Rimska privreda – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 1:
==Zemljoradnja==
 
Privreda rimske države, sve do propasti [[Rimsko carstvo|Rimskog Carstva]], zasnivala se pre svega na zemljoradnji, pri čemu se procenjuje da je oko četiri petine ukupnog stanovništva radilo na zemlji. [[Lacij]] je u 5. i 4. veku st. e. bio gusto naseljen seljacima koji su posedovali mala imanja. Od stoke su uzgajali goveda, ovce i svinje, a od ratarskih proizvoda razne vrste povrća i žitarica. Vojna snaga [[Rimska Republika|Rimske Republike]] zasnivala se znatnim delom na ogromnim izvorima ljudstva koje se regrutovalo među velikim brojem građana sa malim seoskim imanjima. Ratovi i osvajanja doneli su promene: u 3. i 2. veku st. e. preovlađuju srednja i velika imanja na kojima se gaji vinova loza i maslina, dok se jeftino žito uvozi iz [[Afrika|Afrike]] i sa [[Sicilija|Sicilije]]. Zemljoposednik je sada uglavnom bio odsutan sa imanja, koje se zvalo ''villa rustĭca''. Vođenje imanja prepuštao je najčešće robovima, čiji je rad nadgledao upravnik imanja ''(vilĭcus)''.
 
Ove promene rezultat su [[Punski ratovi|drugog punskog rata]], koji je proizveo ogromne ljudske žrtve, ali i migracije seoskog stanovništva u gradove te uništenje poljoprivrede u nekim oblastima, posebno u srednjoj i južnoj [[Italija|Italiji]]. Ali ni posle 201. st. e. za italsku populaciju nije nastupio mir. U potonjim decenijama [[Rim]] je iz godine u godinu vodio ratove koji su zahtevali takvu mobilizaciju vojnika koja u istoriji nema paralela po svom trajanju i po proporciji regrutovanog stanovništva. Tokom 150 godina posle rata s [[Hanibal]]om Rimljani su redovno opremali vojske koje su svake godine činile oko 13 odsto odraslog muškog stanovništva. Regrutovanje je italske seljake odvodilo s njihovih imanja. Mnogi se nikada nisu vratili; neki su preseljeni u kolonije u dolini reke Pad; drugi su otišli u gradove.