Razlike između izmjena na stranici "Ratovi dviju ruža"

Dodana 62 bajta ,  prije 12 godina
m
robot Dodaje: el:Πόλεμος των Ρόδων; kozmetičke promjene
m (robot Dodaje: tr:Güller Savaşı)
m (robot Dodaje: el:Πόλεμος των Ρόδων; kozmetičke promjene)
[[ImageDatoteka:War of Roses White.png|thumb|'''Bijela ruža kuće York''']]
[[ImageDatoteka:War of Roses Red.png|thumb|left|'''Crvena ruža kuće Lancaster''']]
'''Ratovi dviju ruža''', vođeni između [[1455]]. i [[1485]]. godine, bili su isprekidan [[građanski rat]] koji se vodio oko [[Engleska|engleskog]] prijestolja između sljedbenika Kuće Lancaster i Kuće York. Obje kuće bile su ogranak kraljevske kuće Plantagenet, vukući svoje podrijetlo od engleskog kralja [[Edvard III.|Edvarda III.]]
 
U Ratovima dviju ruža sudjelovalo je zemljoposjedničko plemstvo i vojska njihovih [[Vazal|vazala]]. Biti pobornik jedne od zavađenih kuća omnogome je ovisilo o bračnim ili rodbinskim vezama između obitelji, obećanim feudalnim titulama i dodjelama zemljoposjeda. Tako je vođa kuće Lancaster jedno vrijeme imao titulu grofa od Richmonda, a vođa kuće York titulu grofa od Cambridgea. Kuća Lancaster većinu je saveznika našla na sjeveru i zapadu zemlje, dok je Yorku potpora stizala uglavnom s juga i istoka.
 
== Uzroci sukoba ==
 
Uzroci sukoba nalazili su se u suparništvu između dviju ogranaka dinastije Plantagenet, dviju dinastičkih kuća Lancaster i York, a koje je počelo padom engleskog kralja [[Rikard II.|Rikarda II.]] kojeg je s vlasti srušio njegov bratić [[Henrik IV., kralj Engleske|Henry Bolingbroke]], vojvoda od Lancastera, [[1399]]. godine, a koji je bio unuk [[Edvard III.|Edvarda III.]] po njegovom trećem sinu Johnu od Gaunta. Kako je krunu [[Edvard III.|Edvarda III.]] trebao prema redu prvenstva naslijediti drugi sin Lionel, vojvoda od Clarencea, pobornici kuće York smatrali su da, po toj osnovi, kući York pripada jače pravo na [[Engleska|englesko]] prijestolje. Stoga je pravo [[Henrik IV., kralj Engleske|Henryja Bolingbrokea]] (kasnije okrunjenog kao [[Henrik IV., kralj Engleske|Henrik IV.]]) na englesko prijestolje, prema mišljenju pobornika kuće York, stajalo na vrlo slabim temeljima. Vladavinu Lancastera pobornici Yorka su trpili sve dok na vlast nešto kasnije nije došao izrazito nepopularani i duševno bolesni kralj [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] Međutim, unutar tog razdoblja bilo je nekoliko ustanaka, koji su suzbijeni, a u kojima su Yorkisti isticali svoje pravo na krunu.
[[ImageDatoteka:Henry4.JPG|thumb|150px|'''Henrik IV.''']]
[[imageDatoteka:Henry V of England.jpg|thumb|150px|left|'''Henrik V.''']]
 
== Počeci sukoba ==
 
Kada je [[1413]]. umro kralj [[Henrik IV., kralj Engleske|Henrik IV.]] naslijedio ga je njegov sin i nasljednik [[Henrik V., kralj Engleske|Henrik V.]] koji je bio veliki vojnik i koji je postigao velike vojne uspjehe protiv [[Francuska|Francuske]] u [[Stogodišnji rat|Stogodišnjem ratu]] koji su ga učinili popularnim vladarem, što mu je omogućilo da ojača položaj Lancastera u odnosu na kuću York.
[[Henrik V., kralj Engleske|Henrik V.]] vladao je kratko, a [[1422]]. naslijedio ga je duševno bolesni i nesposobni sin [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] koji je bio okruženim nepopularnim regentima i savjetnici. Najpoznatiji među njima su bili Edmund Beaufort, drugi vojvoda Somerseta i William de la Pole, prvi vojvoda od Suffolka, koji je bio okrivljen za loše vođenje vojnih operacija protiv [[Francuska|Francuske]] u [[Stogodišnji rat|Stogodišnjem ratu]].
 
