NATO-ovo bombardovanje SR Jugoslavije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m Vraćene izmjene 91.186.70.15 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Seiya |
||
Red 23:
|bilješke = <center>'''Srbija'''<br />489–528 poginulih civila (procjena [[Human Rights Watch]]-a<ref name="hrw2000">{{cite web|publisher=Human Rights Watch|url=http://www.hrw.org/sites/default/files/reports/natbm002.pdf|title=Civilian deaths in the NATO air campaign|date=veljača 2000|accessdate=7. srpnja 2013}}</ref></center><center>'''Kosovo'''<br />220 poginulih albanskih civila<br />46 poginulih srpskih civila<ref name="fond"/></center><center>'''Crna Gora'''<br />7 poginulih civila<ref name="fond">{{cite web|publisher=E-Novine|url=http://www.e-novine.com/srbija/vesti/61370-Koliko-bilo-poginulih-NATO-bombardovanju.html|title=Koliko je bilo poginulih u NATO bombardovanju|date=23. ožujka 2012|accessdate=7. srpnja 2013}}</ref></center>
}}
'''NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije''' (ili ''Operation
Nakon što je
Ekonomski eksperti iz Grupe-17 procenili su štetu na oko 30 milijardi dolara. Konačan broj žrtava bombardiranja je i dalje upitan: [[Human Rights Watch]] procjenjuje da je bilo
== Međunarodne reakcije na rat na Kosovu ==
Red 34:
[[15. lipnja]] [[1998]]. [[EU]] je proširila gospodarske [[sankcije]] protiv Beograda zbog srpskih operacija na Kosovu, uvodeći zabranu komercijalnih letova jugoslavenskih zračnih kompanija u svih 15 zemalja članica EU-a. Svrha je te zabrane, koja je objavljena na summitu čelnika EU-a u [[Cardiff]]u, pojačati gospodarski pritisak na Slobodana Miloševića, dok [[NATO]] istodobno jača vojni pritisak održavanjem zračnih vojnih vježbi iznad Albanije i Makedonije. Čelnici EU-a u svojoj su izjavi o Kosovu pozvali Miloševića da prekine vojne napade na civile, povuče svoje snage, dopusti pristup međunarodnim promatračima, omogući povratak izbjeglicama i počne politički dijalog s predstavnicima kosovskih Albanaca. Također su dodali kako su „učinjene pogreške na obje strane“. Trenutačan prekid nasilja zahtijevat će se i od kosovskih Albanaca, navodi se u izjavi. <ref name="stanje"/> „Strpljenje međunarodne zajednice prema Beogradu je pri kraju“, rekao je britanski ministar za obranu [[George Robertson]].<ref name="stanje"/> [[Albanija]] je osobito oštro reagirala na stanje: „''Duboko smo uvjereni da je genocid koji provode srbijanske vlasti na Kosovu posljedica institucionalizirane politike genocida i državnog terorizma koji se provodi pomoću vojnog, paravojnog i policijskog mehanizma protiv kosovskih Albanaca''“, izjavio je albanski ministar vanjskih poslova [[Paskal Milo]] na konferenciji UN-a. „Otpor koji pruža albansko stanovništvo u samoobrani od takve politike ne može se nazvati terorizmom“. <ref name="stanje"/>
[[Japan]]ska je vlada također objavila da je odlučila zamrznuti srbijansku i jugoslavensku imovinu u toj zemlji, kao dio međunarodnog pritiska na Beograd radi zaustavljanja
Milošević je pristao u ljeto 1998. ispuniti većinu zahtjeva koje su svjetske sile postavile kako bi se okončalo krvoproliće na Kosovu, ali je rekao da će svoje postrojbe povući iz te pokrajine samo nakon "prestanka terorizma". Njegova obećanja su objavljena u zajedničkom priopćenju s ruskim predsjednikom [[Boris Jeljcin|Borisom Jeljcinom]] nakon razgovora u [[Moskva|Moskvi]], međutim eskalacija nasilja na Kosovu i dalje se nastavila. <ref name="stanje"/>
