Tribun – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 8:
==Narodni tribuni==
 
Prema analističkoj predaji, jedan od najvažnijih događaja tokom borbe [[patricij]]a i [[plebejac]]a bilo je stvaranje narodnih tribuna (''tribuni plebis''). Prema toj tradiciji, pošto su bili iscrpljeni vojnom službom, lošim ekonomskim uslovima i teškoćama uzrokovanim strogim zakonom o dugu, plebejci su se 494. god. st. e. kolektivno izdvojili na Sveto brdo (''Mons Sacer''), udaljeno oko pet kilometara od Rima. Tamo su podigli logor i izabrali sopstvene magistrate koji će ih štititi u budućnosti. Pošto je državi pretio nov napad neprijatelja, senat je bio prisiljen da plebejcima priznprizna pravo da biraju sopstvene magistrate ― narodne tribune.
 
U početku je bilo samo dva narodna tribuna, ali je njihov broj 471. god. st. e. povećan na pet, a 457. god. st. e. na deset. Oni nisu imali nikakvih spoljnih obeležja svoje vlasti (''insignia''), kao [[konzul]]i, ali su smatrani nepovredivima (''sacrosancti''): onaj ko bi ih fizički povredio mogao je biti nekažnjeno ubijen. Imali su pravo da se u ime svakog građanina mešaju u rad konzula (''ius intercessionis''), ali je njihova vlast prestajala na oko jednu milju od pomerija (= unutrašnje granice grada Rima). Sazivali su tributsku skupštinu (''comitia tributa''), poznatu i pod nazivom ''plebejski skup'' (''concilium plebis''), i podnosili joj zakonske predloge (''ius agendi cum plebe''), ali i pravo da sazivaju senat i njime predsedavaju (''ius agendi cum patribus''). Tribuni su pred skupštinom nastupali i kao tužioci protiv drugih magistrata koji su zloupotrebili svoju vlast. Takođe su mogli staviti veto na odluku drugog tribuna (''veto'' znači "zabranjujem"). Dva su plebejska [[edil]]a služila kao pomoćnici tribuna u gradskim poslovima. Premda su bili smatrani zaštitnicima naroda, ljudi koji su bili birani na položaj tribuna neretko su poticali iz aristokratskih porodica i uglavnom su bili naklonjeni očuvanju ''statusa quo''. Ipak, mladi ambiciozni aristokrati mogli su taj položaj koristiti da bi postali poznati i popularni tako što su se suprotstavljali [[nobilitet]]u preuzimajući na sebe borbu za "narodne interese".