[[ImageDatoteka:HenryVIofEngland.JPG|thumb|150px|'''Henrik VI.''', kralj Engleske i Francuske]]
Tijekom vladavine [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]], svi raniji teritorijalni dobici i engleske vojne pobjede u Francuskoj (za vrijeme [[Henrik V., kralj Engleske|Henrika V.]]) bile su anulirane i izgubljene. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]] se doživljavalo kao slabog i neučinkovitog kralja. Povrh toga, on je patio od povremenih nastupa duševne bolesti koju je vjerojatno naslijedio od svoga djeda [[Karlo VI., kralj Francuske|Karla VI., kralja Francuske]]. Kako su pripadnici kuće York smatrali da je [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] nesposoban za vladavinu počeli su postavljati pitanje njegova legitimiteta kao kralja i isticati svoje pravo na krunu po osnovi podrijetla od već spomenutog Lionela od Clarencea, drugog sina kralja [[Edvard III.|Edvarda III. Plantageneta]].
 
 
Tijekom [[1453]]. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik]] je trpio prvi od nekoliko nastupa duševne bolesti, pa je slijedom novonastale situacije imenovano ''Regentsko vijeće'', na čelu sa moćnim i popularnim Rikardom Plantagenetom, vojvodom od Yorka kao ''Lordom Protektorom''. Rikard je uskoro politički i fizički pasivizirao Lancastere na dvoru. Nakon što se [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik]] [[1455]]. oporavio, Rikard je istjeran sa dvora na nagovor [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikove]] žene Margarete od Anjoua.
[[ImageDatoteka:Margaret of Anjou.jpg|right|thumb|100px|’’’Margareta od Anjoua’’’]]
 
== Oružani sukobi ==
 
Kako je [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] bio neučinkovit i slab vođa, moćna, energična i agresivna kraljica Margareta od Anjoua postala je faktični vođa lancasterskog klana. Margareta je izgradila savez protiv Rikarda od Yorka koji je bio prisiljen vojno mu se suprotstaviti, što je dovelo [[1455]]. do prve bitke u ratu dviju ruža, [[Prva bitka kod St.Albansa|prve bitke kod St. Albansa]] koja je označila početak glavnog razdoblja oružanog sukoba u Ratovima dviju ruža između [[1455]]. i [[1489]].
[[ImageDatoteka:Stalbans-tower.jpg|left|thumb|100px|’’’St Albans’’’]]
 
Rikard, vojvoda od Yorka vodio je male vojne snage prema [[London]]u i sa [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikovim]] snagama susreo se kod St.Albansa, sjeverno od [[London]]a. [[22. svibnja]] [[1455]]. gdje se odigrala relativno mala [[Prva bitka kod St.Albansa|prva bitka kod St.Albansa]], ali je bila prvi otvoreni sukob [[Građanski rat|građanskog rata]]. Cilj Rikarda je bio tobože ukloniti “loše [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikove]] savjetnike”. Rezultat je bio lancasterski poraz. Nekoliko istaknutih lancasterskih vođa je poginulo, a kuća York i njihovi saveznici vratili su svoj utjecaj, i neko vrijeme se činilo da su obje sukobljene strane šokirane bitkom koja se odigrala i činili su sve da bi se pomirile nastale političke razlike.
 
U trenucima kada je [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik]] trpio drugi nastup svoje duševne bolesti, Yorkisti su ponovo imenovali ''Lorda Protektora'', a Margareta je bila gurnuta po strani zaokupljena skrbi i njegom za svoga muža.
No problemi koji su uzrokovali sukob uskoro su se ponovno pojavili, a osobito narazjašnjeno pitanje tko će naslijediti [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika]] na prijestolju, Rikard, vojvoda od Yorka ili [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikov]] sin Edvard. Margareta je odbijala prihvatiti bilo koje rješenje koje bi njezinu sinu oduzelo pravo na nasljedstvo. Samo vojna premoć kuće York održavala je status quo na dvoru. No gospodarske poteškoće i loša pozicija na vanjskopolitičkom planu učinili su svoje.
Kralj i kraljica, da bi zaštitili svoju poziciju prvi puta su u engleskoj povijesti uveli su novačenje u vojsku. U međuvremenu yorkistu Rikardu Nevilleu, grofu od Warwicka (kasnije nazvanom "Kingmaker") rasla je popularnost u Londonu, naročito kod snažno rastućeg [[Trgovina|trgovačkog]] staleža.
[[ImageDatoteka:Ludlow Castle gatehouse.jpg|left|thumb|100px|'''Dvorac Ludlow''']]
 