[[8. listopada]] [[1998]]., istodobno s vojnim pripremama, NATO savez je nastavio s pokušajem postizanja suglasnosti oko pravnog temelja za moguću intervenciju, jer unutar samog saveza postojala su različita stajališta glede tog problema. Jedna opcija bila je dobiti odobrenja [[UN]]-a za vojnu intervenciju, no nakon prijetnje [[Rusija|Rusije]], stalne članice Vijeća sigurnosti, da će sigurno staviti veto, glavne članice NATO-a odustale su od moguće nove rezolucije koja bi izričito odobrila uporabu sile, iako su je London i Pariz označili poželjnom. Francuska, SAD i Velika Britanija zaključile su da NATO smije intervenirati na Kosovu i bez nove rezolucije, a unatoč prvotnom protivljenju tom su se stajalištu ubrzo pridružile i Španjolska i Belgija. Njemačka, Italija, Danska i neke druge zemlje još su se pak neko vrijeme dvoumile oko odluke.<ref name="situacija"/>
[[Datoteka:Deployed Fighting Falcon.jpg|left|mini|250px|NATO savez gomila [[borbeni zrakoplov|borbene zrakoplove]] tijekom eskalacije krize na Kosovu]]
I dok se u NATO-u polako postizala jednoglasna podrška mogućoj intervenciji, u Beogradu je zavladala ratna psihoza: većina zemalja evakuirala je veći dio diplomatskoga osoblja i sve članove obitelji govori o strahu od srpske odmazde u slučaju NATO-ova napada.<ref name="situacija">{{cite news |title=Situacija u SR Jugoslaviji |url=http://www.hrt.hr/arhiv/98/10/08/HRT0010.html |publisher=[[HRT]] |date=1998-10-08 |accessdate=2010-05-28}}</ref> Treći sastanak [[Richard Holbrooke|Richarda Holbrookea]] s Miloševićem u tri uzastopna dana trajao je gotovo četiri sata. Izvori bliski pregovaračima objavili su ranije da Holbrooke nije ostvario napredak u pokušaju da uvjeri Miloševića da okonča kosovski sukob i započne mirovne pregovore s predstavnicima
Istodobno, [[OESS]] je odbio poziv Beograda da pošalje misiju za utvrđivanje činjenica na Kosovo jer je u pozivu stajalo da se unaprijed mora „utvrditi pozitivna evolucija stanja na Kosovu“, a to je toj organizaciji bilo neprihvatljivo.<ref name="situacija"/> Miloševićeva Vlada ubrzo je naredila svim ministarstvima, javnim službama i ustanovama hitno poduzimanje najenergičnijih mjera za povećanje sigurnosti i obranu zemlje. U priopćenju objavljenom u Beogradu navodi se da vlada posebno zahtijeva od elektronskih medija da „ne preuzimaju strane programe, kojima se širi strah, panika i [[defetizam]] te negativno utječe na spremnost građana za obranu zemlje“. Vlada je najavila donošenje odgovarajućih uredaba, posebno za područje prometa, energetike, [[telekomunikacija]] i informiranja, i sankcioniranje svih oblika nezakonitog ponašanja.<ref name="situacija"/> Jugoslavenska vojska odlučila je premjestiti protubrodske rakete u tunele uzduž jugoslavenske obale, a premjestila je i protuzračne rakete i protuzračno topništvo. Učinkovitost nekih raketnih sustava SRJ je poboljšala uz pomoć ruske tehnologije. Vojni zrakoplovi [[MiG-29]] razmješteni po bunkerima širom zemlje kako bih se učinilo što težim metama.<ref name="situacija"/>
Red 45:
Prema raznim izvorima, Sjevernoatlantski savez okupio je oko 430 borbenih zrakoplova, od kojih je 60 % američkih, kako bi se suprotstavio zračnim snagama Beograda u slučaju mogućega vojnog sukoba. Osim njih najveći broj zrakoplova dale su [[Francuska]], [[Velika Britanija]] i [[Njemačka]]. [[Nizozemska]] je dala 14 zrakoplova [[F-16 Fighting Falcon]], [[Belgija]] deset i [[Norveška]] osam, [[Španjolska]] četiri bombardera [[F18]] i jedan transportni zrakoplov, a [[Portugal]] tri F-16 i jednu fregatu. [[Danska]] je dala četiri F-16, a [[Kanada]] šest lovaca CF18. <ref name="situacija"/>
Još 25. 2. 1999., [[Opća skupština Ujedinjenih naroda]] izglasala je novu
