAD|američku]] ulogu u stvaranju najvećeg svjetskog proizvodnog centra za opijate u razgovoru za [[Australija|australijsku]] TV-stanicu [[1995]]. komentirao je ovim riječima:{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 55}}
{{citat|Naš glavni cilj bio je izazvati što više štete Sovjetima. Nismo imali dovoljno sredstava, a ni vremena za istraživanje fenomena trgovine drogom. Smatram da se ne moramo ispričavati zbog toga. Svaka situacija ima svoje propuste, što ovaj slučaj s drogom svakako jest. Međutim, glavni cilj je ispunjen jer Sovjeti su napustili Afganistan.|C. Cogan{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 55}}}}
 
Stvaranje [[Zlatni polumjesec|Zlatnog polumjeseca]] imalo je dalekosežne posljedice i nakon sovjetskog povlačenja budući da su politički kaos, [[Građanski rat u Afganistanu|građanski ratovi]] i [[siromaštvo]] kumovali nastavku masovne proizvodnje [[opijum]]a i [[heroin]]a, sve dok u julu [[2000]]. nije totalno obustavljena pod naredbom [[Talibani|talibanskog režima]].{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 78}} Međutim, nakon [[Rat u Afganistanu|američke intervencije]] u oktobru [[2001]]. proizvodnja [[opijat]]a ponovo je eksplodirala.{{sfn|McCoy|2004|loc=str. 82.-8582–85}}
 
===Međunarodne reakcije===
Red 263:
Američki predsjednik Jimmy Carter je odmah uveo američke sankcije protiv SSSR-a, među kojima su i smanjenje sovjetskog osoblja u veleposlanstvima, ograničavanje prava slijetanja ruske linije 'Aeroflot', kao i embargo na prodaju žitarica SSSR-u.{{sfn|BBC News|3.1. 1980}} [[Andrei Sakharov]], sovjetski nuklearni fizičar i disident, je u američkom intervjuu 1980. izjavio da podupire američki bojkot olimpijskih igara u Moskvi, američke sankcije protiv SSSR-a kao i da poziva sovjetske vojnike da se povuku iz Afganistana. Kao kaznu, KGB je uhitio njega i njegovu suprugu, oduzeli mu titule te ga poslali u Gorki, industrijski grad 400 km istočno od Moskve.{{sfn|BBC News|22.1. 1980}}
 
Neke vlade država unutar [[Sovjetski blok|sovjetskog bloka]] usvojile su svojevremeno sličnosovjetsko ponašanje: 1982., kada je preuzela predsjedništvo [[Opća skupština Ujedinjenih naroda|Opće skupštine UN-a]] (OS UN), [[Mađarska]] je održala govor u kojem je tvrdila da su "ubojstva u Afganistanu uvelike preuveličana" i naglasila "da se mora više davati pozornosti istrebljenju [[Palestinci|Palestinaca]] od [[Izrael]]a".{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 283}} Pojedine države, poput [[Indija|Indije]], su zauzele neutralan stav te se suzdržale od javnih osuda SSSR-a, te službeno priznale prosovjetsku vladu u Kabulu.{{sfn|New York Times|13.5. 1984}} Usprkos tome, međunarodna zajednica je uvelike brzo i odlučno osudila SSSR, a samo je sovjetski blok branio njezino ponašanje.{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 283}} Kada je 1983. [[Varšavski pakt]] ponudio [[NATO]] savezu povelju o nenapadanju, zapadnonjemački kancelar [[Helmut Kohl]] je izjavio da takve formalnosti imaju "malo značenje u usporedbi sa stvarnostima poput sovjetske invazije Afganistana 1979."{{sfn|Vincour|10.1. 1983}}
 