Neprijateljstva su se nastavila [[23. rujna]] [[1459]], u [[Bitka kod Blore Heatha|bici kod Blore Heatha]] u Staffordshireu, kada velika lancasterska vojska nije uspjela spriječiti Yorkiste predvođene lordom Salisburyem da se spoje sa drugim snagama Yorka u Dvorcu Ludlow.
 
Dvadesetak dana poslije odigrala se slijedeća [[Bitka kod Ludford Bridgea|bitka kod Ludford Bridgea]] u kojoj su snage Lancastera odnijele pobjedu. Rikard od Yorka, Salisbury i grof od Warwicka su nakon bitke morali pobjeći prema [[Calais]]u. Kuća Lancaster je tada potpuno preuzela sveukupnu kontrolu, a Yorkisti su između [[1459]]. i [[1460]]. počeli seriju napada iz pravca Calaisa na Engleskaenglesku obalu izazivajući pri tome kaos i nered.
[[1460]]. Rikard od Yorka, Salisbury i Warwick izvršili su invaziju [[Engleska|Engleske]], i brzo našli saveznike u [[Kent]]u i [[London]]u, gdje su i ranije uživali široku podršku. U nakanama ih je podržao i [[Papa|papinski]] izaslanik, te su tako ohrabreni i vojno ojačani marširali na sjever. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] je vodio vojsku na jugu dok je Margareta sa sinom princom Edvardom ostala na sjeveru. [[Bitka kod Northamptona]] koja se odigrala [[10. srpnja]] [[1460]]. i pretrpljeni poraz bili su katastrofa za kuću Lancaster. Vojska Yorkista predvođena grofom od Warwicka, zbog izdaje u lancasterskim redovima, teško je porazila vojsku Lancastera, pri čemu je bio zarobljen kralj [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] i odveden kao zatvorenik u [[London Tower]].
 
== Zakon o suglasju ==
Ohrabreni ovim velikim vojnim uspjehom, Yorkisti su sada otvoreno istakli svoje pravo na prijestolje. Vojska Yorkista ušla je u [[London]] na čelu sa Rikardom od Yorka sa ceremonijom koja je obično priličila vladaru. Parlament se bio okupio i Rikard od Yorka je istakao svoje pravo na prijestolje. Ali njegovi najveći saveznici lordovi Warwick i Salisbury nisu se slagali sa njegovim zahtjevom parlamentu. Oni u ovom trenutku nisu imali namjeru potpuno ukloniti [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika]] nego ukloniti samo njegove utjecajne savjetnike iz klana Lancaster.
 
Slijedeći dan Rikard od Yorka je kao dokaz svojeg prava iznio detaljna rodoslovlja svoje obitelji koja upućuju na to da on vuče podrijetlo od Lionela od Clarencea, drugog sina [[Edvard III.|Edvarda III.]] Parlament je pristao uzeti u razmatranje njegov zahtjev, ali je ipak izglasovao da [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] treba ostati kralj. Kompromis je postignut u listopadu [[1460]]. donošenjem ''Zakona o suglasju'' (''Act of Accord''), koji je propisao da će nakon [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikove]] smrti Rikard od Yorka naslijediti krunu te je oduzeo pravo nasljedstva [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikovu]] sinu Edvardu. Rikard od Yorka je prihvatio ovaj kompromis. On mu je dao mnogo od onoga što je i sam tražio, a osobito je bilo važno da je za [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikova]] života dobio položaj ''Zaštitnika kraljevstva'' (''Protector of the Realm'') što mu je davalo moć upravljanja u [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikovo]] ime. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikova]] žena Margareta je zajedno sa sinom Edvardom bila izgnana iz [[London]]a. ‘’Zakon o suglasju’’ je bio neprihvatljiv za pobornike Lancastera, koji su se okupili oko Margarete te na sjeveru [[Engleska|Engleske]] okupljali veliku vojsku.
 
