Neoklasicizam – razlika između verzija

Teško je ponovo prikazati radikalnu i uzbudljivu prirodu ranog neoklasičnog slikarstva savremenoj publici; sada se i njemu naklonjenim piscima on doima kao "neukusan" i "nama gotovo potpuno nezanimljiv" — neki od komentara [[Kenneth Clark|Kennetha Clarka]] o ambicioznom djelu ''Parnassus'' u [[Villa Albani|Villi Albani]] autora [[Anton Raphael Mengs|Antona Raphaela Mengsa]],<ref>Clark, 20 (citirano); Honour, 14; [[:File:Mengs Parnasus.jpg|slika u pitanju]] (pravo rečeno, druga Mengsova djela bila su uspješnija)</ref> umjetnika kojeg je njegov prijatelj Winckelmann opisao kao "najvećeg umjetnika vlastitog, a možda i kasnijih vremena".<ref>Honour, 31-32 (31 citirano)</ref> Crteži [[John Flaxman|Johna FlacmanaFlaxmana]], kasnije pretvoreni u [[stara majstorska štampa|štampu]], upotrebljavali su vrlo jednostavno crtanje linija (smatrano najčišćim klasičnim medijumom<ref>Honour, 113-114</ref>) i likove uglavnom u profilu kako bi prikazali ''[[odiseja|Odiseju]]'' i ostale teme, i nekada su "uspaljivali umjetničku mladež Europe", ali su sada "zanemareni",<ref>Honour, 14</ref> dok [[historijske teme u slikarstvu|historijske slike]] [[Angelica Kauffman|Angelice Kauffman]], uglavnom portretiskinje, [[Fritz Novotny]] opisuje kao da posjeduju "zanosnu mekost i monotoniju".<ref>Novotny, 62</ref> Lakomislenost rokokoa i barokni pokret oduzeti su, ali su se mnogi umjetnici mučili smjestiti bilo što na njihovo mjesto, a u odsustvu antičkih primjera za historijske slike, osim [[starogrčko slikarstvo|grčkih vaza]] koje je koristio Flaxman, običavalo se koristiti [[Rafael]]a kao zamjenskog modela, kao što je preporučivao Winckelmann.