Potpora pozitivnom glasovanju o povlačenju stranih vojnika iz Afganistana pri OS UN-a raslo je iz godine u godinu: 1982., 114 država je glasovala "za", 1983. već 116, da bi 1984. rezolucija prošla sa 119 glasova za, 20 protiv dok je 14 država bilo suzdržano.{{sfn|New York Times|16.11. 1984}} Prilikom glasovanja o rezoluciji o povlačenju sovjetskih vojnika iz Afganistana pri OS UN-a 1987., 123 države su glasovale za, 11 je bilo neutralno a samo 19 je bilo protiv. Skupina pravnika za ljudska prava iz SAD-a, UK-a, [[Švedska|Švedske]] i [[Malta|Malte]] okupljene u Neovisno vijeće za međunarodna ljudska prava, su iste godine naveli da "postoji značajana količina dokaza da je izvršen genocid protiv afganistanskog naroda od udruženih snaga DRA i SSSR-a."{{sfn|Lewis|11.11. 1987}}
 
===Političke posljedice===
Afganistan je postao Moskvin najduži strani rat stoljeća.{{sfn|Rotberg|2007|loc=str. 25}} Izvještaji o zločinima i okrutnostima u ratu naštetile su sovjetskom ugledu. Sovjetski mediji su isprva odbacivali izvještaje i nijekali ih kao "antisovjetsku propagandu" i "dezinformacije".{{sfn|Bellamy|2012|loc=str. 283}} U rijetkim prilikama kada je priznao zločine, SSSR je tvrdio da se radilo o "vojnicima koji su izmakli kontroli". Do 1989., nije bilo dozvoljeno da na grobnicama piše da je netko poginuo u Afganistanu. {{sfn|Galeotti|2012|loc=str. 85}} Penzije obitelji palih sovjetskih vojnika bile su neprimjerene, a često bi bila praksa da su povlastice dobili tek nakon dugih pregovora. Penzije su bile tek 100 rublja. 1989., povišene su na 500 rublja, ali to nije bilo dovoljno niti za pokrivanje troškova pogreba.{{sfn|Galeotti|2012|loc=str. 86}} Takozvani 'afganistanski sindrom' manifestirao se oktobra 1989., kada je [[Vrhovni Sovjet]] u deklaraciji naveo da je intervencija bila moralna i politička pogreška.{{sfn|Dowling|2014|loc=str. 7}} Do kraja 1989., pritvoreno je 3.000 sovjetskih veterana zbog raznih kriminalnih prekršaja, a dobar dio ih je trebao profesionalnu psihološku pomoć. {{sfn|Dowling|2014|loc=str. 7}} David Gibbs smatra da je SSSR izvršio invaziju uz oklijevanje, da nije primarno htio proširiti svoj utjecaj te da nije postigao nikakve veće strateške prednosti iz okupacije.{{sfn|Gibbs|1987|loc=str. 365-379365–379}}
[[Datoteka:Afghanistan graveyard of empires cartoon.jpg|right|thumb|225px|Karikatura u kojoj Afganistanac govori američkom vojniku da pripazi da se ne zadrži predugo u toj zemlji, navodeći kako je to groblje imperija]]
Nadžibulahov režim se održao još tri godine, sve dok raspad SSSR-a te prijelaz ključnog vladinog komandanta [[Abdul Rašid Dostum|Abdula Rašida Dostuma]] na stranu mudžahedina nisu izazvali njegovo svrgnuće i konačni pad komunističkog režima u Afganistanu 1992., čime se 1,6 milijuna izbjeglica krenulo vraćati domovima.{{sfn|UNHCR|12.2. 1999}} Time je ''de facto'' postignuta potpuna antikomunistička pobjeda i sveopći kolaps sovjetske ideologije u Afganistanu. SAD je vodio [[rat preko posrednika]]—obramben po prirodi—te je odugovlačenje rata unedogled najzad prisilio Moskvu na kompromise, te naposljetku na povlačenje, što je dovelo do pobjede mudžahedina nad komunističkim režimom.{{sfn|Rotberg|2007|loc=str. 25}} Ovaj ishod neki smatraju američkom ideološkom pobjedom.{{sfn|Syed|Akhtar|Usmani|2011|loc=str. 359}} Usprkos tome, Afganistan nije bio "sovjetski Vijetnam": Afganistan je bio odmah uz sovjetsku granicu, dok je Washington bio bliže [[Južni pol|Južnom polu]] nego [[Sajgon]]u; nije bilo nametljivih medija niti javnih istraga kongresa o sovjetskom ratu a sovjetske snage ipak se nisu toliko potpuno angažirale u Afganistanu koliko američke u Vijetnamu.{{sfn|Kurtz|1999|loc=str. 86}}
 
