Willy Brandt – razlika između verzija

{{izdvojeni \u010dlanakčlanak}}

| 30. kancelar Njema\u010dkeNjemačke<br>(4. Savezne Republike)

! align="left" | Datum ro\u0111enjarođenja:

! align="left" | [[Popis politi\u010dkihpolitičkih stranaka u Njema\u010dkojNjemačkoj|Politi\u010dkaPolitička stranka]]:

| [[Socijaldemokratska partija Njema\u010dkeNjemačke|SPD]]

'''Willy Brandt''' (\u010ditajčitaj: ''Vili Brant''; [[18. prosinca]] [[1913]]. \u2013– [[8. listopada]] [[1992]]) bio je [[Nema\u010dkaNemačka|njema\u010dkinjemački]] politi\u010darpolitičar i [[kancelar Savezne Republike Njema\u010dkeNjemačke]] od [[1969]]. do [[1974]]. [[Socijaldemokracija|Socijaldemokrat]], Brandt je dobio [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]] [[1971]]. za rad na pobolj\u0161anjupoboljšanju odnosa [[DDR|Njema\u010dkeNjemačke Demokratske Republike]], [[Poljska|Poljske]] i [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Njegova kontroverznost u Njema\u010dkojNjemačkoj je dostigla vrhunac kad je poslije \u0161pijunskešpijunske afere morao podnijeti ostavku.

== Rani \u017eivotživot, rat ==

Brandt je pod imenom ''Herbert Ernst Karl Frahm'' ro\u0111enrođen u [[Njema\u010dkaNjemačka|njema\u010dkomnjemačkom]] gradu [[Lübeck]]u, od majke koja je radila u robnoj ku\u0107ikući kao obi\u010dnaobična radnica. Postao je \u0161egrtšegrt agenta za brodove F. H. Bertlinga. Pridru\u017eioPridružio se \u201eSocijalisti\u010dkoj„Socijalističkoj omladini\u201comladini“ [[1929]]. godine, a [[Socijaldemokratska partija Njema\u010dkeNjemačke|Socijaldemokratskoj partiji Njema\u010dkeNjemačke]] [[1930]]. godine.

Napustio je SPD da bi se u\u010dlanioučlanio u Socijalisti\u010dkuSocijalističku radni\u010dkuradničku partiju (SRP), koja je u to vrijeme bila bliska sa POUM-om u \u0160panjolskojŠpanjolskoj i ILP-om u Britaniji. Godine [[1933]]., uz pomo\u0107pomoć svojih veza u luci iz vremena dok je bio \u0161egrtšegrt, napustio je Njema\u010dkuNjemačku i otputovao za [[Norve\u0161kaNorveška|Norve\u0161kuNorvešku]], kako bi izbjegao proganjanje od strane [[Nacizam|nacisti\u010dkihnacističkih]] agenata. Tada je sebi promijenio identitet pseudonimom '''Willy Brandt'''.

Od rujna do prosinca [[1936]]. godine trajao je njegov posjet Njema\u010dkojNjemačkoj, kada se predstavljao kao norve\u0161kinorveški student ''Gunnar Gaasland''. Godine [[1937]]. radio je kao novinar u [[\u0160panjolskaŠpanjolska|\u0160panjolskojŠpanjolskoj]]. [[1938]]. godine Njema\u010dkaNjemačka mu je oduzela dr\u017eavljanstvodržavljanstvo, tako da je podnio zahtev za dobivanje norve\u0161kognorveškog. 1940. uhi\u0107enuhićen je od njema\u010dkenjemačke okupacijske vojske, kada nije identificiran jer je nosio norve\u0161kunorvešku uniformu. Tijekom pritvora uspio je pobje\u0107ipobjeći u neutralnu [[\u0160vedskaŠvedska|\u0160vedskuŠvedsku]]. U kolovozu 1940. postao je dr\u017eavljanindržavljanin Norve\u0161keNorveške podigav\u0161ipodigavši putovnicu u norve\u0161kojnorveškoj ambasadi u [[Stockholm]]u, gde je \u017eivioživio do kraja rata.