[[ImageDatoteka:SandalCastle pugneys emley.JPG|left|thumb|100px|’’’Ruševine dvorca Sandal]]
Rikard od Yorka zajedno sa lordom Salisburyjem napustio je potkraj [[1460]]. [[London]] kako bi utvrdio svoje položaje prema lancasterskim snagama na sjeveru, koncentrirajući se blizu grada [[Yorka]]. Rikard od Yorka je predvodio obrambene položaje pored dvorca Sandal blizu Wakefielda na [[Božić]] [[1460]]. Iako lancasterska vojska predvođena Margaretom brojem dvostruko nadmašivala Rikardove snage [[30. prosinca]] [[1460]]., Rikard je zapovijedio napuštanje dvorca i napad svim snagama. Njegova vojska u bici je razdvojena i potpuno poražena. Ova bitka je kasnije nazvana [[Bitka kod Wakefielda|Bitkom kod Wakefielda]]. Rikard od Yorka, Salisbury i mlađi Rikardov 17-godišnji sin poginuli su u bici. Margareta je zapovijedila da se glave sve trojice istaknu na ulazu u York.
 
== Edvard IV. ==
[[ImageDatoteka:Edward4.jpg|thumb|'''Edvard IV.''']]
 
''Zakon o suglasju'' i događaji kod Wakefielda su 18-godišnjeg Rikardova najstarijeg sina [[Edvard IV.|Edvarda]], grofa od Marcha, učinila vojvodom od Yorka i prijestolonasljednikom. Salisburya je naslijedio grof od Warwicka kao najveći zemljoposjednik u Engleskoj.
Stoga su [[Edvard IV.|Edvard]] i grof od Warwicka krenuli na sjever, predvodeći veliku vojsku i kod Towtona se susreli sa isto tako impresivno velikom lancasterskom vojskom predvođenom kraljicom Margaretom. [[Bitka kod Towtona]], pokraj [[York]]a, bila je do tada najveća bitka Ratova dviju ruža. Procjenjuje se da je u bici sudjelovalo 40.000 – 80.000 ljudi i u jednom danu (koliko je bitka trajala) poginulo je preko 20.000 ljudi. U [[Bitka kod Towtona|bici kod Towtona]] pobjedu su izvojevali [[Edvard IV.|Edvard]] i njegova vojska. Vojska Lancastera bila je desetkovana a većina njihovih vojskovođa je poginula. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] i njegova žena Margareta koji su za vrijeme bitke bili u [[York]]u, kada su čuli za rezultat bitke pobjegli su na sjever. Većina lancasterskih plemića prisegnula je na vjernost [[Edvard IV.|Edvardu]]. Nakon bitke [[Edvard IV.|Edvard]] je krenuo prema [[York]]u gdje su još uvijek bile istaknute odsječene glave njegova oca i mlađeg brata koje je zamijenio glavama omrznutih lancasterskih vođa.
 
== Bijeg Henrika VI. i vladavina Edvarda IV. ==
[[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik]] i Margareta pobjegli su prema [[Škotska|Škotskoj]] gdje su ih primili na dvoru [[Jakov III., kralj Škotske|Jakova III.]], odakle su neuspješno pokušali napad na Carlislea kasnije iste godine.
 
 
Godine [[1464]]. došlo je prvih ustanaka poraženih lancasterskih plemića. Da bi ih suzbio [[Edvard IV.]] je morao angažirati znatne snage. Najjači sukobi odigrali su se u bitkama [[Bitka kod Hedgeley Moora|kod Hedgeley Moora]] [[25. travnja]] i [[Bitka kod Hexhama|kod Hexhama]] [[15. svibnja]] u kojima su [[Edvard IV.|Edvardove]] snage izvojevale pobjede. Oba neuspješna ustanka bila su pod vodstvom Johna Nevillea, prvog markiza od Montagua, inače brata velikog [[Edvard IV.|Edvardovog]] saveznika, grofa od Warwicka.
Godine [[1465]]. na sjeveru, [[Edvard IV.|Edvard IV.]] je uspio zarobiti svog prethodnika [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]], zatočio ga u [[London Tower]] i postupao sa njim prilično blago.
 