Neki smatraju da je rat čak masovno doprinjeo ili ubrzao proces [[raspad SSSR-a|raspada SSSR-a]].{{sfn|Roberts|2009|loc=str. 29-6029–60}} Time je Afganistan samo pojačao svoj reputaciju zemlje "groblja [[Imperija|imperija]]".{{sfn|Neild|7.12. 2009}} Naime, Afganistan se sastojao od Paštuna, [[Tadžici|Tadžika]] i [[Uzbeci|Uzbeka]]. Pošto su Tadžici i Uzbeci živjeli i u SSSR-u, postojao je značajan otpor azijskih republika protiv ljudi istih narodnosti. Štoviše, [[Tadžička Sovjetska Socijalistička Republika|Tadžička SSR]] i [[Uzbekistanska SSR|Uzbečka SSR]] su percipirali taj sukob kao ruski rat u kojem se bore centralni Azijci protiv drugih centralnih Azijaca.{{sfn|Reuveny|Prakash|1999|loc=str. 704}} Od tude je stigla i parola: "naši ginu za stranu stvar". U Tadžikistanu, [[Mula (islam)|mule]] su se javno protivile ratu i smatrali da Rusi žele pretvoriti Afganistance u ''[[kafir]]e''.{{sfn|Reuveny|Prakash|1999|loc=str. 704}} Izbile su antiratne demonstracije u Tadžikistanu 1982., a u [[Armenska Sovjetska Socijalistička Republika|Armeniji]] i [[Astrahan]]u 1985. Nakon toga, razni prosvjednici su uhapšeni.{{sfn|Reuveny|Prakash|1999|loc=str. 704}} ''Ausra'', časopis litvanske oporbe, je izvještavao o antiruskim prosvjedima tijekom sprovoda baltičkih vojnika: "I sami potlačeni, [[Ukrajinci]], [[Estonci]], Latvijci i Litvanci su prisiljeni slušati brutalne naredbe ruskih oficira, i prolijevati svoju i tuđu krv u Afganistanu."{{sfn|Reuveny|Prakash|1999|loc=str. 705}} Invazija je dovelo do značajnih tenzija između sovjetskog rukovodstva i južnih, islamskih sovjetskih republika koje su graničile uz Afganistan. Sovjetski mediji su 1980. tako započeli masovnu [[Islamofobija|anti-islamsku]] propagandnu kampanju: 154 anti-religijskih knjiga je tiskano te godine u SSSR-u, od kojih je 17,5% bilo usmjereno protiv islama, poglavito u [[Središnja Azija|središnjoazijskim]] republikama. 1982. tiskano je 195 anti-religijskih knjiga, od kojih je ovog puta čak 22,6% bilo usmjereno protiv islama.{{sfn|Bennigsen|1982|loc=str. 65-7865–78}} Afganistan je doveo ili barem doprinjeo do raskola između islamskih sovjetskih republika i Moskve.
 
[[Charlie Wilson (političar, Teksas)|Charlie Wilson]], teksaški kongresmen koji je masovno doprinjeo financiranju i naoružavanju Afganistanaca u njihovoj samoobrani protiv Sovjeta, je smatrao da je rat bio historijska prekretnica:
Red 280:
William Maley je naveo da su "Sjedinjene Države preživjele Vijetnam, dok Sovjetski Savez nije preživio Afganistan. [...] Afganistan nije bio sovjetski Vijetnam, već nešto puno gore."{{sfn|Maley|2009|loc=str. 136}}
[[Datoteka:Abdul Rahim Wardak in Kabul April 2010.jpg|right|thumb|225px|Afganistanski ministar obrane Abdul Rahim Wardak 2010. uz sliku suborca iz sovjetsko-afganskog rata, Ahmada-šaha Masuda]]
Posthumno, [[Ahmad-šah Masud]] proglašen je narodnim herojem Afganistana, a počast mu je dao bivši suborac i ministar obrane od 2004. do 2012., [[Abdul Rahim Wardak]]. 1990-ih je na Zapadu vladalo mišljenje kako je afgansko-sovjetski rat predstavljalo ključan događaj hladnog rata koji je doveo do nestanka SSSR-a sa svjetske scene i omogućio da se pobjednički SAD nametne kao jedina svjetska supersila. Iako su Sovjeti u Afganistanu imali relativno male gubitke, čak i usporedbi s američkima u Vijetnamu, nesposobnost suzbijanja mudžahedinske gerile se uzimala kao konačni dokaz krajnje inferiornosti sovjetske vojne doktrine i opreme u odnosu na zapadnu - dojam koji je pojačan fijaskom [[Prvi čečenski rat|ruske intervencije u Čečeniji 1994-96.–96. godine]].