== Gradona\u010delnikGradonačelnik Berlina, ministar vanjskih poslova, kancelar ==

Vratio se u [[Berlin]] [[1946]]. godine, rade\u0107iradeći za norve\u0161kunorvešku vladu. [[1948]]. godine zapo\u010deozapočeo je svoju politi\u010dkupolitičku karijeru u [[Socijaldemokratska partija Njema\u010dkeNjemačke|Socijaldemokratskoj partiji Njema\u010dkeNjemačke]] (SPD) u Berlinu. Postao je njema\u010dkinjemački dr\u017eavljanindržavljanin, a svoj dotada\u0161njidotadašnji pseudonim je formalizirao. Govore\u0107iGovoreći protiv sovjetske uloge u [[Ma\u0111arskaMađarska revolucija|ma\u0111arskojmađarskoj revoluciji]] [[1958]]. i protiv [[Nikita Hru\u0161\u010dovHruščov|Hru\u0161\u010dovljevaHruščovljeva]] prijedloga da Berlin postane ''slobodan grad'', vladalo je mi\u0161ljenjemišljenje da pripada desnom krilu svoje stranke, \u0161tošto se kasnije promijenilo. Podr\u017eavanPodržavan je od strane mo\u0107nogmoćnog izdava\u010daizdavača [[Axel Springer|Axela Springera]]. Od [[3. listopada]] [[1957]]. do [[1966]]. bio je gradona\u010delnikgradonačelnik [[Zapadni Berlin|Zapadnog Berlina]], u stresnom vremenu za grad, kada je izgra\u0111enizgrađen [[Berlinski zid]].

[[Image:Willy_Brandt_at_Warsaw_Ghetto.jpg|right|thumb|Willy Brandt ispred spomenika var\u0161avskomvaršavskom getu 1970.]]

Bio je SPD-ov kandidat za kancelara [[1961]]. godine, kada je izgubio od [[Konrad Adenauer|Konrada Adenauera]] i njegove [[Kr\u0161\u0107anskoKršćansko-demokratska unija Njema\u010dkeNjemačke|Kr\u0161\u0107anskoKršćansko-demokratske unije Njema\u010dkeNjemačke]] (HDU). [[1965]]. godine ponovo se kandidirao i ponovo izgubio od popularnog [[Ludwig Erhard|Ludwiga Erharda]]. Ali Erhardova je vlada kratko trajala, i [[1966]]. oformljena je velika koalicija SPD-a i HDU-a. Brandt postaje ministar vanjskih poslova i potpredsjednik vlade (vicekancelar). Poslije izbora [[1969]]. godine, ponovo s Brandtom na \u010delučelu izborne liste, SPD oja\u010davaojačava i poslije tri tjedna pregovora stvara se vladaju\u0107avladajuća koalicija s malom liberalnom [[Slobodna demokratska stranka Njema\u010dkeNjemačke|Slobodnom demokratskom strankom Njema\u010dkeNjemačke]].

Brandt postaje kancelar. Njegove doma\u0107edomaće reforme su obi\u010dnoobično ko\u010dilikočili koalicijski partneri u Bundestagu i lokalne vlasti (naro\u010ditonaročito HDU/CSU). 1970. godine, postaje [[osoba godine]] magazina ''TIME''.

U vanjskim poslovima Brandt \u0107eće ostati poznat po svojoj \u201eisto\u010dnoj„istočnoj politici\u201cpolitici“. Ta se politika najvi\u0161enajviše ogledala u suradnji s [[NDR|Njema\u010dkomNjemačkom Demokratskom Republikom]], [[SSSR]]-om, [[Poljska|Poljskom]] i ostalim dr\u017eavamadržavama [[Isto\u010dniIstočni blok|Isto\u010dnogIstočnog bloka]].