Razdoblje od [[1467]]. do [[1470]]. je bilo označeno zahlađenjem odnosa i političkim sukobom između [[Edvard IV.|Edvarda]] i njegovog mentora i velikog dotadašnjeg saveznika, moćnog Rikarda Nevillea, grof od Warwicka, zvanog "Kingmaker". Bilo je nekoliko uzroka za ovaj sukob a jedan je bio što se [[Edvard IV.|Edvard]] [[1464]]. potajno, (protivno grofovim savjetima i željama da oženi pripadnicu [[Francuska|francuske]] kraljevske obitelji iz razloga savezništva sa [[Francuska|Francuskom]]), oženio sa udovicom Elizabeth Woodville, te omogućio rođacima svoje nove supruge veliki utjecaj na vlast, čak dajući prednost na dvoru Woodvilleovima pred Warwickom. Drugi faktori za ovaj sukob bili su [[Edvard IV.|Edvardovo]] poticanje savezništva sa [[Burgundija|Burgundijom]] a ne sa [[Francuska|Francuskom]] te nevoljkost [[Edvard IV.|Edvarda]] da omogući kćerima grofa od Warwicka da se udaju za [[Edvard IV.|Edvardovu]] braću Georgea i [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda]]. Nadalje, [[Edvard IV.|Edvardova]] opća popularnost je u to doba već polako iščezavala zbog uvođenja viših [[Porez|poreza]] i narasle korupcije i bezakonja.
[[ImageDatoteka:Middleham Castle.JPG|left|thumb|100px|’’’Dvorac Middleham’’’]]
 
Godine [[1469]]. grof od Warwicka urotio se protiv [[Edvard IV.|Edvarda]] i dobrog saveznika u tome našao je u [[Edvard IV.|Edvardovom]] ljubomornom bratu Georgeu.. Oni su okupili vojsku nezadovoljnika koja je [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] porazila u [[Bitka kod Edgecote Moora|bici kod Edgecote Moora]]. Pri tome je [[Edvard IV.|Edvard]] zarobljen i zatočen u dvorcu Middleham u [[Yorkshire]]u. Grof od Warwicka je, prethodno ga zarobivši, zapovijedio pogubljenje kraljičina oca, Rikarda Woodville, prvog grofa Riversa. Nakon toga prisilio je [[Edvard IV.|Edvarda]] da sazove parlament u [[York]]u na kojem će [[Edvard IV.|Edvard]] biti proglašen nezakonitim kraljem, a krunu bi preuzeo [[Edvard IV.|Edvardov]] brat George, vojvoda od Clarencea, u zemlji u kojoj su vladali metež i anarhija. [[Edvard IV.|Edvard IV.]] je u međuvremenu uspio pozvati na lojalnost svoga brata [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda]], vojvodu od Gloucestera i veliku većinu plemića. [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je okupio značajnu vojsku, porazio grofa od Warwicka u [[Bitka kod Losecote Fielda|bici kod Losecote Fielda]] [[12. ožujka]] [[1470]]. i na čelu vojske oslobodio Edvarda iz zatočeništva.
 
== Kratki povratak Henrika VI. na vlast ==
 
Grof od Warwicka i [[Edvard IV.|Edvardov]] brat George, vojvoda od Clarencea su oglašeni izdajnicima i bili su prisiljeni pobjeći u [[Francuska|Francusku]]. U međuvremenu je, [[1470]]. godine, [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikova]] žena Margareta vršila pritisak na [[Francuska|francuskog]] kralja [[Luj XI., kralj Francuske|Luja XI.]] da joj pomogne izvršiti invaziju na [[Engleska|Englesku]] i vratiti [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]] na prijestolje.
[[Edvard IV.]] nije bio vojno spreman za tako veliku invaziju i bio je prisiljen pobjeći nakon što su ga izdali ključni saveznici te podržali grofa od Warwicka. [[Edvard IV.]] i njegov brat [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]], vojvoda od Gloucestera, pobjegli su u [[Nizozemska|Nizozemsku]], a nakon toga u [[Burgundija|Burgundiju]]. Plan Margarete i grofa od Warwicka bio je pred ostvarenjem. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] je kao osloboditelj prošao ulicama [[London]]a i u listopadu [[1470]]. ponovno vraćen na prijestolje. [[Edvard IV.]] i [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] oglašeni su izdajnicima.
 
