Razlike između izmjena na stranici "Treća Vlada Republike Hrvatske"

m/м
nema sažetka uređivanja
m/м
m/м
Kao i prethodna, i ova vlada je zbog tadašnjeg [[polupredsjednički sustav|poluporedsjedničkog sustava]] bila podređena predsjedniku Tuđmana koji je vodio rat i vanjsku politiku; zbog toga su ministar obrane [[Gojko Šušak]] (koji je preuzeo dužnost u rujnu 1991.) i [[Mate Granić]], potpredsjednik zadužen za vanjsku politiku, stekli daleko veći autoritet u odnosu na premijera Franju Gregurića, kome je bilo povjereno isključivo vođenje ekonomske politike, odnosno poslovi kao što su uvođenje [[hrvatski dinar|hrvatskog dinara]] kao nove valute. Gregurićeva vlada će kasnije postati predmetom velikih kritika zbog toga što je započela proces [[privatizacija|privatizacije]] (''pretvorbe'') nekadašnjih tzv. društvenih poduzeća iz doba [[samoupravni socijalizam|samoupravnog socijalizma]] na način koji je pogodovao isključivo stranački ili na neki drugi način podobnim poduzetnicima koji su tada stekli izuzetno bogatstvo, a koje će se kasnije optuživati za ratno profiterstvo.
 
Nakon što je [[Sarajevsko primirje|Sarajevskim primirjem]] sukob privremeno okončan, a međunarodno priznanje Hrvatske i dolazak mirovnih snaga UN izglednim učinio i njegovo političko rješenje, u veljači 1992. je ustavni zakon, kojim se pobunjenim Srbima u zamjenu za formalno priznanje hrvatske vlasti i [[teritorijalniTeritorijalni integrirtetintegritet|teritorijalnog integriteta]] nudila široka politička autonomija, izazvao prvi ozbiljniji raskol. Smatrajući ga suprotnim hrvatskim interesima, [[Dražen Budiša]] iz HSLS-a je napustio Vladu, a slijedili su ga i drugi oporbeni političari, uključujući i neke koji su formalno prešli u HDZ. Tako je nekoliko mjeseci prije [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 1992.|novih izbora]] Greguričeva vlada ponovno postala jednostranačka.
 
==Popis ministara i portfelja==