Razlike između izmjena na stranici "Spirited Away"

Dodana 3 bajta ,  prije 4 godine
 
==Teme==
Miyazakija je zanimala raznolikost japanske [[Kultura|kulture]], i njen odnos prema [[Azija|Aziji]] i [[Zapad]]u. Reprezentacija [[Tajšo period|razdoblja Tajšo]] (1912–1926) je vrlo često korištena u animeima i [[manga]]ma, pa tako i u ''Avanturama male Chihiro''. Miyazaki je izabrao ovo razdoblje jer mu je omogućilaomogućilo naglasiti raznolikost u Japanu, no to nije jedini razlog: njegova privrženost i čežnja prema Tajšu i [[Šova period|Šova razdoblju]] (1926–1989), u kojem je odrastao, su imale jaki utjecaj na radnju filma.<ref name="Macwilliams257">Macwilliams (2014), str. 257</ref> Miyazaki je vjerovao da svi japanci dijele određeni osjećaj za prošlost, te je stoga suptilno spajao lično iskustvo sa historijskom "činjenicom" kako bi formulisao historiju koja izgleda, te se i osjeća blisko publici, iako ju možda nikada nisu doživjeli.<ref name="Macwilliams257"/> Do ''Chihiro'', svi Miyazakijevi filmovi su bili smješteni u prošlost ili budućnost, a fantastični događaji su se događali u "stvarnom" svijetu u filmu. ''Chihiro'' je bio njegov prvi film koji je prikazao suvremeni Japan.<ref name="Macwilliams257"/> Na neki način, to je folklorna pričnapriča za 21. vijek, koja nas uči da je sadašnja kultura nastavak, ili čak dio puno šireg konteksta japanske tradicije. <ref name="Macwilliams258">Macwilliams (2014), str. 258</ref> Mak Wheeler Macwilliams smatra da se ''Chihiro'' može interpretirati kao kritika sadašnjeg društva, a društveni kritičar Takashi Tachibana se slaže s tim, navodeći da Miyazaki prije nikada nije pokazivao negativne strane japanskog društva viđene kroz pogled dijeteta. Odnos između Yubabe i Boa je čudan i prema njemu "upadljiva reprezentacija one vrste odnosa kojakoji kvarikvare naše društvo. [...] Grabežljivost Duha bez lica također je šokantna. To je, mislim, ništa izuzev opisa Japana tijekom [[ekonomski balon|ekonomskog balona]]. Upravo su ti duhovi, gosti saune, i radnici koji ih služe, oni koji su izgradili suvremeno japansko društvo. Iako to nije eksplicitno u filmu, zasigurno je upadljiv prikaz određenog historijskog razdoblja".<ref name="Macwilliams258"/>
 
Noy Thrupkaew navodi da je transformacija roditelja u svinje nakon što su jeli hranu bogova moguća aluzija na čarobnicu [[Kirka|Kirku]] iz [[Homer]]ove ''[[Odiseja|Odiseje]]''.<ref name="Cavallaro135"/> Ayumi Suzuki također smatra da je film "odbacivanje [[Kapitalizam|kapitalističkog]] mentaliteta" i prikaz postmodernog Japana u kojem se odvija "gubitak duhovnih vrijednosti i gubitak identiteta".<ref>Suzuki (2008), str. 9, 11</ref>
Zgrade i dućani koje vode do saune, izgledaju poput spoja japanskog i zapadnjačkog stila gradnje.<ref name="Macwilliams260">Macwilliams (2014), str. 260</ref> Druge su prikazane vrlo vjerno stvarnim zgradama, jer je Miyazaki htio "očuvati" stil tih kuća u historiji prikazavši ih u filmu.<ref name="Macwilliams267">Macwilliams (2014), str. 267</ref> Alistair Swale smatra da pojedine estetske naprave stvaraju angažman publike sa prošlosti.<ref>Swale (2015), str. 413–429</ref> Chris Muir pak analizira kako je priča skladana tako da uči studente raznim edukativnim, složenim temama, od autothonih kultura do osobnog rasta,<ref>Muir (2014), str 26–37</ref> u čemu se slažu Julie Ruble i Kim Lysne.<ref>Ruble & Lsyne (2010), 37–46</ref>
 
