Špansko-američki rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 35:
'''Špansko-američki rat''' ({{lang-en|Spanish-American War}}, {{lang-es|Guerra Hispano-Estadounidense}}) je naziv za oružani sukob koji se godine [[1898]]. vodio između [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] i [[Španija|Španije]]. Povod za izbijanje sukoba je bio neriješen status [[Kuba|Kube]] na kojoj se tada vodio [[kubanski rat za nezavisnost|rat za nezavisnost]] od Španije, a među uzrocima je glavno bilo nastojanje SAD da se nakon decenija [[izolacionizam|izolacionizma]] krajem 19. vijeka nametne kao velika svjetska sila na račun oslabljene španske kolonijalne imperije. Nedugo nakon formalne objave rata u aprilu [[1898]]. nadmoćna američka flota je porazila španske eskadre na [[Pacifik]]u i [[Karibi]]ma omogućivši, iskrcavanje kopnenih trupa koje su nakon nekoliko mjeseci kopnenih bitaka prisile španske kolonijalne garnizone na predaju. Rat je formalno završio mirovnim ugovorom u Parizu kojim je Kuba stekla nezavisnost, iako pod de facto američkim protektoratom, a [[Filipini]], [[Guam]] i [[Portoriko]] postali dio SAD. Na Filipinima su američke snage nakon prekida neprijateljstava sa Špancima morali još nekoliko godina voditi [[Filipinsko-američki rat|gerilski rat]] s tamošnjim pokretom za nezavisnost.
== Pozadina ==
Krajem [[19. vijek]]a [[španska kolonijalna imperija]] u [[zapadna hemisfera|zapadnoj hemisferi]] se svela na otočne posjede na [[Karibi]]ma, od kojih je najvažniji i najbogatiji bila Kuba. Na njoj je od početka 19. vijeka , slično kao i drugim španskim kolonijalnim posjedima, bujao pokret za nezavisnost te ustanci koje su, španske vlasti, za razliku od većine ostalih kolonija, uspjeli ugušiti. Iako je posljednji takav ustanak, poznat pod nazivom [[desetogodišnji rat]], godine [[1878]]. završen porazom ustanika i dugim periodom relativne stabilnosti, vlast i autoritet kolonijalne matice, iscrpljene [[karlistički ratovi|karlističkim ratovima]] je sve više slabi, dok su se sami Kubanci sve više okretali susjednim [[SAD|Sjedinjenim Državama]] odakle je u drugoj polovici 19. vijeka prodiralo sve više kapitala.
Američka vanjska politika u 19. vijeku je bila pod uticajem [[Monroeva doktrina|Monroeve doktrine]] prema kojoj su SAD trebale imati dominantnu ulogu u zapadnoj hemisferi, a postojanje kolonijalnih posjeda ili vazalnih država evropskih sila s time je bile nespojivo. Iako su odnosi SAD i Španije uglavnom bili dobri, ostanak strateški važne Kube u španskim rukama se smatrao ne samo povredom Monroeve doktrine nego i opasnošću po američku sigurnost. Zato nije bila rijetkost zagovaranje rata sa Španijom, kako bi joj se oduzela i anektirala Kuba. U godinama pred američki građanaki rat, ti su planovi imali i unutrašnjpolitičke motive, prije svega u nastojanju da se robovlasnički Jug novim posjedima nadoknadi demografsku, a samim time i političku dominaciju industrijskog Sjevera. Međutim, SAD sve do samog kraja 19. vijeka nisu imale vojne i mornaričke resurse da se ravnopravno suprotstave velikim silama. Ekspanzionističke planove je zaustavio građanski rat, a pobjednički Sjever nije imao volje za novo krvoproliće.
==Bilješke==
|