|
== Biografija ==
=== Školovanje i akademska karijera ===
Nakon osnovnog školovanja i gimnazije u rodnom Karlovcu, studira filozofiju na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u [[Zagreb]]u (1944-1946). Zajedno sas prijateljem i kasnijim suradnikom [[Ivan Kuvačić|Ivanom Kuvačićem]].<ref name="hrcak.srce.hr">[http://hrcak.srce.hr/file/74847 Vinko Grgurev: Ivan Ivo Kuvačić Sjećanja]</ref> odlazi na međunarodnu razmjenu studenata u [[Sovjetski Savez|SSSR]], isprva nastavlja studij u [[Sankt Peterburg|Lenjingradu]] (1946-1947.), potom u [[Moskva|Moskvi]] (1947-1948.), zatim se vraća u Zagreb i završava studij [[1949]]. Od [[1950]]. godine radi kao asistent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog faulteta u Zagrebu. Doktorirao s tezom ''Filozofski pogledi G. V. Plehanova'' u januaru 1956. Zatim odlazi na usavršavanje nau ''University of London'' (1956-1957), gdje radi s prof. Alfredom J. Ayerom (University College). Habilitirao je 1958. na zagrebačkom sveučilištu s tezom ''Korespondencija i evidencija. F. Brentanova teorija istine''. Od 1969. radi kao redovni profesor na Odsjeku za filozofiju, predaje [[ontologija|ontologiju]], [[gnoseologija|spoznajnu teoriju]] i [[logika|logiku]] sve do smrti. Kao gost je predavao naje u mnogim [[univerzitet]]ima u [[Evropa|Evropi]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]].
Suosnivač je ''Hrvatskog filozofskog društva (HFD)'' <ref>[http://www.hrfd.hr/u/dokumenti/02%20Grgec.pdf Goran Grgec: Pola stoljeća Hrvatskog filozofskog društva kao istraživački izazov]</ref> i ''Jugoslavenskog udruženja za filozofiju (JUF)''. Bio je sekretar i predsjednik HFD-a - 1963/64. i predsjednik JUF-a - 1964/66. Petrović je bio suosnivačsuosnivačem i člančlanom ''Savjeta Korčulanske ljetne škole'' (1964-1974), i potpredsjednik filozofskog društva ''Ernst-Bloch-Gesellschaft'', [[Ludwigshafen am Rhein|Ludwigshafen]] (od 1986.).
Gajo Petrović za svog života bio je član brojnih međunarodnih filozofskih i akademskih institucija: ''Institut international de philosophie'', [[Pariz]] (od 1973.), ''Comité d’honneur'', ''Collège international de philosophie'', Pariz (od 1986.), počasni doktor (doctor honoris causa) nau ''Université des sciences humaines'' u [[Strasbourg]]u (od 1990).
Za izvanrednogvanrednog člana [[Srpska akademija nauka i umetnosti|SANU]] primljen je [[1988]].
=== Filozofska misao ===
Petrović se već za studija u SSSR-u uvjerio da nešto nije dobro u uprošćenom marksizmu - [[Josif Staljin|staljinističkog]] tipa. Tako da se već u svojoj doktorskoj tezi ''Filozofski pogledi G.V. Plehanova'', obrušio na njegovu teoriju odraza. Kako se razvijao kao filozof i misliocmislilac, - tako je sve više postajao zagovornik ideje o praksi (iz mladog Hegela) i slobodi pojedinca.
Jedan je od osnivača, glavni urednik i spiritus movens međunarodno slavnog časopisa [[Praxis (časopis)|''Praxis'']] ([[1964]]-[[1974]].) <ref>[http://www.marxists.org/srpshrva/subject/praxis/redakcija.htm Redakcija filozofskog časopisa "Praxis", pristupljeno 17. septembra 2010.]</ref>. Časopisa koji je postao središte okupljanja i snažne profilacije grupe filozofa koji su po njemu dobili ime [[praxis filozofija|praxisovci]].
Petrović je kao i većina njegovih kolega iz [[praxis filozofija|praxisove škole mišljenja]] bio radikalni zastupnik kritike svega postojećega. A ona je po njima podrazumijevala; autorefleksiju i samoispitivanje, zapravo - načela europske filozofije subjektivnosti.
Praksisovskim filozofima je filozofima u središtu interesa bio slobodan pojedinac, čovjek, kao građanski subjekt - oni su tako interpretirali [[Radničko samoupravljanje|samoupravljanje]], koje je po njima trebalo bitida bude vrhunac demokracije u kojem bi čovjek, doista bio subjekt. Stoga oni nisu prihvaćali nacionalizam, koji eshatološki postavlja naciju kao temelj svega. A onda se on koristi kao ideološka podloga za praktičku politiku birokratskoga podčinjavanjapotčinjavanja tog istog naroda, svođenjem njegova bitka na etabliranu tradicionalnost i diskriminaciju svega onoga što se razlikuje od povlaštene društveno-političke koncepcije.<ref name="hrcak.srce.hr"/>
Zbog svojih kritičkih stavova i podrške studentskim demonstracijamaprotestima [[1968]], postao je predmetom velike partijske kritike, istina nije zatvoren, poput nacionalista iz 1971, ali od tada mu je bitno sužen prostor za javno djelovanje. Od tada radiRadi unutar akademskih krugova, -— posvećen više teoriji nego praksi.
Gajo Petrović preminuo je [[13. 6.|13. jun]]<nowiki/>a [[1993]]. godine u 66. godini u Zagrebu.
== Djela ==
Za svog života je Gajo Petrović je objavio četrnaest knjiga i više stotina rasprava, članaka, eseja., od kojih se treba izdvojiti:
* ''Engleska empiristička filozofija'', Matica hrvatska, Zagreb, 1955 (drugo izdanje 1977 NZMH)
* ''Od Lockea do Ayera'', Beograd : Kultura , 1964
| 