Mohačka bitka – razlika između verzija

zapovednik2 = kralj [[Ludovik II. Jagelović]] |

jačina1 = oko 45.000 redovnih vojnika i 10.000-20.000 izvanrednih te 160-300 topova |

gubici1 = oko 16.000 |

gubici2 = oko 23.000 |

Hrvatsko-ugarske snage, predvođene dvadesetgodišnjim kraljem [[Ludovik II. Jagelović|Ludovikom II.]], pobijeđene su od strane osmanske vojske predvođene tridesetdvogodišnjim [[sultan]]om [[Sulejman I.|Sulejmanom I. Veličanstvenim]].

 

 

Nakon pada [[Beograd]]a [[1521]]. pod tursku vlast, jugoistočne granice [[Ugarska|Ugarske]] ostale su nezaštićene. Kako bi ojačao svoj položaj nasuprot Turcima Ludovik II. Jagelović, hrvatsko-ugarski kralj i kralj [[Češka|Češke]], oženio se [[1522]]. [[Marija Austrijska|Marijom Austrijskom]] iz loze [[Habsburgovci|Habsburgovaca]], nadajući se da će tako pridobiti pomoć habsburške [[Austrija|Austrije]]. S druge strane, Turci su to protumačili kao opasnost za svoje interese na [[Balkan]]u te su nastojali raskinuti taj savez.

Budući da se, zbog dugačke granice, nije moglo znati u kojem će smjeru Turci krenuti, kada su oni prešli Dunav, bili su bliže [[Budimpešta|Budimu]] nego transilvanske snage, koje su tako ostale izvan bitke. Ugarska vojska za bojište je izabrala otvoreno, ali ne sasvim ravno polje na močvarnom području u blizini [[Mohač]]a, od kojega se spuštalo prema Dunavu. Osmanska je vojska prešla [[Sava|Savu]] i [[Drava|Dravu]] te se u dijelu [[Baranja|Baranje]], koja danas pripada [[Mađarska|Mađarskoj]], našla nasuprot Ludovikovoj vojsci. Turaka je bilo između 70.000 i 100.000, a hrvatsko-ugarske vojske između 26.000 i 40.000 vojnika. Ipak, Ludovikovi su vojskovođe računali na prednost koju su pridobili izabravši povišeni teren u odnosu na Turke te su odlučili da neće čekati pomoć iz Hrvatske.

 

 

Kao što nije točno utvrđen broj sudionika bitke u pojedinim vojskama, tako se ne može sa sigurnošću reći ni koliko je bitka trajala. Obično se drži da je počela oko jedan ili dva poslijepodne, no ne zna se kad je završila. Dok jedna skupina povjesničara govori o kratkotrajnoj bitci, od dva do tri sata, drugi zastupaju mnogo duže trajanje bitke. Naime, turska je vojska, nakon pobjede, prenoćila na bojištu i nije se vratila do svoga tabora što znači da je bila bez zaliha i bez vode. Isto tako, budući da više osmanskih povjesničara tvrdi da je toga dana padala kiša, vojska bi se u slučaju rane pobjede vjerojatno povukla u tabor. U prilog dužem trajanju bitke idu i izvori koji tvrde da je Ludovik pobjegao s bojišta u sumrak, a [[29. kolovoza]] to nije moglo biti prije 6,30. Vjerojatnije je stoga da je bitka trajala duže od dva-tri sata, a možda je trajala i 4-5 sati.

 

Bitku je s turske strane započela [[Rumelija|rumelijska]] vojska, a napale su je s desnog krila ugarske jedinice koje je predvodio [[nadbiskup]] [[Kaloča|Kaloče]] [[Pavao Tomori]] te unijele priličnu pometnju u turske redove. Tomori je uspio toliko napredovati da je čak doveo u opasnost i samoga Sulejmana, koji se našao na dometu ugarskih streličara te je pogođen i njegov prsni oklop.

 

 

Sultan je naložio da se ne zadržavaju zarobljenici, već da se pobiju, tako da je nakon dva dana napisao u svoj dnevnik: »Sultan prima počasti svojih [[vezir]]a i [[beg]]ova; pobijeno je 2.000 zarobljenika; kiša pada u potocima.«

 

 

Borbe će se nastaviti kroz dva sljedeća stoljeća što će znatno osiromašiti Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo, potaknuti selidbe stanovništva prema zapadu te kasnije dovesti do znatnog miješanja stanovništva u opustošenim krajevima.

 

 

[[af:Slag van Mohács]]

[[sr:Мохачка битка]]

[[sv:Slaget vid Mohács (1526)]]

[[tr:Mohaç Muharebesi (1526)]]

[[vi:Trận Mohács (1526)]]