{{citat3|Duboko zabrinuta zbog sustavnog teroriziranja etničkih Albanaca, što je demonstrirano u prethodnim izvještajima, između ostalog mučenjem etničkih Albanaca putem neselektivnog i rasprostranjenog granatiranja, masovnog raseljavanja civila, smaknuća i nezakonitog zatvaranja etničkih Albanaca, građana Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) od policije i vojske, te zabrinuta zbog izvještaja o nasilju sa strane naoružanih etničkih albanskih skupina usmjerenih protiv neboraca i nezakonito zatvaranje pojedinaca, ponajviše etničkih Srba, od tih skupina.|Opća skupština UN-a<ref>{{cite web| url=http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/0/43922c88ddb2300180256745004b5f56?Opendocument | publisher=UNHCR| title=Situation of human rights in Kosovo - General Assembly Resolution 53/164| author=Opća skupština Ujedinjenih naroda| date=25. veljače 1999| accessdate=1. listopada 2012}}</ref>}}
== NATO intervencija ==
[[Datoteka:Bombed building on ulica knez milosa.JPG|desno|mini|250px|Srbijanski [[MUP]] nakon bombardiranja]]
Red 66:
[[26. ožujka]] NATO savez je nastavio sa zračnim udarima te gađao isključivo vojne ciljeve, objekte na vojnom uzletištu kod Podgorice, radarske sustave na Radovču, također kod Podgorice, skladište oružja kod Danilovgrada i vojarnu kod [[Ulcinje|Ulcinja]]. Javljeno je da su na meti snaga NATO-a bile i neke radarske instalacije kod [[Tivat|Tivta]]. Područje Kraljeva potreslo je dvadesetak eksplozija, a pogođen je objekt unutar vojarne u Nišu. Na Kosovu je odjeknulo petnaestak eksplozija, uglavnom sjeverno od Prištine. Dvije eksplozije odjeknule su u središtu [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]], na sjeveru Kosova. NATO je projektilima i borbenim zrakoplovima napao vojne ciljeve diljem Jugoslavije, pogodivši zračne luke, [[vojarna|vojarne]] i središta zračne obrane. Velika vojarna u [[Uroševac|Uroševcu]] na jugu Kosova, koju vojska Jugoslavije koristi u vojnoj kampanji protiv kosovskih Albanaca, teško je bombardirana, navode očevici. Postoje Službena jugoslavenska novinska agencija [[Tanjug]] izvijestila je da su u drugom po veličini srpskom gradu, Nišu, pogođene zračna luka i vojarne. Ostale mete uključuju odašiljač srpske televizije na brdu [[Jastrebac]], 200 km južno od Beograda, i vojno komunikacijsko središte na brdu [[Bukulja]], 70 km jugozapadno od glavnoga grada. <ref name="nato2">{{cite news |title=Zračni napadi NATO-a na vojne ciljeve u SRJ – do 15:00 sati |url=http://www.hrt.hr/arhiv/99/03/26/HRT0005.html |publisher=[[HRT]] |date=1999-03-26 |accessdate=2010-05-28}}</ref> Ključna jugoslavenska baza specijalnih postrojbi u [[Hajvalija|Hajvaliji]] na Kosovu u potpunosti je uništena u zračnim napadima NATO-a s velikim brojem žrtava, doznaje se iz zapadnih vojnih izvora. <ref name="nato2"/>
Glasnogovornik Pentagona [[Kenneth Bacon]] izjavio je: „''Sve više usredotočavat ćemo se na naš osnovni cilj, a to je umanjivanje sposobnosti jugoslavenskih snaga da napadaju i teroriziraju kosovske Albance''“. Savjetnik američkog predsjednika Billa Clintona za sigurnost [[Sandy Berger]] rekao je novinarima u Bijeloj kući da se srbijanska ofenziva na Kosovu malo pojačala i da je srbijanska vojska izvela i nekoliko topničkih napada i na [[Albanija|Albaniju]]. <ref name="nato2"/>
Crnogorski predsjednik [[Milo Đukanović]] kritizirao je 24. ožuka „''politiku sukoba s cijelim svijetom''“ koju vodi jugoslavenski predsjednik Milošević. Đukanović je zatražio od Miloševića da prekine svoju politiku koja stvara nevine žrtve i prijeti opstanku zajedničke države Jugoslavije. Istodobno je pozvao međunarodnu zajednicu da se suzdrži od novih napada na Jugoslaviju jer problem Kosova nije moguće riješiti silom. <ref name="reakcije">{{cite news |title=Reakcije na zračne udare NATO-a na SRJ – do 17:00 sati |url=http://www.hrt.hr/arhiv/99/03/25/HRT0004.html |publisher=[[HRT]] |date=1999-03-25 |accessdate=2010-05-28}}</ref> [[Kina]] i Rusija pozvali su pak na prekid vojnih operacija NATO-a na Jugoslaviju. <ref name="reakcije"/>
