Razlike između izmjena na stranici "Razrjeđivač"

Obrisano 7 bajtova ,  prije 5 godina
nema sažetka uređivanja
(hr.wiki)
 
No edit summary
 
== Otapala za boje i lakove ==
U industriji boja i lakova najčešće se radi o otopinama veziva u otapalu, rjeđe obojenih tvari u otapalu. Otapalo je uvijek tekuća komponenta, dok [[vezivo]] može biti čvrsto ili tekućetečno. Vezivo se pomoću otapala prevodiprevodu u otopinu da bi se priredilo prekrivno sredstvo ([[nalič]]) prikladne [[gustoća|gustoće]] koje omogućuje lako rukovanje i nanošenje na podlogu. Otapala su hlapljiva, pa nakon nanošenja prekrivnog sredstva na podlogu ishlapljuju, a naneseni se sloj na podlozi skrućuje i stvara se čvrsta [[Prevlaka (tehnologija)|prevlaka]]. Otapala za [[lak]]ove imaju svojstva važna za njihovu primjenuprimenu. U najvažnija fizikalna svojstva ubrajaju se [[gustoća]], [[indeks loma]], [[boja]], [[vrelište]], [[Destilacija|destilacijski]] interval, [[viskoznost]], površinska napetost i drugo. Svojstva otapala važna za prektičnu primjenu umnogome utječuutiču na izbor otapala. To su, na primjerprimer, sposobnost otapanja veziva, brzina [[Isparavanje|isparavanja]], mogućnost dodavanja razdjeljivača ([[punilo|punila]] za otapala), svojstva važnanevažna s obzirom na zaštitu od [[požar]]a kao što su plamište, točka zapaljenja, [[eksplozija|eksplozione]] granice te moguće fiziološki štetno djelovanjedelovanje.
 
Kao otapala za lakove i boje uglavnom se upotrebljavaju alifatski [[ugljikovodici]] (različiti [[benzin]]i), aromatski ugljikovodici ([[toulen]], [[ksilen]]), [[alkoholi]] ([[metanol]], [[etanol]], [[propanol]], [[butanol]]), [[esteri]] (metilacetat, etilacetat, butilacetat, amilacetat, etilenglikolacetat) i [[ketoni]] ([[aceton]], metiletilketon), a u relativno manjim količinama i klorirani ugljikovodici (diklormetan, trikloreten), [[eteri]] (dietileter, glikoleteri), terpenski ugljikovodici ([[terpentin]]sko ulje), hidrogenirani ugljikovodici (tetralin, dekalin), glikoli i diglikoli. Umjesto pojedinačnih otapala mogu se primjenjivati i njihove smjese, ponekad neodređena kemijskog sastava. Tada je poželjno upotrebljavati azeotropske smjese jer hlape ravnomjernije, što povoljno utječe na kvalitetu stvorenog zaštitnog sloja.
Lakovi i boje isporučuju se korisnicima najčešće s višom viskoznošću od one prikladne za nanošenje na podlogu. Za podešavanje željene [[viskoznost]]i neposredno pred primjenu upotrebljavaju se razrjeđivači. To su smjese otapala i razdjeljivača (nazivanih i punilima za otapala). Razdjeljivači su jeftiniji od otapala, ali ih ne mogu potpuno zamijeniti jer nemaju moć otapanja određenog veziva, pa se mogu upotrijebiti samo u smjesama s otapalima. Najvažniji razdjeljivači su neki ugljikovodici (toulen, ksilen, benzini) i jeftiniji alkoholi.
 
Radi što manjeg onečišćavanja čovjekova [[okoliš]]a nastoji se količinska zastupljenost organskih otapala u lakovima i bojama što više smanjiti. Zbog toga se sve više upotrebljavaju prekrivna sredstva s [[voda|vodom]] kao otapalom, zatim sredstva s mnogo suhe tvari, tekuća sredstva bez otapala i prekrivna sredstva u prahu. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>{{izvori}}
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
 
[[Kategorija:Materijali]]
Anonimni korisnik