Rimski Senat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: lv:Romas senāts
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robotDodaje: th:วุฒิสภาโรมัน; kozmetičke promjene
Red 4:
 
 
== Sastav senata ==
 
Senat je možda postojao u doba [[Rimsko kraljevstvo|rimskog kraljevstva]] i služio kao kraljevo savetodavno telo. Njegovo ime ukazuje na to da je prvobitno bio sastavljen od starijih ljudi ''(senes)'', čiji su starost i znanje svakako bili visoko cenjeni u društvu koje još nije u potpunosti dostiglo stepen [[Pismenost|pismenog]] društva. Tokom republike senat su činili članovi vodećih porodica. Njegova veličina u doba rane republike nije poznata. [[Antika|Antički]] izvori kazuju da je tokom [[Rimska republika|srednje republike]] brojao 300 članova.
Red 12:
Članstvo u senatu bilo je doživotno, ali je u [[Rimska republika|doba republike]] bilo ograničeno ovlaštenjem [[cenzor]]a da neugledne članove isključe iz senata. U doba rane republike (509–280) članove senata postavljali su [[konzul]]i, a kasnije cenzori. Krajem 3. veka st. e. prvenstvo pri izboru novih članova senata imali su [[Magistrat|kurulni magistrati]], a Sula je odredio da [[kvestor]]i automatski ulaze u članstvo senata. Tako je senat praktično postao skup bivših magistrata. Senatori za svoj rad nisu dobijali nikakvu platu, jer je njihova funkcija, kao i sve magistrature, smatrana za "čast" ''(honor)''. Premda je tek Oktavijan Avgust uveo imovinski cenz po kome su kandidati za članstvo u senatu morali posedovati imovinu u vrednosti od najmanje milion [[sestercij]]a, senatori su i pre toga uglavnom bili imućni ljudi iz uglednih porodica.
 
== Doba republike ==
 
[[ImageFile:Maccari-Cicero.jpg|thumb|left|300px|[[Ciceron]] u senatu drži govor protiv [[Katilina|Katiline]], sa freske iz [[19. stoljeće|19. veka]]]]
 
Zahvaljujući svojim ovlaštenjima i stalnošću članstva, senat je u praksi funkcionisao kao ''de facto'' kolektivni šef države. Pripremao je predloge zakona koji su se na usvajanje podnosili [[Rimske skupštine|skupštinama]], a njegove vlastite rezolucije (''decreta'' ili ''senatus consulta'') imale su u određenom stepenu praktičnu snagu, iako možda ne i formalno zakonsku jer su [[Tribun|narodni tribuni]] mogli uložiti svoj veto. Sudska vlast senata ogledala se u njegovom pravu da osniva posebne sudske komisije. Upravljao je državnim finansijama, postavljao namesnike [[Rimske provincije|provincija]] i jedini u državi imao pravo da definiše i sprovodi spoljnu politiku Rima. Senat je takođe nadgledao kultove državne [[Religija|religije]].
Red 22:
Pošto je senat bio popunjen bivšim magistratima, nije dolazilo do sukoba između magistrata koji su bili na dužnosti i samoga senata, a senat je u načelu imao čvrstu kontrolu nad magistratima i uglavnom ih je koristio kao sredstvo za sprovođenje vlastite politike. Do propasti republike došlo je u trenutku kada je senat izgubio kontrolu nad moćnim pojedincima koji su imali podršku svojih vojnih trupa.
 
== Doba carstva ==
 
Po uspostavljanju [[principat]]a senat je izgubio svoju suverenu moć, ali je zadržao neke važne funkcije. Avgust se trudio da upravu nad državom deli sa senatom. Senat je zadržao i upravu nad nekim provincijama, te nad državnom blagajnom ''(aerarium)''. Odluke senata ''(senatus consulta)'' imale su snagu zakona i nisu ih morale potvrditi skupštine. Sudska ovlašćenja senata bila su osnažena i uvećana. Međutim, zahvaljujući delom i vlastitoj neefikasnosti, moć senata postepeno je umanjivana.
 
== Senatus consultum ultimum ==
 
U teškim vanrednim okolnostima senat je donosio tzv. "poslednju odluku senata" ''(sentaus consultum ultimum)'', koja je konzulima davala ovlaštenje da upotrebe silu kako bi zaštitili državu i koja je suspendovala pravo priziva na narod ''(ius provocationis)''. Uobičajena forumala je glasila: ''dent operam consules ne quid detrimenti res publica capiat'' (= "neka se konzuli postaraju za to da država ne pretrpi nikakvu štetu"). Ovakva je odluka prvi put doneta 122. st. e. da bi se suzbio reformski pokret [[Gaj Sempronije Grakho|Gaja Grakha]], a takođe je upotrebljena i protiv [[Lucije Apulej Saturnin|Saturnina]] (100. st. e.) i [[Katilina|Katiline]] (63. st. e.). Poslednji put senat je ovakvu odluku doneo 40. godine st. e. protiv akcija Salvidenija Rufa ''(Salvidenius Rufus)''. [[Populari]] su uvek dovodili u pitanje zakonsko pravo senata da koristi ovu vanrednu meru.
{{Link FA|ka}}
 
[[Category:Antički Rim]]
[[Category:Drevni parlamenti]]
 
{{Link FA|ka}}
 
[[ar:مجلس الشيوخ الروماني]]
Linija 69 ⟶ 68:
[[sr:Римски сенат]]
[[sv:Romerska senaten]]
[[th:วุฒิสภาโรมัน]]
[[tr:Roma Senatosu]]
[[zh:羅馬元老院]]