Kontaktne leće – razlika između verzija

[[ImageDatoteka:Contactlenzen Confortissimo.JPG||thumb|right|Par kontaktnih leća postavljenih konkavnom stranom prema gore]]

[[ImageDatoteka:ColorContactLens.JPG|thumb|right|Svijetlo plave kontaktne leće za jednodnevno nošenje, u originalnom pakovanju]]

Ustanovljeno je da 125 milijuna ljudi diljem svijeta koristi leće (2%), uključujući 28 do 38 milijuna u SAD-u i 13 milijuna u [[Japan]]u. Vrste leća koje se propisuju se dosta razlikuju među državama, primjerice tvrdih leća je propisano vise od 20% u Japanu, Nizozemskoj i Njemačkoj no manje od 5% u Skandinaviji.

[[ImageDatoteka:Adolf Fick.png|thumb|Adolf Fick je 1887. po prvi put uspješno koristio kontaktne leće, načinjene od puhanog stakla]]

John Herschel je u svojim bilješkama Enciklopedije Metropolitane iz 1845., je predložio dvije ideje za korekciju vida: ''sferična kapsula stakla punjena životinjskom hladetinom'', te ''model rožnice'' koji se može postaviti na ''neku vrstu transparentnog medija''. Iako Herschel nikad nije testirao svoje ideje, one su kasnije bile unaprijeđene od strane nekoliko neovisnih izumitelja kao sto su Mađar Dallos (1929.), koji je usavršio metodu pravljenja kalupa sa živog oka. To je omogućilo izradu leća koje su po prvi put pristajale obliku pravog oka.

Godine 1887. njemački puhač stakla, F.E. Muller proizveo je prvo podnošljivo pokrivalo za oko kroz koje se moglo vidjeti. Iduće godine, njemački fiziolog Adolf Eugen Fick je konstruirao i postavio prve uspješne kontaktne lece. Dok je radio u [[Zürich]]u, opisao je afokalne kontaktne ljuskice za bjeloočnicu, kojima je mjesto bilo na manje osjetljivom obruču tkiva oko rožnice, i ispitivao je njihovo postavljanje, najprije na zečevima, pa na sebi, te potom na maloj grupi dobrovoljaca. Te su leće bile izrađene od teškog smeđeg stakla i bile su promjera 18-21mm. Prazan prostor između rožnice i stakla Fick je ispunio sa otopinom dekstroze. Publicirao je svoj rad, ''Contactbrille", u časopisu Archiv für Augenheilkunde u ožujku 1888.

[[ImageDatoteka:Contacteye.png|thumb|Kontaktne leće, osim onih kozmetičkih, sasvim su nevidljive kad se stave na oko]]

ChromaGen leće koje su se pokazale vrlo dobrim u korekciji vida za boje, istodobno su uzrokovale lošiji vid noću, što se također treba uzeti u obzir.[21]

Kasnija istraživanja koja su se bavila ovim lećama, obuhvaćala su radove sa disleksičarima, i to po principu randomiziranih, dvostruko slijepih testova , prikazivajući pritom značajna poboljšanja u čitanju u odnosu na korištenje placeba ili čitanja bez pomagala. Uspjeh je potvrđen izdavanjem FDA odobrenja u SAD- u.

Tvrde leće nude brojne jedinstvene osobine. Primjerice, sposobne su nadomjestiti prirodni oblik rožnice sa novom refrakternom površinom. U praksi to znači da ove leće mogu pružitit izvrsnu korekciju vid u ljudi koji imaju astigmatizam ili premećeni oblik rožnice kao kod keratokonusa.

Dok su rigidne leće u uporabi oko 120 godina, meke su mnogo recentnijeg datuma izrade. Najveći korak naprijed u njihovom razvoju učinio je Otto Wichterle. On je omogućio lansiranje prve mekane (hidrogelske) kontaktne leće u nekim državama SAD-a, [[1960-ih]] te FDA odobrenja Soflens materijala (polimacon) 1971. godine. Mekane su leće za razliku od tvrdih instant- udobne, dok tvrde zahtjevaju period adaptacije. Polimeri za izradu su u zadnjih 30 godina poboljšavani, pogotovo u vidu permeabilnosti za kisik.

Postoje razne meke kontaktne leće te se one često dijele prema vremenu zamjene. Najkraće se koriste dnevne leće koje se bacaju svake noći te zamijene novima. One najbolje odgovaraju pacijentima s alergijama i ostalim stanjima, jer ograničavaju odlaganje antigena i proteina. Također su korisne kod ljudi koji leće nose neredovito ili u situacijama kad bi ih lako mogli izgubiti (npr. plivanje i ostale sportske aktivnosti). Češće se nose dva tjedna ili mjesec dana pa nakon tog perioda zamijene novima. Tromjesečne i godišnje leće su se prije češće koristile, no sad su izgubile značaj, jer češća izmjena omogućuje tanje leće. Tvrde plinopropusne leće su vrlo dugotrajne te mogu trajati i nekoliko godina bez potrebe za zamjenom. PMMA tvrde leće su vrlo dugotrajne i mogu se nositi 5-10 godina. Zanimljivo, pažljiva analiza materijala korištenih za izradu mnogih dnevnih leća pokazuje da su one izrađene od istih materijala (npr. silikon-hidrogel [senofilcon-A]) kao i leće dužeg trajanja (npr. mjesečne leće) istog proizvođača. Leće se često razlikuju samo u promjeru ili baznoj zakrivljenosti.