Red 76:
[[26. ožujka]] dva jugoslavenska [[MiG-29]] su poletjela iz Batajnice u potjeri za jednim NATO-vim borbenim zrakoplovom koji je iz Srbije letio u smjeru Bosne. Jednom kada su prešli granicu, u zasjedi su se pojavila dva američka [[F-15 Eagle|F-15]]. Oba MiG-a je oborio zapovjednik [[Jeff Hwang]]. Jedan Migov pilot, Slobodan Perić, izbjegao je jednu raketu, ali ga je druga pogodila. Ipak, na vrijeme je izletio iz aviona i padobranom se spustio na tlo, gdje je prošvercan natrag u Srbiju uz pomoć policije [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. Drugi pilot, Zoran Radosavljević, nije uspio napustiti MiG na vrijeme te je poginuo.<ref name=artman>{{cite web|url=http://www.acig.org/artman/publish/article_380.shtml |title=Yugoslav & Serbian MiG-29s |publisher=Acig.org |date= |accessdate=2009-03-24}}</ref>
Jedan od bizarnijih pokušaja Miloševića da izađe iz krize dogodio se [[12. travnja]], kada je jugoslavenski parlament prihvatio vladinu odluku o pristupanju Beograda Savezu Rusije i [[Bjelorusija|Bjelorusije]]. Milošević je istodobno poslao pismenu poslanicu predsjedniku [[Boris Jeljcin|Jeljcinu]], koju je Miloševićev brat u Moskvi, Borislav, predao ruskom Ministarstvu vanjskih poslova. U njoj se službeno traži primanje Jugoslavije u Savez Rusije i Bjelorusije. Ipak,
[[23. travnja]] NATO raketa je pogodila zgradu [[Radiotelevizija Srbije|Radio televizije Srbije]] te na 24 sata prekinula emitiranje programa<ref>[http://mondediplo.com/2000/07/03kosovo Was the Serbian TV station really a legitimate target?, by Claudio Cordone and Avner Gidron]</ref><ref>[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/1616461.stm BBC News | EUROPE | Nato challenged over Belgrade bombing]</ref>, navodno zbog propagandnih poruka Miloševićevog režima. Tom prilikom poginulo je šesnaestoro zaposlenih u RTS-u.
[[7. svibnja]] dogodio se još jedan incident kada je NATO bombardirao [[Kina|kinesko]] [[veleposlanstvo]] u Beogradu, gdje su poginula tri kineska novinara, što je izazvao snažan prosvjed [[Peking]]a. NATO se ispričao, navevši da je za sve kriva zastarjela karta grada te da veleposlanstvo nije pogođeno namjerno<ref>{{cite web |url=https://www.cia.gov/news-information/speeches-testimony/1999/dci_speech_072299.html |title=DCI Statement on the Belgrade Chinese Embassy Bombing House Permanent Select Committee on Intelligence Open Hearing |accessdate=2006-10-04 |last= Tenet |first= George |authorlink= George Tenet |coauthors= |date=1999-07-22|year= |month= |format=HTML |work= |publisher=Central Intelligence Agency|quote= }}</ref><ref>{{cite web |url=http://partners.nytimes.com/library/world/global/072399china-embassy.html |title=In a Fatal Error, C.I.A. Picked a Bombing Target Only Once: The Chinese Embassy |accessdate=2009-10-22 |last= Schmitt |first= Eric |date=1999-07-23|year=1999|month=07|format=HTML |work= |publisher=[[The New York Times]]|quote= }}</ref>. NATO je bombardirao zatvor Dubrava (grad [[Istok (Kosovo)|Istok]]) 19. svibnja, te još jednom 21. svibnja, zbog čega je poginulo oko 19 albanskih zatvorenika. Drugi su pak pokušali pobjeći usred kaosa. [[22. svibnja]], oko 1.000 zatvorenika je dovedeno u zatvorsko dvorište, gdje je na njih [[Masakr u zatvoru Dubrava|otvorena vatra od stražara]], u kojoj je ubijeno najmanje 70 zatvorenika.<ref>[http://books.google.com/books?id=1n8DrZg2rb8C&pg=PA244&lpg=PA244&dq=Dubrava+Prison+massacre&source=bl&ots=DDz3m5wShH&sig=ruQx6R7Ux4BTX4BAVDpmxdf8nfM&hl=en&ei=KrABS9ztJ5L44AbL79mEDA&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=9&ved=0CCsQ6AEwCA#v=onepage&q=Dubrava%20Prison%20massacre&f=false Under orders: war crimes in Kosovo]</ref>
== Završetak intervencije ==
|