Tribun – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 10:
Prema analističkoj predaji, jedan od najvažnijih događaja tokom borbe [[patricij]]a i [[plebejac]]a bilo je stvaranje narodnih tribuna (''tribuni plebis''). Prema toj tradiciji, pošto su bili iscrpljeni vojnom službom, lošim ekonomskim uslovima i teškoćama uzrokovanim strogim zakonom o dugu, plebejci su se 494. god. st. e. kolektivno izdvojili na Sveto brdo (''Mons Sacer''), udaljeno oko pet kilometara od Rima. Tamo su podigli logor i izabrali sopstvene magistrate koji će ih štititi u budućnosti. Pošto je državi pretio nov napad neprijatelja, senat je bio prisiljen da plebejcima prizna pravo da biraju sopstvene magistrate ― narodne tribune.
U početku je bilo samo dva narodna tribuna, ali je njihov broj 471. god. st. e. povećan na pet, a 457. god. st. e. na deset. Oni nisu imali nikakvih spoljnih obeležja svoje vlasti (''insignia''), kao [[konzul]]i, ali su smatrani nepovredivima (''sacrosancti''): onaj ko bi ih fizički povredio mogao je biti nekažnjeno ubijen. Imali su pravo da se u ime svakog građanina mešaju u rad konzula i svih drugih magistrata osim [[cenzor]]a i [[diktator]]a (''ius intercessionis''), ali je njihova vlast prestajala na oko jednu milju od
Naučnici se danas ne slažu u pogledu autentičnosti analističkog prikaza prve secesije plebejaca i stvaranja narodnog tribunata. Predaja predstavlja ovu secesiju kao prvu od tri, pri čemu druge dva stavlja u 449. i 287. god. st. e. Druga je secesija svakako fiktivna. Mnogi naučnici i prvu smatraju kasnijom invencijom analista, a samo treću prihvataju kao istorijsku. Mada tradicija prvu secesiju predstavlja u terminima koji nalikuju na uslove kasnije agrarne krize iz doba [[Tiberije Sempronije Grakho|braće Grakha]], s obzirom na strogost dužničkog zakona u ranom Rimu i na nestašice hrane koje izvori stavljaju u 492. i 488. god. st. e. (informacija koja je verovatno bila sačuvana u savremenim religijskim zapisima), socijalni i ekonomski nemiri mogli su doprineti osnivanju narodnog tribunata. Međutim, gradski i civilni karakter ovog položaja tako lepo dopunjuje vangradsku i vojnu prirodu konzulstva da je možda prvobitno bilo zamišljeno da te dve magistrature funkcionišu u međusobnoj saradnji, kako bi se zadovoljile potrebe države, a ne da budu suprotstavljene jedna drugoj.
|