Intraokularne leće, poznate i kao implantacijske kontaktne leće su posebne male korektivne leće koje se kirurški usade u stražnju očnu komoru iza šarenice i ispred leće za ispravljanje većih stupnjeva miopije (kratkovidnosti) i hiperopije (dalekovidnosti).

*Lathe turned – kontaktna leća rezana i dotjerana na CNC tokarilici. Leća je na početku cilindričnog oblika, a dijamantni nož odstrani željeni dio materijala iz unutrašnjosti leće. Zatim se konakavni i konveksni dio leće dotjeruju i poliraju finom abrazivnom pastom. Pojedini proizvođači mogu proizvesti i do 1000 kontaktnih leća na dan.

=== Materijali od kojih se rade kontaktne leće ===

[[ImageDatoteka:Lens-cover.jpg|thumb|250px|Kutijica za pohranjivanje kontaktnih leća]]

Dok leće za jednokratnu upotrebu ne treba čistiti, druge vrste leća treba redovito čistiti i dezinficirati da bi se kroz njih dobro vidjelo spriječila se nelagoda i infekcije različitim [[mikroorganizmi|mikroorganizmima]]ma poput [[bakterije|bakterija]], [[gljivice|gljivica]] i [[Acanthamoeba]], koje stvore biološku opnu ([[biofilm]]) na površini leće. Postoje različite vrste proizvoda za čišćenje:

Također je važno s proizvodom postupati na način koji sprečava kontaminaciju [[mikroorganizmi|mikroorganizmima]]ma: vrhovi posuda u kojima se čuvaju the otopine ni u kojem slučaju ne smiju dotaknuti bilo koju drugu površinu, i moraju se držati zatvorenima kad nisu u upotrebi. Da bi se suzbilo manje kontaminacije proizvoda i neutralizirali mikroorganizmi na kontaktnoj leći, neki proizvodi sadrže prezervative poput thiomersala, benzalkonium klorida, benzil alkohola i drugih spojeva. 1989. thiomersal je uzrokovao 10% od svih problema pri nošenju kontaktnih leća, zbog toga ga mnogi proizvodi više ne sadrže. Proizvodi bez prezervativa obično imaju kraći rok trajanja. Na primjer, fiziološke otopine koje nisu u spreju obično se mogu koristiti samo dva tjedna nakon otvaranja. Nakon što se 1999. godine u izradi mekanih kontaknih leća počeo koristiti siikonski hidrogel, izbor dobre otopine za dezinficiranje postao je još važnijim. Jedno istraživanje je pokazalo da nespojivost nekih novih materijala za leće i nekih otopina može uzrokovati zamućenje rožnice.

Jedna od posebno važnih tema istraživanja je kako mikrobi poput ''[[Pseudomonas aeruginosa]]'' napadnu oko i uzrokuju infekciju. Iako patogeneza keratitisa uzrokovanog mikroorganizmima nije u potpunosti objašnjena, mnogi različiti faktori se istražuju. Jedna grupa znanstvenika je otkrila da je hipoksija rožnice (''corneal hypoxia'') pogoršana bakterijom ''Pseudomonas'' koje vezuju epitel rožnice, upijanjem mikroba i upalnom reakcijom. Jedan način ublažavanja [[hipoksija|hipoksije]] je povećavanje količine kisika koji je dopremljen u rožnicu. Iako leće napravljene od silikonskog hidrogela uklanjaju hipoksiju kod pacijenata zbog visoke razine prijenosa kisika, čini se da su učestalije podloge za bakterijsku kontaminaciju i zarazu rožnice nego konvencionalne mekane leće od hidrogela. Jedna novija studija je pokazala da bakterije ''[[Pseudomonas aeruginosa]]'' i ''[[Staphylococcus epidermis]]'' jače prianjaju kontaktnim lećama od silikonskog hidrogela. Također je pokazala da ''Pseudomonas aeruginosa'' prianja 20 puta jače od ''Staphylococcus epidermis'' , što bi moglo objasniti zašto su infekcije bakterijom Pseudomonas učestalije.

Još jedno važno područje istraživanja kontaktnih leća je spremnost pacjenata na suradnju i praćenje uputstava. Njegova važnost se sastoji u tome što neposlušnost pacjenata često rezultira kontaminacijom leća i/ili njihove kutijice za pohranu. Dostupnost višenamjenskih otopina i leća za jednokratnu upotrebu je pomogla smanjiti učestalost nekih problema nastalih zbog lošeg čišćenja, ali razvijaju se i nove metode prevencije kontaminacije. Izumljena je kutijica za pohranu leća impregnirana srebrom koje pomaže ukloniti mikrobe koji bi mogli kontaminirati kutijicu. Također, razvijen je veći broj [[antimikrobno|antimikrobnih]] sredstava koji su sastavni dio samih leća. Kontaktne leće s kovalentno vezanim molekulama [[selen|selena]]a smanjuju nastanak kolonija bakterija bez negativnog utjecaja na rožnicu zečjeg oka. A upotrebom oktilglukozida kao surfaktanta smanjuje se prianjanje bakterija. Ovi spojevi su od posebnog interesa proizvođačima kontaktnih leća i optometristima zato što unatoč mogućoj nekvalitetnoj suradnji pacjenata uspješno umanjuju učinke bakterijske kolonizacije.

* [[Recept za dioptrijska stakla]]

* [[Oštrina vida]]