 
No, afgansko-sovjetski rat je svoje najvažnije posljedice pokazao tek nešto kasnije. Naime, u arapskom i muslimanskom svijetu se povlačenje, a kasnije raspad SSSR-a, u čijim mnogim dijelovima su procvali razni islamski pokreti, pa čak i islamske vlade, protumačilo kao dokaz kako se čak i globalne supersile u današnjem svijetu mogu uništiti metodama džihada, odnosno širiti islamistička vlast po raznim krajevima svijeta. Iako je Afganistan pretrpio katastrofalne gubitke, SAD praktički nije dao nikakvu značajnu pomoć u obnovi zemlje nakon rata, te je izgubio interes za tu regiju.{{sfn|Sageman|2011|loc=str. 59}} [[Zbigniew Brzezinski]] je u intervjuu 1998. na upit da li osjeća kajanje zbog snadbdijevanja i skupina koje su podupirale islamski fundamentalizam odgovorio: "Što je važnije u svjetskoj historiji? [[Talibani]] ili kolaps sovjetskog imperija? Neki uzrujani muslimani ili oslobađanje pola Europe i kraja hladnoga rata?".{{sfn|Gibbs|2000|loc=str. 241}} Mnogi bivši mudžahedini i njihovi pristaše u bogatim arapskim zemljama su se odlučili okrenuti protiv svojih bivših američkih saveznika, što je godine 2001. dovelo do početka [[Rat protiv terorizma|Rata protiv terorizma]] koji traje i danas i koji sve više ugrožava sve pozitivne pomake u post-hladnoratovskom svijetu.
Red 294:
 
== Reference ==
===IzvoriFusnote===
{{Reflist|420em}}
 
=== LiteraturaIzvori ===
;Knjige
{{refbegin}}
Red 311:
*{{cite book|last=Brown| first=Hank| title=Afghanistan - Is There Hope for Peace?: Hearings Before the Committee on Foreign Relations, U. S. Senate|publisher=DIANE Publishing|year= 1998|url=https://books.google.hr/books?id=M_NwgQ2MG84C&pg=PA170&dq=soviet+afghan+war+damage+billion+$&hl=hr&sa=X&ved=0CBsQ6AEwAGoVChMItOywqJ-AxwIVC_1yCh16oAKn#v=onepage&q=soviet%20afghan%20war%20damage%20billion%20%24&f=false |isbn=9780788170669| ref=harv}}
*{{cite book|last=Center for Afghanistan Studies| year=1990|url= https://books.google.hr/books?id=ENtIAQAAMAAJ&q=soviet+afghan+war+damage+billion+$&dq=soviet+afghan+war+damage+billion+$&hl=hr&sa=X&ved=0CDAQ6AEwA2oVChMItOywqJ-AxwIVC_1yCh16oAKn| title=Afghanistan Studies Journal, Opseg 2|publisher=University of Nebraska at Omaha| ref=harv}}
*{{cite book|last=Crile|authorlink=George Crile III|title=Charlie Wilson's War: The Extraordinary Story of the Largest Covert Operation in History|first=George |publisher=[[Atlantic Monthly Press]]|year=2003|isbn= 9780871138545|ref=harv}}
*{{cite book|last=Crowe| year=2014|url=https://books.google.hr/books?id=aynFAgAAQBAJ&pg=PA330&lpg=PA330&dq=soviet+afghanistan+crimes+against+humanity&source=bl&ots=ov72MlNtLw&sig=i4MmUPvFAk_Xp2reont6uNc4-TY&hl=hr&sa=X&ved=0CEwQ6AEwBmoVChMI073j-bCPxwIVxBQsCh0QQAL6#v=onepage&q=soviet%20afghanistan%20crimes%20against%20humanity&f=false| title=War Crimes, Genocide, and Justice: A Global History|first=David |publisher=[[Palgrave Macmillan]]|isbn=1137037016, 9781137037015|ref=harv}}
* {{cite book|last=Defence Journal|year=1989| url=https://books.google.hr/books?hl=hr&id=qYrfAAAAMAAJ&dq=soviet+afghanistan+1989+bombed+villages+kabul+600+killed&focus=searchwithinvolume&q=600+civilian|title=Defence Journal, Opseg 15| publisher=Michigansko sveučilište|ref=harv}}