\u201eIsto\u010dna„Istočna politika\u201cpolitika“ je o\u010ditoočito bila kontroverzna, zbog \u010degačega je nekoliko \u010dlanovačlanova njegove koalicije promijenilo stranu. U svibnju [[1972]]. opozicijska HDU se nadala da \u0107eće imati ve\u0107inuvećinu u [[Bundestag]]u i tra\u017eilatražila je da se raspravlja o nepovjerenju Brandtovoj vladi. Na op\u0107eopće iznena\u0111enjeiznenađenje, glasovanje je propalo. Mnogo kasnije se saznalo da su dva \u010dlanačlana HDU-a bila pla\u0107enaplaćena od strane ministarstva dr\u017eavnedržavne sigurnosti [[NDR|Njema\u010dkeNjemačke Demokratske Republike]] da glasuju za Brandtov ostanak na vlasti. Neki Nijemci su smatrali da je Brandtova \u201eisto\u010dna„istočna politika\u201cpolitika“ veleizdajni\u010dkaveleizdajnička.

Politika dijaloga s komunisti\u010dkimkomunističkim dr\u017eavamadržavama, dakako, doprinijela je da se promijeni metalitet ljudi u Isto\u010dnomIstočnom bloku i da se na neki na\u010dinnačin potpomogne pad tada\u0161njihtadašnjih komunisti\u010dkihkomunističkih re\u017eimarežima na istoku.

Da bi zadao protuudarac teorijama da gaji simpatije prema komunizmu, Brandt je implementirao zakone koji su blokirali nastupe bilo kakvim radikalnim politi\u010dkimpolitičkim opcijama u Njema\u010dkojNjemačkoj. Te odluke su se odnosile i na ekstremnu ljevicu i na ekstremnu desnicu.

U godini [[1973]]. njema\u010dkanjemačka sigurnosna organizacija je dobila informaciju da je jedan od Brandtovih pomo\u0107nikapomoćnika, ''Günter Guillaume'', \u0161pijunšpijun NDR-a. Brandt je zamoljen da nastavi svoj uobi\u010dajniuobičajni posao, s \u010dimečime se slo\u017eiosložio, kao i da ode na zajedni\u010dkizajednički vikend sa Guillaumeom. Guillaume je uhi\u0107enuhićen [[24. travnja]] [[1974]]. U isto vrijeme, pojavile su se neke tvrdnje o Brandtovu privatnom \u017eivotuživotu (da je imao kratku ljubavnu vezu sa znatno mla\u0111ommlađom \u017eenomženom od sebe) u dnevnim novinama. Brandt je pomi\u0161ljaopomišljao na samoubojstvo, kada je \u010dakčak napisao i opro\u0161tajnooproštajno pismo. Ali, nastavio je \u017eivjetiživjeti preuzev\u0161ipreuzevši odgovornost. Ostavku je podnio [[7. svibnja]] [[1974]]. godine.

== Kasniji \u017eivotživot ==

Poslije svog kancelarskog mandata, ostao je predsjednik SPD-a sve do [[1987]]., a svoje poslani\u010dkoposlaničko mjesto u [[Bundestag]]u je zadr\u017eaozadržao. Bio je na \u010delučelu [[Socijalisti\u010dkaSocijalistička internacionala|Socijalisti\u010dkeSocijalističke internacionale]] od [[1976]]. do [[1992]]., rade\u0107iradeći na pro\u0161irenjuproširenju te organizacije izvan granica Evrope. 1977. godine imenovan je na mesto prvog \u010dovjekačovjeka nezavisne komisije za razvoj, u kojoj je [[1980]]. sastavio izvje\u0161\u0107eizvješće u kojem se govori o drasti\u010dnimdrastičnim promjenama u namjerama razvijenih dr\u017eavadržava da pobolj\u0161ajupoboljšaju razvitak Tre\u0107egTrećeg svijeta. To je izvje\u0161\u0107eizvješće poznatije kao [[Brandtovo izvje\u0161\u0107eizvješće]].

