Wikipedija

Hrvatsko proljeće – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Vraćene izmjene Vujkovica brdo (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Edgar Allan Poe
Poništena izmjena 33912683 korisnika Edgar Allan Poe (razgovor)Licni napadi, neobrazlaganje vracanja izmena
Red 1:
{{Historija Hrvatske}}
'''Maspok''' ili '''Hrvatsko proljeće''' je bio masovni nacionalistički i secesionistički pokret 1971. godine u Hrvatskoj.
 
Ovaj pokret je zahtevao isključenje upotrebe srpskog jezika u Hrvatskoj, i deklarisao je Hrvatsku kao nacionalnu državu Hrvata i Hrvatsku kao nastavak i naslednicu srednjovekovne hrvatske kraljevine{{sfn|Trbovich|2008|p=162}}. Uživao je podršku velikog dela hrvatskih komunista, političkog vrha republike Hrvatske i ustaške emigracije na Zapadu{{sfn|Levi|2007|p=51}}.
'''MASPOK''' (skraćenica za '''Masovni pokret''') ili '''Hrvatsko proljeće''' je naziv za politički pokret koji je početkom [[1970-e|1970-ih]] imao za cilj veću autonomiju [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističke Republike Hrvatske]] u tadašnjoj [[SFRJ|Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji]]. Pokret je od [[1970]]. uživao podršku [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]], ali je ugušen krajem 1971. nakon 21. sjednice Predsjedništva [[SKJ|Saveza komunista Jugoslavije]] u [[Karađorđevo|Karađorđevu]]. O njemu je [[Miko Tripalo]] godine [[1989]]. napisao knjigu '''''Hrvatsko proljeće''''' čiji se naziv uvriježio kao sinonim za pokret.
 
== Politička priroda pokreta ==
== Razvoj ==
Tri početna pitanja sa kojima je '''Maspok''' počeo svoj napad na federalni sistem Jugoslavije su bili raspodela nacionalnog dohotka ostvarenog turizmom u Hrvatskoj te sume novca koju Hrvatska izdvaja u fond nerazvijenih republika i pokrajina u SFRJ i pitanje sužbenog hrvatskog jezika. '''Maspok''' je zahtevao priznanje hrvatskog jezika kao zvaničnog jezika u Hrvatskoj i njegovu ekskluzivnu upotrebu u školama, medijima i državnom aparatu što je značilo izgon srpskog jezika iz Hrvatske{{sfn|Trbovich|2008|p=162}}. Dalje, '''Maspok''' je insistirao na specifičnoj prirodi i kulturi Hrvata koje ih čine različitim od ostalih jugoslovenskih etničkih grupa. Ovaj pokret, pošto je uživao masovnu podršku u Hrvatskoj, je takođe zahtevao posebnu nacionalnu hrvatsku banku, hrvatsku armiju i odvojeno od jugoslovenskog, predstavništvo u Ujedinjenim nacijama{{sfn|Sudar|2013|p=202}}. ''Matica hrvatska'' i ''Hrvatski tjednik'' su išli tako daleko da su čak opublikovali nacrt ustava nove hrvatske države{{sfn|Ahrens|2007|p=108}}. ''Matica hrvatska'' je u novembru 1971. opublikovala spisak maspokovih zahteva: da Hrvatska se definiše kao država hrvatskog naroda, da Hrvatska ima predstavništvo u Ujedinjenim nacijama, da se osnuje hrvatska nacionalna banka i uvede hrvatski novac, da je hrvatski jezik jezik komandovanja u JNA, da hrvatski regruti služe vojsku samo u Hrvatskoj<ref>{{Cite book|first=R. J.|last=Crampton|The Balkans Since the Second World War|publisher=Routledge|year=2014|pages133}}</ref>. ''Matica hrvatska'' je u vreme kulminacije Maspoka prestala da radi na zajedničkom rečniku srpskohrvatskog jezika i odbacila [[Novosadski dogovor]]. Novosadski pravopis srpskohrvatskog jezika je zamenjen hrvatskim pravopisom koji su napisali Stjepan Babić, Božidar Finka i [[Milan Moguš]] a štampala Matica hrvatska iste 1971. godine. Podršku Maspoku je pružio i Zagrebački univerzitet čiji su studenti bili najglasniji u toj podršci<ref>Keith Langston, Anita Peti-Stantić: Language Planning and National Identity in Croatia, Palgrave Macmillan, Sep 10, 2014</ref>.
Hrvatska je, kao i ostatak tadašnje Jugoslavije pod komunističkom vlašću, sredinom 1960-ih ušla u period ekonomskih i političkih reformi kojima je cilj bila veća liberalizacija. Ti procesi, posebno intenzivirani nakon [[brionski plenum|brijunskog plenuma]], su se odrazili kroz nešto veću slobodu govora i javno iznošenje nezadovoljstva. Tako je u Hrvatskoj na dnevni red došao i njen položaj u okviru Jugoslavije, što je dotada bila tabu-tema uslijed traumatičnih iskustava iz drugog svjetskog rata.
 
