Apostol Marko – razlika između verzija

{{Dablink|Za ostala značenja izraza Sveti Marko v. [[Sveti Marko (razvrstavanje)]]}}

 

'''Sveti Marko''' († [[Aleksandrija]], [[25.4.]] [[68]].) je bio [[apostol]] i evanđelist, svetac [[Katoličanstvo|rimokatoličke crkve]], autor [[Evanđelje po Marku|Evanđelja po Marku]], aleksandrijski [[biskup]] i prvi [[Aleksandrijska patrijaršija|patrijarh]], utemeljitelj [[Kršćanstvo|kršćanske]] zajednice u [[Sjeverna Afrika|sjevernoj Africi]] te svetac-zaštitnik [[Venecija|Venecije]].

 

Sveti Marko bio je [[Židov]] koji je prešao na [[kršćanstvo]]. Deset puta se spominje u [[Novi zavjet|Novom zavjetu]]. Vjerojatno je on, mladić, koji je išao za uhićenim [[Isus]]om, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti, ostavlja plahtu i bježi gol. Te noći je čuvao mali posjed [[Maslinska gora|Getsemani]], da brojni hodočasnici ne unište maslinik. Njegova je majka ustupila taj vrt Isusu i njegovim učenicima za [[molitva|molitvu]] i za noćni boravak, kao i svoju kuću. Na drugom mjestu u [[Biblija|Svetom pismu]] opet stoji da [[Sveti Petar|sv. Petar]], čudesno oslobođen okova, dolazi u kuću majke Ivana Marka.

 

Marko je prešao na [[kršćanstvo]] pod utjecajem sv. Petra, kojemu od tada služi kao tumač, jer Petar nije govorio [[grčki jezik|grčkim jezikom]]. Zajedno sa svojim rođakom Barnabom i sa [[Sveti Pavao|sv. Pavlom]] putuje od [[Jeruzalem]]a na svoje prvo putovanje u [[Antiohija|Antiohiju]]. Marko prati Barnabu oko [[50]]. godine na njegovom putovanju na [[Cipar]]. Na daljnja putovanja ga Pavao nije htio voditi.

 

Za vrijeme prvog Pavlovog zatočeništva u [[Rim]]u oko [[60]]. godine Marko, koji se pripremao za svoje putovanje u [[Mala Azija|Malu Aziju]], susreće Pavla i tada su se pomirili. Prema legendi, Pavao ga je nagovorio da piše Evanđelje, najprije ga šalje u Agileju, a onda u Aleksandriju da propovijeda Evanđelje.

 

 

Marko je napisao [[Evanđelje po Marku|Evanđelje]], koje se temelji na [[Sveti Petar|Petrovim]] propovijedima u [[Rim]]u, a koje po njemu dobiva ime [[Evanđelje po Marku]] ili Markovo evanđelje, najstarije je od svih Evanđelja. Marko više od drugih evanđelista ističe [[Isus]]ovo čovještvo. I drugi evanđelisti naglašavaju da je Isus doista pravi čovjek, ali ga promatraju u svjetlu Gospodina.

Evanđelist Marko po kršćanskom nauku postupno otkriva mesijansku tajnu što se očituje u smrti i u [[Uskrsnuće|uskrsnuću]] Isusovu, da je Isus iz [[Nazaret]]a pravi čovjek i pravi [[Bog]].

 

Predaja kaže da oko [[65]]. godine odlazi u Aleksandriju i tamo osniva crkvu. Kao [[biskup]]a Aleksandrije napadaju ga na [[oltar]]u, neprijateljski raspoloženi stanovnici, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo [[25.4.]] [[68]]. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale, njegovo je tijelo ostalo netaknuto, a kršćani ga zakapaju.

 

Njegovi su ostaci u [[9. stoljeće|9. stoljeću]] iz Aleksandrije preneseni u [[Venecija|Veneciju]], gdje su najprije pokopani u [[dužd]]evoj kapeli, gdje je između [[1063]]. i [[1073]]. godine sagrađena Katedrala sv. Marka. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele, ali je molitvom sv. Marku ostao nepovrijeđen. Zbog toga je sv. Marko zaštitnik zidara.

Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim [[lav]]om kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti.

 

Katolička crkva kao njegov spomendan slavi [[25.4.]].

{{start box}}

{{succession box|

title=[[Popis patrijarha Aleksandrije|Patrijarh Aleksandrije]]|

after=[[Anijan iz Aleksandrije|Anijan]]}}

 

[[Category:Sveci|Marko]]

 

[[ar:مرقس]]

[[arz:القديس مرقص]]

[[be:Марк, евангеліст]]