U Miyazakijevom filmu ''[[Kikin servis za dostavljanje]]'', djevojka izgubi svoje čarobne moći naizgled bez razloga, ali njen gubitak zrcali njeno emotivno stanje tog trenutka. Slično je i u ''Chihiru'', gdje Miyazaki ne objašnjava katarzu junakinje, nego ju prikazuje slikama i asocijacijama, za koje Andrew osmond smatra da su stoga "zapravo snažnije jer Chihiro lično nije tako snažno karakterizirana". Jednog trenutka, Chihiro plače, a zatim je opet vesela i sa smiješkom napušta Hakua dok prelazi preko mosta.<ref>Osmond (2008), str. 78</ref> Miyazaki je i u prethodnim filmovima prikazao [[dječji rad]]–u – u ''Kiki'', vještice već sa 13 godina napuštaju dom kako bi radile, a u ''[[Laputa|Laputi]]'' dječak Pazu je pripravnik u rudniku–arudniku – a ovdje prikazuje kako isti nema uvijek negativnu konotaciju u japanskom društvu. Chihiro tako dobiva prvi zadatak, ribanje poda, što rade i učenici u japanskim školama.<ref>Osmond (2008), str. 78–79</ref> Iako su neki interpretirali saunu kao metaforu za japanske [[bordel]]e, Miyazaki je napomenuo da je to više "nenamjeran prikaz takvih rubnih okruženja", zbog čega Osmond smatra da se radi tek o "forsiranom nagađanju" pojedinih kritičara.<ref>Osmond (2008), str. 80–81</ref>
 
Osmond navodi i kako je film sastavljen od dvaju različitih priča: u prvoj polovici, Chihiro je prestrašena i ranjiva, samo da bi u drugoj polivicipolovici postala klasična Miyazakina junakinja koja upoznaje nove likove, pobjedi Duha bez lica i povede sve na putovanje vlakom u nepoznato.<ref>Osmond (2008), str. 84</ref> Divovska beba i Duh bez lica mogu se, prema njemu, gledati i kao "verzije Chihiro, koji se iskupljuju njenim radom koji daje moć".<ref>Osmond (2008), str. 85</ref> John Perlich i David Whitt uočavaju kako se radi o pustolovnoj priči, ali da "Chihiro ne koristi mač ili lasersku sablju kako bi spasila život". To zrcali Miyazakijev stav da se promijeni priroda neprijatelja, a ne da se junak bori kako bi ga ubio: "Znam da se to smatra ''mainstreamom'', ali mislim da je to pokvareno. Ovaj ideja, da kad god se nešto zlo dogodi netko mora biti okrivljen i kažnjen, je beznadna." Po njima, Chihiro nadvladava izazove ne uz pomoć dominacije ili uništavanja neprijatelja, već putem [[Empatija|empatije]] i suosjećanja.<ref>Perlich & Whitt (2009), str. 68</ref>
 
Susan Napier smatra da je film prikaz "kulturne ograđenosti" nastale uslijed reakcije na [[Globalizacija|globalizaciju]] u kojoj su "kulturni proizvodi korišteni kako bi naglasili mjesna stanovišta lokalne kulture kao oblik otpora od vanjskih prijetnji".<ref>Napier (2006), str. 287–310</ref> Tai Wei Lim navodi da film ima i [[Ekologija|ekološke]] poruke, uočene u kontrastu između likova koji su prikaz zagađenja nasuprot tradicionalnim simbolima prirode; međuodnos ideja kunzumiranja i otpada kao delikatan suživot između prirode i ljudi.<ref>Lim (2013), 149–162</ref> Jay Goulding navodi kako je priča "jedinstven japanski odgovor na kulturne izazove globalizacije upotrebom [[Šintoizam|šintoističkih]] i [[Budizam|budističkih]] tema. Za Miyazakija, "globalno postaje lokalno" je više od slogana. Usred sve većeg porasta utjecaja američke kulture u Japanu, Miyazakijevi filmovi prikazuju ironičan preokret. Globalni trendovi (osobito sa Zapada) su "odsutni duhom" i transformisani u duboku japansku i kinesku filozofiju u pozadini mjesne [[Folklor|folklorne]] kulture."<ref>Goulding (2006), str. 114–123</ref>