== Razvoj i gušenje Maspoka ==
Prvo ispoljavanje tog nezadovoljstva je bila [[Deklaracija o imenu i položaju hrvatskog književnog jezika]] iz [[1967]]. godine koju su sastavili ugledni hrvatski intelektualci <ref name="Rusinow-t"/>. Iako je Partija ispočetka osudila taj dokument, on je s vremenom stekao popularnost, pogotovo među studentima, ali i članovima [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], organizacije koja će postati stjegonošom pokreta.
Po nekim autorima, Maspok je bio ustaška pobuna pod pokroviteljstvom [[Savka Dabčević-Kučar|Savke Dabčević - Kučar]], vrhovne ličnosti tog trenutka u Hrvatskoj i [[Miko Tripalo|Mike Tripala]]. Kučar i Tripalo bili u vezi sa ustaškim vođstvom i svesno po njihovim direktivama radili na razaranju države.<ref>Mirko Arsić, Dragan R. Marković: '68: studentski bunt i društvo, Prosvetni pregled, (1984). str. 164</ref>. Na nacionalističke ispade i aktivnost Matice hrvatske, Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala je tada ukazivao vodeći komunista Hrvatske - [[Miloš Žanko]]. Žanko je januara 1970 na desetom plenumu hrvatskih komunista optužio Kučarevu, Tripala i Pirkera da su se urotili, zajedno sa Maticom hrvatskom, protiv socijalizma i da rade na destabilizaciji Jugoslavije<ref>{{Cite book|R. J. Crampton|author=The Balkans Since the Second World War Routledge|year=2014|pages=132}}</ref>. Uz Bakarićevu pomoć, i Brozovo odobrenje, Žanko je isključen iz Saveza komunista Hrvatske<ref>{{Cite book|last=Lampe|first=John R.|title=Yugoslavia as History: Twice There Was a Country|publisher=Cambridge University Press|location= |id=|pages=308}}</ref>.
 
U samoj Hrvatskoj protiv Maspoka su se javno izjasnili članovi zagrebačkog Praxis-a (Rudi Supek i Milan Kangrga, kao najistaknutiji članovi ove grupe)<ref>{{Cite book|last=Roberts|first=Lee M.|title=Germany and the imagined East|publisher=Cambridge Scholars Press|year=|2005|pages=52}}</ref>{{sfn|Levi|2007|p=51}}.
Pokretu su pomogle i ekonomske reforme koje su u dotadašnji rigidni sistem [[samoupravni socijalizam|samoupravnog socijalizma]] uvele elemente [[tržišna privreda|tržišta]], ali i imale neke neželjene posljedice kao [[nezaposlenost]], koja je u socijalističkom sistemu trebala biti potpuno iskorijenjena. Jugoslavenska vlada se nezaposlenosti nastojala riješiti otvaranjem mogućnosti za [[ekonomska emigracija|ekonomsku emigraciju]] u zemlje [[Zapadna Evropa|zapadne Evrope]], što su posebno iskoristili stanovnici tzv. ''pasivnih krajeva''. Mnogi od njih su, ubrzo nakon što su izloženi bogatstvu takvih država, stekli neprijateljski stav prema režimu u svojoj domovini. Istovremeno, depopulacija pasivnih krajeva, od kojih su mnogi bili u Hrvatskoj, postajala je predmetom sve žešće kritike na račun jugoslavenskih vlasti.
 