[[1983]]. godine bilo je jasno da \u0107eće komunizam u [[Portugal]]u pasti; Brant je podr\u017eaopodržao [[Mario Soarez|Soarezovu]] demokratsku socijalisti\u010dkusocijalističku stranku, koja je do\u017eiveladoživela veliku pobjedu i postigla da Portugal postane demokratska zemlja. Tako\u0111erTakođer je podr\u017eaopodržao [[Felipe Gonzales|Felipea Gonzalesa]] posle smrti [[Francisco Franco|Franca]] u [[\u0160panjolskaŠpanjolska|\u0160panjolskojŠpanjolskoj]].

Krajem [[1989]]. postao je jedan od prvih vo\u0111avođa u Zapadnoj Njema\u010dkojNjemačkoj koji je pozdravio ideju ujedinjenja dvije Njema\u010dkeNjemačke. Njegova javna izjava \u201eSada„Sada zajedno raste ono \u0161tošto je zajedni\u010dko\u201czajedničko“ bila je mnogo citirana tih dana.

Jedno od poslednjih pojavljivanja Brandta u javnosti bio je let za [[Bagdad]], gde je trebao osloboditi zatvorenike dr\u017eanedržane od strane [[Sadam Husein|Sadama Huseina]] poslije invazije na [[Kuvajt]] [[1990]]. godine.

Brandt je bio \u010dlančlan [[Europski parlament|Europskog parlamenta]] od [[1979]]. do [[1983]]. godine i po\u010dasnipočasni predsjednik SPD-a od [[1987]]. sve do smrti [[1992]]. Kad je SPD preselio svoju centralu iz [[Bonn]]a u [[Berlin]] sredinom `90-ih, preimenovao ju je u \u201e„''Ku\u0107aKuća Willyja Brandta''\u201c“.

*[[Walter Scheel]] ([[Slobodna demokratska stranka Njema\u010dkeNjemačke|FDP]]) \u2013– potpredsjednik vlade (vice-kancelar) i ministar vanjskih poslova

*[[Helmut Schmidt]] (SPD) \u2013– ministar obrane

*[[Hans-Dietrich Genscher]] (FDP) \u2013– ministar unutarnjih poslova

*[[Alex Möller]] (SPD) \u2013– ministar financija

*[[Gerhard Jahn]] (SPD) \u2013– ministar pravosu\u0111apravosuđa

*[[Karl Schiller]] (SPD) \u2013– ministar gospodarstva

*[[Walter Arendt]] (SPD) \u2013– ministar za rad i socijalnu politiku

*[[Josef Ertl]] (FDP) \u2013– ministar prehrane, agrokulture i \u0161umarstvašumarstva

*[[Georg Leber]] (SPD) \u2013– ministar transporta, po\u0161tepošte i komunikacija

*[[Lauritz Lauritzen]] (SPD) \u2013– ministar gra\u0111evinarstvagrađevinarstva

*[[Käte Strobel]] (SPD) \u2013– ministar omladine, porodice i zdravlja

*[[Hans Leussing]] \u2013– ministar prosvjete i znanosti

*[[Erhard Eppler]] (SPD) \u2013– ministar gospodarskih odnosa

*[[Horst Ehmke]] (SPD) \u2013– ministar za specijalne du\u017enostidužnosti

*[[Egon Franke]] (SPD) \u2013– ministar unutarnjema\u010dkihunutarnjemačkih odnosa

*[[15. o\u017eujkaožujka]] [[1972]]. - [[Klaus von Dohnanyi]] (SPD) zamijenio Leussinga kao ministar prosvjete i znanosti.

*[[7. srpnja]] [[1972]]. - [[Helmut Schmidt]] (SPD) zamijenio Schillera kao ministar financija i gospodarstva. [[Georg Leber]] (SPD) zamijenio Schmidta kao ministar obrane. [[Lauritz Lauritzen]] (SPD) zamijenio Lebera kao ministar transporta, po\u0161tepošte i komunikacija, kao i ministar gra\u0111evinarstvagrađevinarstva.

|width="40%"|'''[[Kancelar Njema\u010dkeNjemačke]]'''<br>1969&ndash;1974