|
'''Slavenka Drakulić''' je priznata [[hrvatska]] književnica i publicistkinja, koja trenutno živi u [[Švedska|Švedskoj]].
Slavenka Drakulić je rođena u [[Rijeka|Rijeci]] [[1949]]. u nekadašnjoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Završila je studije komparativne književnosti i [[sociologija|sociologije]] na [[Univerzitet u Zagrebu|zagrebačkom univerzitetu]] [[1976]].
Od [[1982]]. to [[1992]]. je stalna novinarka za dvosedmične novine ''Start'' i sedmičnjak ''Danas'' (oba u [[Zagreb]]u), pišući uglavnom o [[Feminizam|feminističkim]] temama.
Drakulićkini prvi poznatiji radovi su bili novinski članci, roman (''Hologrami straha'' [[1987]].) i [[dokumentarni film]] o [[dijabetes]]u i transplantaciji [[bubreg]]a, stanju koje i sama živi od 80-ih.
Drakulić je emigrirala iz Hrvatske početkom 90-ih iz političkih razloga, nakon što su je nekoliko većih, ali nacionalističkih, novina proglasili nedovoljno pariotski nastrojenom. Hrvatski sociolog i pisac [[Slaven Letica]] je je u jednom članku iz 1992. u ''Globusu'' optužio pet hrvatskih književnica, uključujući i Drakulić, da su "vještice" i da "siluju" Hrvatsku. Prema Letici, ove spisateljice se nisu distancirale od akta silovanja, planirane vojne taktike bosanskih Srba protiv nesrba, već da su ga uglavnom tretirale na feministički način, tj. kao zločin "neidentificiranih muškaraca" protiv žena. Ubrzo nakon objave članka, Drakulić je počela primati telefonske prijetnje, a i njena imovina je vandalizirana. S obzirom da nije dobila gotovo nikakvu podršku i pomoć od prijatelja i kolega, Slavenka Drakulić napušta Hrvatsku.
Drakulić je pisala za više novina i magazina na raznim jezicima, uključujući ''The Nation'', ''[[La Stampa]]'', švedski ''Dagens Nyheter'', ''[[Frankfurter Allgemeine Zeitung]]'' i danski ''[[Politiken]]''.
Njeni poznatiji radovi u posljednje vrijeme su svakako oni koji se bave ratovima na [[Balkan]]u. U romanu ''Kao da me nema'' se radi o zločinima protiv žena tokom agresije na [[Bosna i Hercegovina|BiH]], dok ''Oni ne bi ni mrava zgazili'' je knjiga u kojoj analizira svoja iskustva tokom posmatranja procese i zatvorenike [[ICTY|Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju]] u [[Hag]]u.
Drakulić danas živi u [[Stockholm]]u s mužem i često posjećuje svoj dom u Hrvatskoj.
== Bibliografija ==
*''Hologrami straha'' ([[1987]].)
*''Mramorna koža'' ([[1995]].)
*''Božanska glad'' ([[1997]].)
*''Smrtni grijesi feminizma'' ([[1984]])
*''Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali'' ([[1991]].)
*''Balkan Express: Fragmenti s druge stane rata'' ([[1992]].)
*''Cafe Europa: Život nakon komunizma'' ([[1996]].)
*''Kao da me nema'' ([[2000]].)
*''S.: A Novel about the Balkans'' ([[2001]])
*''Pizza u Varšavi, torta u Pragu''
*'''Oni ne bi ni mrava zgazili: ratni zločinci na sudu u Hagu'' ([[2005]].)
=== Članci ===
*''Svi smo mi Albanci'' (1999)[http://www.thenation.com/directory/bios/slavenka_drakulic]
*''Bosanske žene svjedoče'' (2001)[http://www.thenation.com/directory/bios/slavenka_drakulic]
== Vanjski linkovi ==
*[http://www.arte-tv.com/de/kunst-musik/metropolis/00-noeud/617312.html Slavenka Drakulić: Keiner war dabei.] {{SiJez|de}}
*[http://www.zarez.hr/134/zariste2.htm Hologrami zločina] - članak u Zarezu, Zagreb
{{DEFAULTSORT:Drakulicć, Slavenka}}
[[category:Rođeni 1949.]]
[[Category:Feministkinje]]
[[category:Hrvatski pisci]]
[[be:Славенка Дракуліч]]
[[bs:Slavenka Drakulić]]
[[be-x-old:Славэнка Дракуліч]]
[[de:Slavenka Drakulić]]
[[en:Slavenka Drakulić]]
[[sv:Slavenka Drakulić]]
| 