== Povratak Edvarda IV. ==
[[ImageDatoteka:Battle tewkesbury.JPG|left|thumb|100px|'''Bitka kod Tewkesburyja''']]
No uspjeh grofa od Warwicka je bio kratkotrajan. Precijenivši svoje mogućnosti, predložio je [[Francuska|francuskom]] kralju [[Luj XI., kralj Francuske|Luju XI.]] zajednički napad na [[Burgundija|Burgundiju]] u kojoj je bio [[Edvard IV.]] Međutim Karlo Burgundski, koji je bio [[Edvard IV.|Edvardov]] šogor i njegov domaćin u [[Burgundija|Burgundiji]], iskrcao se sa [[Edvard IV.|Edvardom]] u [[Engleska|Engleskoj]] te u [[Bitka kod Barneta|bici kod Barneta]] [[14. travnja]] [[1471]]. porazio grofa Warwicka, a preostale je lancasterske snage porazio i potpuno raspršio u [[Bitka kod Tewkesburyja|bici kod Tewkesburyja]], [[4. svibnja]] [[1471]]. u kojoj je poginuo i [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikov]] sin Edvard, lancasterski prijestolonasljednik. [[Edvard IV.]] je ubrzo dao pogubiti [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]] ([[21. svibnja]] [[1471]].)
 
Povratak na vlast [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] [[1471]]. godine bio je kraj jedne faze [[Građanski rat|građanskog rata]]. Mir je bio obnovljen te je stvorena određena stabilnost, ali kada on je naglo umro [[1483]]., politički i dinastički sukobi i metež ponovno su se razbuktali.
 
== Rikard III. ==
[[ImageDatoteka:Richiii.jpg|200pxleft|thumb|130px|'''Rikard III.''']]
Naime, u vrijeme njegove preuranjene smrti, njegov nasljednik i sin, [[Edvard V.]] je bio star samo 12 godina, pa je došlo do sukoba oko toga tko će upravljati zemljom kao regent mladog kralja. S jedne strane svoje pravo isticala je obitelj kraljeve majke Woodville (koja je među plemstvom smatrana skorojevićkom obitelji), a sa druge strane svoje pravo istaknuo je brat pokojnog [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]], vojvoda od Gloucestera, koji je tvrdio da mu je pravo ''Lorda protektora'' namijenio na samrtnoj postelji brat [[Edvard IV.|Edvard]].
[[ImageDatoteka:DelarocheKingEdward.jpg|thumb|left|'''Edvard V. i njegov brat Rikard zatočeni u [[London Tower]]u (slika [[Paul Delaroche|Paula Delarochea]])''']]
 
Uz pomoć Williama Hastingsa i Henrya Stafforda, vojvode od Buckinghama, [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je oteo Woodvilleima mladog kralja [[Edvard V.|Edvarda V.]] te ga zarobio i zatočio u [[London Tower]]u, gdje mu se nešto kasnije pridružio i mlađi brat, 9-godišnji Rikard. Uz pomoć Henryija Stafforda, vojvode od Buckinghama (koji je imao osobni i obiteljski sukob sa [[Edvard V.|Edvardovom]] majkom Elizabethom Woodville) [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je pred Parlamentom pokrenuo postupak kojim je želio dokazati da njegov nećak nema legitimitet naslijediti [[Engleska|englesku]] krunu. [[25. lipnja]] [[1483]]. godine Parlament je proglasio mladog [[Edvard V.|Edvarda V.]] i njegovog mlađeg brata Rikarda, (ostala djeca bila su ženskog spola), nelegitimnim nasljednicima krune, jer je dokazano da je [[Rikard III., kralj Engleske|Rikardov]] pokojni brat [[Edvard IV.]], prije nego se oženio sa Elizabeth Woodville već bio oženjen sa Lady Eleanor Butler, pa je stoga brak sa Elizabeth bio nevaljan i djeca rođena u tom braku nezakonita. Kako su druga [[Rikard III., kralj Engleske|Rikardova]] braća umrla prije pokojnog [[Edvard IV.|Edvarda IV.]], [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je bio jedini zakoniti nasljednik krune jer nije imao protukandidata za prijestolje. Zatočeni mladi kralj [[Edvard V.]] i njegov brat Rikard (znani kao ''Prinčevi iz kule'') nikada više nisu viđeni. Najvjerojatnije su ubijeni, a za što se optuživalo [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda]] i vojvodu od Buckinghama, ali bez dokaza, što je ostalo kao jedna od najvećih enigmi u [[Engleska|engleskoj]] povijesti. [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] se, slijedom navedenih događanja, dao [[6. srpnja]] [[1483]]. okruniti za engleskog kralja pod imenom [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard III.]]
[[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda III.]] su smatrali jednim od najboljih vojnih zapovjednika na strani Yorka pa su ga zbog toga lakše prihvatili jer su držali da će zbog svojih sposobnosti i energičnosti moći održati kuću York na vlasti, prije nego mladi [[Edvard V.]] i ''Regentsko vijeće''.
 