Josip Broz je ugušio '''Maspok''' ali je, za uzvrat, učinio veliki ustupak hrvatskom nacionalizmu. Dozvolio je promenu naziva jezika u Hrvatskoj i 1974. je kofederalizovao ustavom SFRJ i dao republikama pravo veta na izmene ustava. Ustav iz 1974. je izazvao veliko nezadovoljstvo srpskog naroda u celoj SFRJ<ref>Momčilo Diklić Srbi u Hrvatskoj 1945-1991: period potiranja nacionalnog identiteta, Institut za Evropske studije, (2007). str. 109–112</ref>. Vodeći hrvatski komunisti Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo su bili smenjeni sa svojih državnih i partijskih položaja a mnogi aktivisti i vođe Maspoka uhapšeni i pozatvarani{{sfn|Job|2002|p=75}}. Među uhapšenim i zatvorenim Maspokovcima su bili [[Franjo Tuđman]] i [[Bruno Bušić]] <ref>Nova Hrvatska (1972). str. 74</ref>.
U samoj Hrvatskoj se sve više počelo govoriti i o tome da je Hrvatska u Jugoslaviji ekonomski izrabljena. Zahvaljujući procvatu [[turizam|turističke]] industrije preko 50 % svih deviza se u Jugoslaviju slijevalo preko Hrvatske, ali je Hrvatska raspolagala samo sa 7 % deviznih zaliha Jugoslavije. U Hrvatskoj su se, stoga, postavili zahtjevi da Hrvatska raspolaže svojim devizama, odnosno da se ukine monopol federalnih bankovnih i drugih financijskih institucija sa sjedištem u [[Beograd]]u.
 
== Obračun sa liberalima u drugim republikama ==
Masovni pokret je u januaru [[1970]]. stekao službenu podršku [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]] na čelu sa [[Savka Dabčević-Kučar|Savkom Dabčević-Kučar]] i [[Miko Tripalo|Mikom Tripalom]]. Na Desetoj sjednici CK SKH je istaknuti partijski čelnik [[Miloš Žanko]], koji se odupirao politici jačanja ovlasti republike, smijenjen zbog "stavova o međunacionalnim odnosima i ulozi federacije, koji su u suprotnosti sa politikom SK Hrvatske". Savka i Tripalo su, pak, svoj novi kurs počeli promovirati putem masovnih zborova na kojima su svoj kurs opisivali kao politiku "čistih računa". Važan dio nove politike je bilo zalaganje da se deviznim sredstvima izgradi moderna [[autocesta]] od [[Zagreb]]a do [[Split]]a (današnja [[Autocesta A1|A1]]) koju su njeni pobornici prozvali "Autocesta [[Kralj Tomislav|Kralja Tomislava]]", nastojeći tako naglasiti državnopravni kontinuitet SR Hrvatske sa [[Hrvatska u srednjem vijeku|srednjovjekovnom hrvatskom državom]]. Svojim, za dotadašnje prilike nepojmljivo eksplicitnim, ko-optiranjem elemenata [[hrvatski nacionalizam|hrvatskog nacionalizma]], pokret je privukao velike dijelove stanovništva koje je iz različitih razloga dotada bilo političko marginalizirano ili neprijateljski raspoloženo prema jugoslavenskom komunističkom režimu.
Broz je iskoristio Maspok kao izgovor za gušenje liberalnih zahteva za demokratizaciju SFRJ pa je tako odstranio 1972. godine iz političkog života srpske komuniste [[Marko Nikezić|Marka Nikezića]] i [[Latinka Perović|Latinku Perović]] te Slovenca [[Stane Kavčič|Staneta Kavčiča]] i Makedonca [[Krste Crvenkovski|Krstu Crvenkovskog]]. Za vladavinu doživotnog predsednika SFRJ su bili opasniji prosvećeni liberali i potvrđeni ne-nacionalisti (Nikezić, Perović) nego hrvatski Maspok <ref>{{harvnb|Udovicki|Ridgeway|2000|pp=73}}</ref>.
 