* {{cite book|last= Dowling| year=2014|title=Russia at War: From the Mongol Conquest to Afghanistan, Chechnya, and Beyond|first=Timothy C. |publisher=[[ABC-CLIO]]|isbn=9781598849486| ref=harv}}
*{{cite book| last1=Evangelista|last2=Muller| last3=Schoernig| year=2009| url=https://books.google.hr/books?id=-EgAiq8WoCUC&pg=PA66&lpg=PA66&dq=soviet+afghan+civilian+ratio&source=bl&ots=LUI8ZMqX1_&sig=k-C93ILf29CqCHTXP3y3FkReJLs&hl=hr&sa=X&ved=0CFUQ6AEwB2oVChMI9vzu0eSWxwIVwZYsCh0MdAhw#v=onepage&q=soviet%20afghan%20civilian%20ratio&f=false |title=Democracy and Security: Preferences, Norms and Policy-Making |first1=Matthew |first2= Harald |first3= Niklas |publisher=Routledge|isbn= 9781134079919 |ref=harv}}
*{{cite book|last=Fisk|first= Robert|authorlink=Robert Fisk |year=2005|title=The Great War for Civilisation: the Conquest of the Middle East|publisher= Alfred Knopf|isbn= 1-84115-007-X|ref=harv}}
*{{cite book|last=Fremont-Barnes| title=The Soviet-Afghan War 1979-89: Opseg 75 |first=Gregory |publisher=[[Osprey Publishing]]| url=https://books.google.hr/books?id=vw4UcMyiPaQC&pg=PA57&lpg=PA57&dq=april+1987+bombarded+factory+tajikistan&source=bl&ots=aMNo7Fl69-&sig=n_WO4Bqu9p3tDprb5gPng2dFCT4&hl=hr&sa=X&ved=0CBsQ6AEwAGoVChMIvuzj2NqjxwIVK2vbCh266QPS#v=onepage&q=april%201987%20bombarded%20factory%20tajikistan&f=false|year= 2012|isbn= 9781780961200|ref=harv}}
*{{cite book|last=Galeotti|title=Afghanistan: The Soviet Union's Last War|first=Mark |publisher=Routledge|year= 2012|isbn=1136299505, 9781136299506|oclc=30701200|ref=harv}}
*{{cite book|last=Girardet|title=Afghanistan: The Soviet War| first=Ed |publisher=Routledge|year= 2012|isbn=9781136626098| ref=harv}}
*{{cite book| last=Giustozzi|title=War, Politics and Society in Afghanistan, 1978-1992 |first=Antonio |publisher=[[C. Hurst & Co.]]|year= 2000|isbn= 9781850653967| url=https://books.google.hr/books?id=Hz5NzJtg48kC&printsec=frontcover&dq=antonio+giustozzi&hl=hr&sa=X&ved=0CBoQ6AEwAGoVChMIp5HK_uilxwIVDJfbCh1d8gET#v=onepage&q=68%2C556&f=false|ref=harv}}
*{{cite book|title=Children of Afghanistan: The Path to Peace|first1=Jennifer |last1=Heath|first2= Ashraf |last2=Zahedi|publisher=University of Texas Press|year= 2014|isbn=9780292759336|ref=harv}}
*{{cite book|last=[[Human Rights Watch]]|year=1991|title=Afghanistan, the forgotten war: human rights abuses and violations of the laws of war since the Soviet withdrawal| isbn=0929692810|url=https://books.google.hr/books?id=VEFDAQAAIAAJ&q=soviet+afghanistan+1989+bombed+villages+kabul&dq=soviet+afghanistan+1989+bombed+villages+kabul&hl=hr&sa=X&ved=0CBoQ6AEwAGoVChMIgI26rZeSxwIV44xyCh3Y3QBV| ref=harv}}
*{{cite book|last1=Jalali|authorlink=Ali Ahmad Jalali|last2=Grau|year=2001|title=Afghan Guerrilla Warfare: In the Words of the Mjuahideen Fighters| publisher=Zenith Press|first1=Ali Ahmad |first2=Lester W.|isbn=9780760313220|url=https://books.google.hr/books?id=Eh99I3y931MC&pg=PA325&dq=afghanistan+tunnel+warfare+soviet&hl=hr&sa=X&ved=0CCkQ6AEwAmoVChMIz62QtIr5xwIVSnNyCh0p7QRJ#v=onepage&q=afghanistan%20tunnel%20warfare%20soviet&f=false| ref=harv}}
*{{cite book|last1=Jalali|last2=Grau|title=The Other Side of the Mountain: Mujahideen Tactics in the Soviet-Afghan War|first1=Ali Ahmad |first2= Lester W.|publisher=Tales End Press|year= 2012|isbn=1623580552, 9781623580551|ref=harv}}