== Henrik Tudor ==
[[ImageDatoteka:Henry_Seven_England.jpg|200px|thumb|'''Henrik Tudor''']]
[[ImageDatoteka:TudorRose.png|thumb|127px|'''Ruža Tudora''']]
Lancasterski pobornici su, s druge strane, sve svoje nade polagali na [[Henrik VII.|Henrika Tudora]], čiji je otac Edmund Tudor bio nezakoniti polubrat [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]], a potjecao je iz [[Wales|velške]] obitelji Tudor iz Penmynydda. Edmund Tudor bio je za života oženjen [[Henrik VII.|Henrikovom]] majkom Margaretom Beaufort, nasljednicom bočne srodničke linije klana Lancaster koja vuče podrijetlo od Johna od Gaunta, drugog sina [[Edvard III.|Edvarda III.]]
 
[[Henrik VII.|Henrik Tudor]] se silom vojne pobjede okrunio za kralja [[Engleska|Engleske]] pod imenom [[Henrik VII.]] Ubrzo je uznastojao ojačati svoj položaj sklopivši godine [[1486]]. brak sa kćerkom [[Edvard IV.|Edvarda IV.]], Elizabetom od Yorka (bez obzira što su odlukom Parlamenta za vrijeme [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda III.]] sva djeca [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] oglašena nezakonitom) čime je pridobio na svoju stranu mnoge pripadnike klana York ili je barem otupio oštricu njihove borbenosti. Time je simbolično ponovno sjedinio dvije suparničke kraljevske kuće, stapajući Lancastersku ružu crvene boje i bijelu boju ruže Yorka u novu Tudorsku ružu crvene i bijele boje.
 
Mnogi povjesničari smatraju dolazak na vlast [[Henrik VII.|Henrika VII.]] krajem Ratova dviju ruža, dok ostali dokazuju da su Ratovi dviju Ruža konačno završeni tek s [[Bitka kod Stokea|bitkom kod Stokea]] godine [[1487]]. u kojoj je [[Henrik VII.|Henrik VII.]], porazio Lamberta Simnela, samozvanog pretendenta na englesko prijestolje koji je svoj zahtjev, zbog fizičke sličnosti, potkrijepljivao tvrdnjom da je on unuk grofa od Warwicka (zvanog "Kingmaker"), pa bi time, u tome trenutku, bio jedini kandidat kuće York za prijestolje. Plan pretendenta je bio raskrinkan od samog početka, jer mladi je grof bio živ i u [[Henrik VII.|Henrikovom]] zatočeništvu. Stoga je bilo općepoznato da je Simnel obični šarlatan. Nakon što je bio poražen Simnela je [[Henrik VII.]] pomilovao i poslao da radi u dvorskoj kuhinji. Još jedna, doduše manja pobuna, ugrožavala je [[Henrik VII.|Henrika]] i to ona Perkina Warbecka koji se [[1491]]. izdavao za Rikarda, mlađeg sina [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] i jednog od "Prinčeva iz kule". Njega je [[1499]]. godine [[Henrik VII.|Henrik]] zarobio i dao pogubiti.
 