Da bi umirio hrvatske nacionaliste, Broz se je okomio na srpsku inteligenciju koja je ukazivala na podređen položaj srpskog naroda u Jugoslaviji<ref>The National Question: Nationalism, Ethnic Conflict, and Self-determination in the 20th Century edited by Berch Berberoglu, Temple University Press, 2009 pp. 291<br />To allay Croat public opinion, Tito a year later launched another crackdown, this time in Serbia. Only here the Serb politicians who were purged were not nationalists but an exceptionally strong and committed group of antinationalists and liberals actively engaged in seeking greater democratization in the country as a whole.</ref>. Pitanja koje su postavljali [[Dobrica Ćosić]] i [[Mihailo Đurić]] - zašto je data autonomija Albancima na Kosovu, zašto Srbi u Hrvatskoj nemaju autonomiju, zašto je Vojvodina autonomna i pored toga što su Srbi većinsko stanovništvo u Vojvodini su doveli do političkog anatemisanja i sudskog progona.{{sfn|Miller|2007|p=202}}
Osim nacionalista, pokretu se priključio i veliki broj [[liberalizam|liberalnih]] intelektualaca koji je u njemu vidio priliku da se ostvari nastavak liberalnih političkih reformi, kao što su ukidanje [[verbalni delikt|verbalnog delikta]]. To je također uključivalo i [[amnestija|amnestija]] za [[hrvatska politička emigracija|hrvatsku političku emigraciju]], pravo na korištenje nacionalnih simbola - dotada proskribiranih zbog nacionalizma - te pravo vojnih obveznika iz Hrvatske da [[vojni rok]] služe u svojoj republici.
 
== Hrvatsko proljeće i raspad Jugoslavije ==
Dok su neki od tih zahtjeva imali službenu podršku Partije, neki pojedinci i institucije, prije svega vezanih uz Maticu hrvatsku, kao i njeno službeno glasilo [[Hrvatski tjednik (Zagreb)|Hrvatski tjednik]], pokrenuto u proljeće 1971. godine, su se zalagali da se Jugoslavija transformira u [[konfederacija|konfederaciju]], odnosno da Hrvatska stekne vlastitu vojsku i postane samostalna članica [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]].
Broz je, kako bi umirio hrvatske nacionaliste, zavio njihove zahteve u nacrt jugoslovenskog ustava iz 1974. Taj je ustav paralizovao federalnu vlast i preneo administartivni deo federalne vlasti na jugoslovenske republike<ref>Branko Belan: In the Name of Independence: The Unmaking of Tito's Yugoslavia, Lulu.com. str. 6.</ref>. Jezik kojim je pisan ustav je bio nedovoljno precizan i jasan a sam je ustav bio rezultat kompromisa između različitih nacionalističkih grupa jugoslovenskih republika i pokrajina. Time je sam ustav postao osnova secesionizma.<ref>Dejan Jović: Yugoslavia: A State that Withered Away, Purdue University Press, 2009 pp. 32.</ref>
 
== Reference ==
Najradikalniji od svih su bili studenti, čije su aktivnosti dijelom bile inspirirane [[Protesti 1968.|globalnim protestima 1968. godine]], odnosno [[Studentske demonstracije u Jugoslaviji 1968.|demonstracijama u Beogradu]] od kojih je preuzeta taktika. U jesen 1971. su organizirane demonstracije na kojima je bilo tisuće demonstranata. Tako stvorena radikalizacija je sa vremenom počela u etnički miješanim krajevima tadašnje SR Hrvatske stvarati napetosti između [[Hrvati|hrvatske]] većine i [[Srbi u Hrvatskoj|srpske]] manjine.
{{reflist|30em}}
 
