Giuseppe Garibaldi – razlika između verzija

'''Giuseppe Garibaldi''' (Nica, [[4.7.]] [[1807]]. - otok Caprera, [[2.7.]] [[1882]].), talijanski revolucionar i borac za [[Ujedinjenje Italije|Ujedinjenje]] i slobodu [[Italija|Italije]]

 

Godine 1854. pomogao je Pijemontu u ratu protiv Austrije, predvodeći dobrovljačke jedinice. U tim ratnim sukobima njegove snage zauzele su mjesta [[Varese]] i [[Como]]. U svibnju 1860. Garibaldi izvodi svoj najveći poduhvat i legendarni pohod: osvajanje Sicilije i Napulja. Ovoga puta nije imao vladinu podršku, ali premijer [[Camillo Benso di Cavour|Cavour]] i kralj [[Victor Emmanuel II.]] nisu se usudili zaustaviti popularnoga junaka. Kralj i premijer bili su mu spremni pomoći, ali samo pod uvjetom da se poduhvat pokaže uspješnim. Dana 6. svibnja s 1.000 crvenih košulja (pripadnika Gaibaldijevih dobrovoljačkih snaga) ulazi u mjesto Marsala na Siciliji, a 11. svibnja Garibaldi se proglasio diktatorom Siclije u ime kralja Victora Emmanuela II. U [[bitka kod Clatafimija|bici kod Clatafimija]] 30. svibnja njegove gerilske snage porazile su regularnu vojsku napuljskoga kralja. Nakon osvajanja Palerma premijer Cavour odlučio je Garibaldiju pružiti pomoć, ali tek tajnu pomoć.

 

Nakon osvajanja Sicilije prelazi na kontinentalni dio Italije i 7. rujna 1860. trijumfalno ulazi u [[Napulj]]. Tad uvodi političke reforme, dijeli zemlju seljacima ali umjesto proglašavanja republike dobrovoljno ustupa vlast monarhistima u uvjerenju kako će [[Savojska dinastija]] ujediniti Italiju. Međutim njegova vojska je raspuštena, a on udaljen na otočić [[Caprera]]. No, Garibaldi nije prestao s borbom. Godine 1862. i 1867. u nekoliko navrata pokušava zauzeti [[Rim]] i osloboditi ga [[papa|papinske]] vlasti. U prvom je pokušaju ranjen, a u oba uhićen. U prvom pokušaju 1862. talijanska vlada morala je zaustaviti Garibaldija u strahu od međunarodnih posljedica koje bi uslijedile nakon svrgavanja papinske vlasti. Sudjeluje i u [[francusko-pruski rat|francusko-pruskom ratu]] (1870. - 1871.) kada predvodi skupinu dobrovoljaca (u kojoj su bili i njegova dva sina) koji podržavaju novu francusku republiku.

 

Garibaldi pozdravlja [[Pariška komuna|Parišku komunu]], a u odsutnosti izbaran je za člana CK pariške Narodne garde. U Rim se vraća 1871. godine. Razočaran u politiku, proglasio se [[socijalizam|socijalistom]]. Preminuo je 1882. godine u mjestu Caprera, na istotimenom otočiću u 75-oj godini života. Danas se svi povjesničari slažu da bez Garibaldijeve podrške ne bi bilo moguće ujedinjenje Italije. Daroviti lider i čovjek iz naroda puno je bolje od Cavoura i Mazzinija znao kako okupiti mase. U spomen na njega mnoge revolucionarne jedinice u [[španjolski građanski rat|španjolskom građanskom ratu]], [[talijanski pokret otpora|talijanskom pokretu otpora]] i jugoslavenskom [[NOP]]-u ([[Divizija Garibaldi]]) nosile su Garibaldijevo ime.

{{Link FA|ka}}

{{Link FA|pl}}

 

[[als:Giuseppe Garibaldi]]

[[lv:Džuzepe Garibaldi]]

[[mk:Џузепе Гарибалди]]

[[nl:Giuseppe Garibaldi]]

[[nn:Giuseppe Garibaldi]]