*{{cite book|last=Joes|year=2015|title= America and Guerrilla Warfare|first=Anthony James|publisher=[[University Press of Kentucky]]| url=https://books.google.hr/books?id=acIeBgAAQBAJ&pg=PA314&dq=soviet+afghan+civilian+ratio&hl=hr&sa=X&ved=0CEAQ6AEwBTgKahUKEwj39IKjmJnHAhVBOywKHZ82AGI#v=onepage&q=soviet%20afghan%20civilian%20ratio&f=false |isbn=9780813157801| ref=harv}}
Linija 330 ⟶ 331:
*{{cite book|last=Maley| year=2009|title=The Afghanistan Wars: Second Edition|first=William |publisher= [[Palgrave Macmillan]]|isbn=1137013613, 9781137013613|ref=harv}}
*{{cite book|last=McCoy|first=Alfred W.|editor1-last=Steinberg|editor1-first=Michael K.|editor2-last=Hobbs|editor2-first=Joseph John|editor3-last=Mathewson|editor3-first=Kent|chapter=2. The Stimulus of Prohibition: A Critical History of the Global Narcotics Trade|title=Dangerous Harvest: Drug Plants and the Transformation of Indigenous Landscapes|publisher=[[Oxford University Press]]|location=Oxford; New York|pages=24-114|year=2004|isbn=9780195143195|oclc=50646049|ref=harv}}
*{{cite book|last=McGarth|first=Rae|authorlink=Rae McGrath|title=Landmines: Legacy of Conflict: A Manual for Development Workers|publisher=DIANE Publishing|year=1998|isbn=0-7881-3280-6|ref=harv}}
*{{cite book| last=Phillips| year=2012| title=None of Us Were Like This Before: American Soldiers and Torture|first=Joshua E. S. |publisher= Verso Books|isbn=9781844679294|ref=harv}}
*{{cite book|last=Rotberg|year=2007|title=Building a New Afghanistan|first=Robert I. |publisher=Brookings Institution Press|isbn=0815775652, 9780815775652|oclc=86084220|ref=harv}}
*{{cite book|last=Sageman|authorlink=Marc Sageman| year=2011|title=Understanding Terror Networks|first=Marc |publisher= [[University of Pennsylvania Press]]| isbn=9780812206791| ref=harv}}
*{{cite book|last=Steele|authorlink=Jonathan Steele| title=Ghosts of Afghanistan: Hard Truths and Foreign Myths| first=Jonathan |publisher=Portobello Books|year= 2011|isbn=184627432X, 9781846274329| url=https://books.google.hr/books?id=2cM8k8hnn_YC&pg=PT69&dq=soviet+afghan+civilian+ratio&hl=hr&sa=X&ved=0CEcQ6AEwBmoVChMIv4mXp5OZxwIVygjbCh3k8wAw#v=onepage&q=94%20percent&f=false|ref=harv}}
*{{cite book| title=Concise History of Islam|first1=Muzaffar Husain |last1=Syed|first2= Syed Saud|last2= Akhtar|first3= B D |last3=Usmani| publisher= Vij Books India Pvt Ltd|year= 2011|isbn= 9789382573470|ref=harv}}
*{{cite book|last=Thompson| year=2015|title=Nordic, Central, and Southeastern Europe 2015-2016|first= Wayne C. |publisher=Rowman & Littlefield|isbn=9781475818833| ref=harv}}
*{{cite book|last=Tomsen|authorlink=Peter Tomsen| year=2013|url=https://books.google.hr/books?id=kdfIAQAAQBAJ&pg=PT156&dq=soviet+afghan+mujahidin+000+soldiers&hl=hr&sa=X&ved=0CBoQ6AEwAGoVChMIg7SPp5SSxwIVaXNyCh3r1wOt#v=onepage&q=soviet%20afghan%20mujahidin%20000%20soldiers&f=false|title=The Wars of Afghanistan: Messianic Terrorism, Tribal Conflicts, and the Failures of Great Powers| first=Peter |publisher=Public Affairs|isbn=9781610394123| ref=harv}}
*{{cite book| title=Parameters: Journal of the US Army War College|last= U.S. Army War College|year= 2001| url=https://books.google.hr/books?hl=hr&id=I5DFzekU9LsC&dq=soviet+afghanistan+329%2C000&focus=searchwithinvolume&q=329%2C000| ref=harv}}
