Njemačko kolonijalno carstvo – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
24 sata nije izvor |
||
Red 7:
Kamerun su zauzeli Nijemci, a Južnokamerunska kompanija [[Hamburg|hamburškog]] [[banka]]ra Scharlacha dobila je [[1898.]] godine gotovo dvadeset milijuna jutara na kojima je mogla skupljati [[guma|gumu]] zauvijek oslobođena svih davanja. Godinu dana potom Sjeverozapadna kamerunska kompanija dobila je čak petinu cijele kolonije. Drugi Luderitzov ugovor o koncesiji sklopljen je [[1883.]] s namskim poglavicom po imenu Joseph Fredericks, a Nijemcima je omogućio kupiti 250 milja primorja sjeverno od ušća [[Oranje]]a, dajući za to 500 funti sterlinga i 60 britanskih [[puška|pušaka]]. Prema odredbama ugovora, taj je obalni pojas trebao biti širok 20 milja. Nije čudno što su Name mislili kako su posrijedi engleske milje. Kako je sporazum bio na [[njemački jezik|njemačkome]], Nijemci su tvrdili kako je širina izražena u njemačkim miljama, a razlika nije mala: engleska milja je oko 1.4, a njemačka oko 7.4 kilometara. [[Nama (narod)|Name]] su odjednom shvatili kako su potpisom predali veći dio cijele svoje zemlje. Da ih je Luderitz namjerno prevario, razvidno je iz njegovih vlastitih sačuvanih zapisa.
Prvi ozbiljan sukob s domorocima izbio je [[1893.]] kada su postrojbe pod zapovjedništvom von Francoisa ispalile oko 16 000 metaka na usnulo namsko selo, ubivši nekoliko muškaraca i prema službenim izvješćima barem 78 žena i djece. Od 1893. do [[1903.]] gotovo svake godine nizale su se kaznene vojne ekspedicije. Očajni zbog stalne otimačine stoke, zemljišta i prava u korist njemačkih doseljenika, [[Herero|Herere]] su [[1904.]] objavili otvoreni rat Nijemcima. Nekoliko mjeseci kasnije, ne u dogovoru s Hererama, isto čine i Name. Imperijalne pismohrane iscrpno izlažu što su sve narodi pretrpjeli zbog represije koja se pretvorila u sustavno i dugotrajno uništavanje domorodaca. General von Trotha piše: "Poznajem ova afrička plemena. Sva su ista: ne poštivaju ništa osim sile. Provoditi silu brutalnim terorom i čak svirepošću (''mit krassem Terrorismus und selbst mit Grausamkeit'') bila je i ostaje moja politika. Ja istrjebljujem (''vernichte'') pobunjenička plemena potocima krvi i potocima novca. Jedino takva sjetva može dati neki nov, postojan plod". Opkolio je glavne hererske snage ostavljajući im samo jedan izlaz iz obruča, prema [[Kalahari]]ju. Tamo u bezvodnoj pustinji [[Omaheke]], računao je, ostavit će ih skapati. Herere su umirali, a one koji su se pokušavali približiti izvorima uz rub Omahekea njemački vojnici ubijali su iz pušaka. "Zatvaranje istočne granice kolonije i primjena terora nad svakim primijećenim Herereom potrajat će sve dok ja budem ovdje. Taj narod mora nestati (''untergehen''), ako ne od metaka, a onda ovako". "Ovako" je značilo smrt od žeđi u pustinji Omaheke. Oni koji nisu zašli u Omaheke nego su ostali unutar granica oblasti koju je Njemačka proglasila svojom kolonijom, također su stradali u von Trothinu teroru. Svirepo su stjerani na gomilu i odreda strijeljani; jednako muškarci, žene i djeca. Drugi su zatočeni u sabirne logore. Od oko 15 000 tako "koncentriranih" Herera, te oko 2 000 Nama, više od 45% umriješe do [[1907.]] godine kad su ustanci prestali. Godine [[1904.]] bilo je procijenjeno da je Herera ukupno oko 80 000, a Nama 20 000. Podaci pokazuju da je do [[1911.]] preživjelo 15 130 Herera i 9 871 Nama: gotovo 75 000 ljudi umrlo je zbog imperijalnog prestiža.
== Popis njemačkih kolonija ==
Red 22:
* Basil Davidson - Afrika u povijesti: teme i osnove razvoja, Globus/Zagreb, 1984.
{{Kolonijalna carstva}}
| |||