Kraj Ratova dviju ruža doveo je do konačnog i nepovratnog pada dinastije Plantagenet s povijesne [[Engleska|engleske]] scene te do inauguriranja nove dinastije Tudor koja će dinastički obilježiti naredni period [[Engleska|engleske]] povijesti. Rat je imao katastrofalne posljedice za tada već opadajući utjecaj [[Engleska|Engleske]] u [[Francuska|Francuskoj]] jer su teritorijalni gubici doveli do toga da je u [[Engleska|engleskoj]] vlasti ostao još samo grad [[Calais]] sa okolicom isključivo zahvaljujući činjenici što su u njemu prebivali isključivo [[Englezi]].
 
[[Henrik VII.|Henrik VII.]] je tijekom svoje vladavine oštro suzbijao sve partikularističke težnje visokog plemstva i te je nastojao, vrlo uspješno, smanjivanjem opskrbe i naoružavanja, onemogućiti jačanje privatnih plemićkih vojski vazala koje su, u najvećoj mjeri i generirale sukobe tijekom Ratova dviju ruža. Uveo je čvrst sustav riješavanja međusobnih plemićkih prijepora autoritetom vladara i njegovih odluka.
 
== Posljedice ==
 
Surovost i velika stradavanja u ratovima dviju ruža ostavila su teške i traumatske posljedice u [[Engleska|engleskom]] društvu što je omogućilo [[Henrik VII., kralj Engleske|Henriku VII.]] da, djelujući mirotvorno, uguši nove pojave pobune i donese toliko željeni mir [[Engleska|Engleskoj]]. Posljedice rata manje su se odrazile na stalež trgovaca i druge staleže koji su živjeli od svoga rada budući da su se bitke odvijale uglavnom u manje naseljenim dijelovima zemlje, a sve iz razloga što bi obje strane, vodeći rat u naseljenim područjima, naštetile samima sebi i imale što izgubiti, pa su tražile rješenje sukoba kroz brze i nesmiljene bitke među vojskama.
Ono je navijestilo kraj [[Srednji vijek|srednjovjekovnog]] razdoblja u [[Engleska|Engleskoj]] i početak [[Novi vijek|Novog vijeka]] i [[Renesansa|renesanse]].
 
== Bitke ratova dviju ruža ==
{{commons|Category:Wars of the Roses}}
* [[Prva bitka kod St.Albansa]] – [[22. svibnja]] [[1455]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Blore Heatha]] – [[23. rujna]] [[1459]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka of Ludford Bridgea]] – [[12. listopada]] [[1459]]. (Pobjeda Lancastera [[ImageDatoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Northamptona]] – [[10. srpnja]] [[1460]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Wakefielda]] - [[30. prosinca]] [[1460]]. (Pobjeda Lancastera [[ImageDatoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Mortimer's Crossa]] - [[2. veljače]] [[1461]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Druga bitka kod St.Albansa]] - [[22. veljače]] [[1461]]. (Pobjeda Lancastera [[ImageDatoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Towtona]] – [[29. ožujka]] [[1461]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Hedgeley Moora]] - [[25. travnja]] [[1464]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Hexhama]] - [[15. svibnja]] [[1464]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Edgecote Moora]] - [[26.srpnja]] [[1469]]. (Pobjeda Lancastera [[ImageDatoteka:War of Roses Red.png|20px]])
* [[Bitka kod Losecote Fielda]] - [[12. ožujka]] [[1470]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Barneta]] - [[14. travnja]] [[1471]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Tewkesburyja]] - [[4. svibnja]] [[1471]]. (Pobjeda Yorka [[ImageDatoteka:War of Roses White.png|20px]])
* [[Bitka kod Boswortha]] - [[22. kolovoza]] [[1485]]. (Pobjeda Lancastera [[ImageDatoteka:War of Roses Red.png|20px]])
*[[Bitka kod Stokea]] - [[16. lipnja]] [[1487]]. (Pobjeda Lancastera [[ImageDatoteka:War of Roses Red.png|20px]])
 
{{Link FA|he}}
 
 
[[CategoryKategorija:Ratovi]]
[[CategoryKategorija:Historija Engleske]]
 
{{Link FA|hr}}
[[da:Rosekrigene]]
[[de:Rosenkriege]]
[[el:Πόλεμος των Ρόδων]]
[[en:Wars of the Roses]]
[[eo:Militoj de rozoj]]
108.657

izmjena