*{{cite book|last=Valentino|year=2013|title=Final Solutions: Mass Killing and Genocide in the 20th Century|first=Benjamin A. |publisher=Cornell University Press|isbn= 9780801467165| url=https://books.google.hr/books?id=D6JWA_C-IgkC&pg=PA223&lpg=PA223&dq=afghanistan+soviet+depopulation&source=bl&ots=QW48rzGJ3l&sig=mlwtSniLtXAqIsga7ZdVcx8CPxs&hl=hr&sa=X&ved=0CBsQ6AEwAGoVChMInsqmuMWZxwIVhn8sCh16qgDt#v=onepage&q=afghanistan%20soviet%20depopulation&f=false |ref=harv}}
*{{cite book|last=Weston|authorlink=Mark Weston|year=2011|first=Mark| url=https://books.google.hr/books?id=KRjdyYPH6wQC&pg=PT250&dq=afghanistan+soviet+saudia+arabia+million+$+arab+emirates&hl=hr&sa=X&ved=0CDUQ6AEwAmoVChMIib2g2NPLxwIVC0AUCh37uwiU#v=onepage&q=afghanistan%20soviet%20saudia%20arabia%20million%20%24%20arab%20emirates&f=false|title=Prophets and Princes: Saudi Arabia from Muhammad to the Present|publisher=John Wiley & Sons|isbn=1118110900, 9781118110904|ref=harv}}
{{refend}}
 
;Naučni radovi i žurnali
{{refbegin}}
*{{cite journal|last=Bennigsen|year=1982|first=Alexandre| title=Soviet Islam since the invasion of Afghanistan|doi=10.1080/02634938208400385| journal=[[Central Asian Survey]]|volume=1|url=http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/02634938208400385?journalCode=ccas20#.VfgSs9KvHIU| issue=1|ref=harv}}
*{{cite journal|last1=Bhutta|last2=Dewraj|first1=Zulfiqar Ahmed| first2=Husein Lalji| year=2002| title=Children of war: the real casualties of the Afghan conflict| PMC=1122273| journal=British Medical Journal|doi=10.1136/bmj.324.7333.349|volume=324| issue=1| ref=harv}}
*{{cite journal|last=Busch|year=1997|first=Andrew E.| title=Ronald Reagan and the Defeat of the Soviet Empire| journal=Presidential Studies Quarterly| volume=27| issue=3|url=http://www.jstor.org/stable/27551762?seq=1#page_scan_tab_contents| jstor=27551762|ref=harv}}
*{{cite journal|title=Trouble in the Backyard: Soviet Media Reporting on the Afghanistan Conflict| issue=2|first=John D. H.|last= Downing|year=1988|doi=10.1111/j.1460-2466.1988.tb02044.x|journal=Journal of Communication| volume=38| issue=1| ref=harv}}
*{{cite journal|last=Dupree|year=1982|first=Louis| title=Afghanistan in 1982: Still no Solution| journal=University of California Press| url=http://www.jstor.org/stable/2644344?seq=1#page_scan_tab_contents| volume=23|issue=2|jstor=2644344| ref=harv}}
*{{cite journal| last=Formoli|year=1995| first=Tareq A.| title=Impacts of the Afghan–Soviet War on Afghanistan's Environment| doi=10.1017/S0376892900034093 | volume=22|journal=Foundation for Environmental Conservation|url=http://journals.cambridge.org/action/displayAbstract?fromPage=online&aid=5935816| ref=harv}}
*{{cite journal|last=Gibbs|year=1987|first=David| title=Does the USSR Have a 'Grand Strategy'? Reinterpreting the Invasion of Afghanistan| doi=10.1177/002234338702400404| journal=Journal of Peace Research|volume=24|jstor=424428|url=http://jpr.sagepub.com/content/24/4/365.abstract|issue=4|ref=harv}}
*{{cite journal|last1=Grau|last2= Jorgenson| journal=Journal of Special Operations Medicine| url=https://www.jsomonline.org/Publications/2007165Grau.pdf| title=Handling theWounded in a Counter-Guerrilla War: The Soviet/Russian Experience in Afghanistan and Chechnya| first1=Lester W. |first2= William A.|year=1998|ref=harv}}