== Literatura ==▼
To, kao i sve veće protivljenje [[JNA]] prema pokretu, je nagnalo [[Josip Broz Tito|Tita]] da se tim problemom pozabavi na 21. sjednici Predsjedništva [[SKJ|Saveza komunista Jugoslavije]] u [[Karađorđevo|Karađorđevu]], koja održana između 30.11. i 1.12. 1971. Partijsko vodstvo je pokret osudilo kao šovinistički te naložilo smjenu vodstva Saveza komunista Hrvatske, a nakon toga je milicija rastjerala demonstrante. U decembru 1971. su pohapšeni mnogi od studentskih aktivista, a neki su osuđeni na višegodišnji zatvor. Zbog sudjelovanja u pokretu je uhapšeno i osuđeno više od 2.000 ljudi.
* {{Cite book||last=Miller|first=Nick|title=The Nonconformists: Culture, Politics, and Nationalism in a Serbian Intellectual Circle, 1944-1991|year=2007|publisher=Central European University Press|location= |id=|pages=202}}
{{refbegin|2}}
* {{Cite book |ref= harv|author=Jasna Dragovic-Soso|title=Saviours of the Nation: Serbia's Intellectual Opposition and the Revival of Nationalism|url= |publisher=McGill-Queen's Press - MQUP|year=2002|pages=44}}
 
* {{Cite book |ref= harv||last1=Udovicki|first1=Jasminka||last2=Ridgeway|first2=James|title=Burn This House: The Making and Unmaking of Yugoslavia|year=2000|url= |publisher=Duke University Press|location= |id=|pages=73}}
Novo rukovodstvo [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]] kojim su dominirali [[Vladimir Bakarić]] i [[Milka Planinc]] i drugi, je bilo oštro prema disidentima. Oni su januara 1972. izbacili i zatvorili nekoliko članova studentskih komunističkih organizacija i Saveza komunista.
* {{Cite book |ref= harv||last=Job|first=Cvijeto|title=Yugoslavia's Ruin: The Bloody Lessons of Nationalism, a Patriot's Warning|publisher=Rowman & Littlefield|year=2002|pages=75}}
* {{Cite book |ref= harv|last=Roberts|first=Lee M.|title=Germany and the imagined East|publisher=Cambridge Scholars Press|year=|2005|pages=52}}
* {{Cite book |ref= harv|last=Lampe|first=John R.|title=Yugoslavia as History: Twice There Was a Country|publisher=Cambridge University Press|location= |id=|pages=308}}
* {{Cite book |ref= harv|last=Crampton|first=R. J.|title=The Balkans Since the Second World War|publisher=Routledge|year=2014|pages=132-133}}
* {{Cite book |ref= harv|first=Geert-Hinrich|last=Ahrens|title=Diplomacy on the Edge: Containment of Ethnic Conflict and the Minorities Working Group of the Conferences on Yugoslavia|year=2007|url= |publisher=Woodrow Wilson Center Press|location= |id=|pages=108}}
* {{Cite book |ref= harv||last=Sudar|first=Vlastimir|title=A Portrait of the Artist as a Political Dissident: The Life and Work of Aleksandar Petrović|year=2013|url= |publisher=Intellect Books|location= |id=|pages=202}}
* {{Cite book |ref= harv||last=Levi|first=Pavle|title=Disintegration in Frames: Aesthetics and Ideology in the Yugoslav and Post-Yugoslav Cinema|year=2007|url= |publisher=Stanford University Press|location= |id=|pages=51}}
* {{Cite book |ref= harv|last=Trbovich|first=Ana S.|title=A legal geography of Yugoslavia's disintegration|url=http://books.google.com/books?id=V9qbAAAAMAAJ|year=2008|publisher=Oxford Univ Press|isbn=978-0-19-533343-5|pages=162}}
{{refend}}
 
== Spoljašnje veze ==
Slom pokreta je ubrzo nakon toga poslužio kao povod za čistke liberalno orijentiranih članova SKJ u drugim republičkim organizacijama Partije u Jugoslaviji, od kojih je najpoznatija [[čistka liberala u Srbiji]]
* [http://www.academia.edu/4320652/The_Croatian_Spring_and_the_Dissolution_of_Yugoslavia| Croatian Spring and Dissolution of Yugoslavia]
 
