Ratko Pavlović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Mladifilozof je premjestio stranicu Ratko Pavlović Ćićko na Ratko Pavlović
Red 51:
Ratko Pavlović je ranjen u stomak u borbi na reci Harami [[14. 2.|14. februara]] [[1937]], prvog dana borbe „Studentskog voda“. Posle ozdravljenja, upućen je u Oficirsku školu u Posorubio kod [[Albasete]]a, gde je izabran za [[politički komesar|političkog komesara]] slovenske grupe slušalaca, a zatim je bio politički komesar Škole. S obzirom da je hteo da se ponovo bori, 1938. je upućen u [[Bataljon Đuro Đaković]], koji je u to vreme bio deo [[129. internacionalne brigade]]. U to vreme, Ćićko je bio uveliko označen kao nepoverljiv element u Partiji: [[Blagoje Nešković]] je izjavio da „partijska organizacija ima mnogo prigovora na Ratkovo ponašanje“, a Veljko Vlahović se poverio Lazaru Udovičkom da strahuje za Ratkovu sudbinu.<ref name="venceremos">[http://www.republika.co.rs/552-555/20.html Lazar Udovički, "Venceremos!", „''Republika''“, broj 552-555, 01.07-31.08.2013.]</ref> Kada je Lazar Udovički razgovarao sa njim nasamo, Ratko Pavlović je pobio sve kritike Partije, na šta je emotivni Udovički odgovorio zagrljajem. Nakon zagrljaja, Pavlović mu je iznenađeno rekao: „''E, Ćićko moj, ja mislio da me vode na streljanje, pa stavio granatu u džep da se branim!''“<ref name="venceremos"/>
 
U Španiji je napisao pesmu „''Drugovima iz Andaluzije i Asturije''“, koja je objavljena [[1938]]. godine u knjizi „''Krv i život za slobodu''“, u [[Barselona|Barseloni]], u izdanju Federalne unije španskih studenata. Pred kraj 1938, dok su Interbrigadisti čekali na evakuaciju, održavao je politička predavanja za članove KPJ.<ref name="brozicevic">Jure Brozičević, “Među artiljercima Protivtenkovske baterije,” u Ĉedo Kapo (ur.), "Španija 1936-1939: Zbornik sećanja jugoslovenskih dobrovoljaca u Španskom graĎanskom ratu", knjiga treća (Beograd: Vojnoizdavaĉki zavod, 1971), 351. </ref>

[[Datoteka:Logor San Siprijen 1939.jpg|mini|Francuski logor San Siprijen. Grupa praških studenata: Slavko Čolić, Ahmet Fetahagić, Ratko Pavlović-Čičko, Ivan Jakšić, Ivo Vejvo-da, Petar Drapšin, Elijas Engl, Laza Udovički, Ivo Rukavina, Mirko Horvat, Laza Latinović i Mirko Kovačević.]]
Posle napuštanja Španije februara 1939. godine, s grupom [[Španski borci|jugoslovenskih interbrigadista]] bio je zatočen u [[Francuska|Francuskoj]], u logoru San Siprijen. Iako je zahvaljujući stričevoj intervenciji dobio odobrenje za povratak u zemlju, on je to odbio jer je stav Partije bio da se ne odlazi individualno.<ref name="udovički6">Lazar Udovički, "Španija moje mladosti: Pismo mojoj deci" (Beograd: Čigoja štampa, 1997), 73.</ref> U San Siprijenu je izabran za sekretara partijskog komiteta jugoslovenskih logoraša. Kada su premešteni u logor Girs, na toj poziciji ga je zamenio [[Ivan Gošnjak]]. Za vreme boravka u Girsu, ostavio je dubok utisak na svog partijskog druga [[Gojko Nikoliš|Gojka Nikoliša]], koji je opisao kako je Ćićko provodio dane u logoru:
 
{{citat|Ratko Pavlović se okružio bedemom knjiga: Filozofske sveske Lenjinove, [[Vladimir Adoratski|Adoratski]], [[Abram Deborin|Deborin]], [[Mark Mitin|Mitin]], [[György Lukács|Lukač]]. Oko Ratka su se vodile filozofske rasprave na »višem nivou«, daleko iznad onog na kome se »prorađivala« [[Kratak kurs povijesti SKP(b)|Četvrta glava]]. Ratko je živio u svom svijetu ideja. Ne znam kako ga nije zakačio srp kojim je, u to vrijeme, Mitin žeo glave »[[Menjševici|menjševistvujušćih]] idealista.« <ref name="nikoliš">[http://www.znaci.net/00001/212_5.pdf Gojko Nikoliš, "Korijen, stablo, pavetina (Memoari)" (Zagreb: SN Liber, 1981), 253. ]</ref>|Sećanje Gojka Nikoliša na Ratka Pavlovića Ćićka}}