*{{cite journal|last1=Grau|last2=Jalalib|year=2001|journal=[[The Journal of Slavic Military Studies]]| volume= 14| issue=1| title=The campaign for the caves: The battles for Zhawar in the Soviet‐Afghan war|issue=3| doi=10.1080/13518040108430488| first1=Lester W. |first2=Ali Ahmad |ref=harv}}
*{{cite journal|last= Grau| first=Lester W.| year=2011| title=The Battle for Hill 3234: Last Ditch Defense in the Mountains of Afghanistan| issue=2| doi=10.1080/13518046.2011.572704| volume=24| journal=[[The Journal of Slavic Military Studies]]| ref=harv}}
*{{cite journal|last=Hilali|year=2010|first=A.Z.|title= The costs and benefits of the Afghan War for Pakistan| journal=Contemporary South Asia|doi=10.1080/0958493032000057717| volume=11|url=http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/0958493032000057717?journalCode=ccsa20|issue=3| ref=harv}}
*{{cite journal|last=Khalidi|year=1991|first=Noor Ahmad|doi=10.1080/02634939108400750| title=Afghanistan: Demographic consequences of war, 1978–1987| journal=Central Asian Study| volume=10| issue=1| url=http://www.nonel.pu.ru/erdferkel/khalidi.pdf| ref=harv}}
*{{cite journal|last=Knutsen|year=2008|first=Thomas|title=The Reagan Doctrine and the Lessons from the Afghan War| issue=2|journal=Australian Journal of Politics & History|volume=38|doi=10.1111/j.1467-8497.1992.tb00672.x|ref=harv}}
*{{cite journal|last=Kuperman|year=2013|first=Alan J.|issue=2|jstor=2657738| title=The Stinger Missile and U.S. Intervention in Afghanistan|doi=10.2307/2657738| journal=Political Science Quarterly|jstor=2657738|volume=114|issue=2| ref=harv}}
Linija 399 ⟶ 400:
* {{cite web|last=Taubman| year=20.1. 1988| first=Philip| title=Afghan Siege Over, Troops Still Duck| url=http://www.nytimes.com/1988/01/20/world/afghan-siege-over-troops-still-duck.html|publisher=New York Times| ref=harv}}
*{{cite web|last=Taylor|year=4.8. 2014|first=Alan| title=The Soviet War in Afghanistan, 1979 - 1989|url=http://www.theatlantic.com/photo/2014/08/the-soviet-war-in-afghanistan-1979-1989/100786/|publisher=The Atlantic|ref=harv}}
* {{cite web|last=Tyson|year=28. 12. 2007|title=Sorry, Charlie. This Is Michael Vickers's War.|first= Ann Scott|publisher=[[The Washington Post]]|url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2007/12/27/AR2007122702116.html|ref=harv}}
*{{cite web|last=Vincour|year=10.1. 1983|first=John|publisher=New York Times| url=http://www.nytimes.com/1983/01/10/world/allies-privately-unsure-of-bloc-s-offer.html|title=Allies Privately Unsure of Soviet Bloc's Offer|ref=harv}}
* {{cite web|last=[[BBC News]]|year=3.1. 1980|title=1980: Afghan leader defends Soviet invasion|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/january/3/newsid_2492000/2492329.stm| ref=harv}}
* {{cite web|last=BBC News|year=22.1. 1980| title=1980: Soviet dissident Sakharov banished|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/january/22/newsid_2506000/2506763.stm|ref=harv}}
* {{cite web|last=BBC News|year=15.2. 1998| title=Russian official says 280 soldiers still in Afghanistan| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/world/monitoring/56825.stm| ref=harv}}
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Afgansko-sovjetski_rat