== Posljedice ==
Slom Hrvatskog proljeća je u Hrvatskoj kao neposredne posljedice imao ne samo represiju prema njegovim sudionicima, nego gušenje sloboda i daleko rigidniji politički režim, čak i u odnosu na neke druge dijelove Jugoslavije. Ne samo da je svako, pa i najbenignije, ispoljavanje hrvatskog nacionalnog identiteta bilo proskribirano kao hrvatski nacionalizam, nego se isto odnosilo i na bilo kakvu kritiku režima. Period hrvatske povijesti koji je uslijedio nakon sloma Proljeća se zbog toga često naziva "[[hrvatska šutnja]]".
 
Takvo stanje stvari je duboko traumatiziralo Hrvatsku. Dio sudionika Proljeća, od kojih je najpoznatiji novinar i urednik [[Bruno Bušić]] se, pak, radikalizirao u hrvatskoj političkoj emigraciji i počeo poduzimati [[terorizam|terorističke]] akcije, smatrajući da je slomom Proljeća pokazano kako svoje ciljeve ne može ostvariti mirnim putem. U samoj SR Hrvatskoj su, međutim, širi izrazi nezadovoljstva kompenzirani nastavkom pozitivnih ekonomskih trendova i rastom životnog standarda izgrađenog na vanjskim kreditima.
 
Neki od ciljeva pokreta su, pak, ostvareni u novom [[Ustav SFRJ 1974|jugoslavenskom Ustavu]] iz [[1974]]. godine koji Jugoslaviju pretvorio u de facto konfederaciju, te davši republikama, uključujući Hrvatsku, ustavnu podlogu za osamostaljenje.
 
Službeni stav prema Masovnom pokretu je u Hrvatskoj ostao službeno negativan sve do [[1989]]. godine i početka demokratskih promjena. Njegovom uklanjanju, odnosno rehabilitaciji je, pak, pomoglo bujanje [[Srpski nacionalizam|srpskog nacionalizma]] pod [[Slobodan Milošević|Slobodanom Miloševićem]], odnosno [[antibirokratska revolucija]] u kojoj su mnogi vidjeli svojevrsnu srpsku varijantu Masovnog pokreta, a koju savezne vlasti i Partija, za razliku od Hrvatske 1971. nisu mogli niti imali želje zaustaviti. Tada su se mnogi od sudionika Proljeća počeli pojavljivati u javnom, a kasnije i političkom životu. Najznamenitiji sudionici Proljeća su na [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 1990|prvim demokratskim izborima]] bili organizirani u [[Koalicija narodnog sporazuma|Koaliciju narodnog sporazuma]], a poslije u [[Hrvatska narodna stranka|Hrvatsku narodnu stranku]].
 
== Poznati proljećari ==
* [[Savka Dabčević-Kučar]]
* [[Dragutin Haramija]]
* [[Srećko Bjelić]]
* [[Pero Pirker]]
* [[Franjo Tuđman]]
* [[Bruno Bušić]]
* [[Miko Tripalo]]
* [[Ivan Zvonimir-Čičak]]
* [[Dražen Budiša]]
* [[Janko Bobetko]]
 
==Izvori==
{{izvori|refs=
 
<ref name="Rusinow-t">{{cite journal | journal = Croatian Political Science Review | issn = 0032-3241 | publisher = Fakultet političkih znnaosti Sveučilišta u Zagrebu | volume = 49 | number = 3 |date=October 2012 | title = Facilis Decensus Averno | first = Dennison | last = Rusinow | url = http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=132105&lang=en | accessdate =7. V 2013| pages = 52–55; 58}}</ref>
 
 
}}
 
▲==Literatura==
 
== Eksterni linkovi ==
* [http://www.hic.hr/dom/227/dom01.htm Godišnjica Hrvatskog proljeća]
 
[[Kategorija:Politički pokreti]]
[[Kategorija:Socijalistička Republika Hrvatska]]
[[Kategorija:Povijest Hrvatske]]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_proljeće