Deportacija Krimskih Tatara – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 3:
'''Deportacija krimskih Tatara''' odnosi se na [[etničko čišćenje]] te nacije sa [[Krim]]a 18. 5. 1944. koje je naredio [[Sovjetski Savez|sovjetski]] poglavar [[Josif Staljin]] kao oblik kolektivne kazne. [[Krimski Tatari]] imali su stoljećima svoj [[krimski kanat]], sve dok Krim nije anketiralo [[Rusko Carstvo]] 1783. Tatari su bili izrazito neskloni carskom vladavinom, te su svojom voljom napuštali Krim u nekoliko valova iseljavanja. Kao posljedica toga, Tatari su postali manjina te je njihov udio u stanovništvu tog poluotoka smanjen na samo 34,1% do 1897. godine. Istodobno, Moskva je to područje naseljavala [[Rusi]]ma, [[Ukrajinci]]ma i drugim slavenskim narodima. Ova naseljavanja su nastavljena i tijekom sovjetske vladavine.<ref>[[#Vardys|Vardys (1971)]], str. 101</ref> Tijekom [[Nacistička Nemačka|nacističke]] okupacije Krima, dio Tatara je to vidio priliku da nakon 160 godina opet stekne neovisnost od ruske vladavine. Oko 10 % [[krim]]skih Tatara je služilo u nacističkim četama. Tatarsko vijeće je čak organiziralo masovne pokolje Rusa u Krimu, u kojem je na desetke tisuća pripadnika tog naroda preminulo. Zbog toga je nakon rata Tatarima nametnuta kolektivna krivnja te su masovno deportirani u [[Uzbekistan]].<ref>{{cite web| url=http://www.bbc.co.uk/news/magazine-19815852| author=Robin Banerji| title=Crimea's Tatars: A fragile revival| publisher=BBC World Service| accessdate=22. studeni 2012}}</ref> Usprkos tome, zanemareno je da se 25.033 krimskih Tatara borilo zajedno sa Crvenom armijom u [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]].<ref name="buckley209">[[#Buckley|Buckley, Ruble & Hoffman (2008)]], str. 209</ref> Procjenjuje se da je najmanje 183.155 Tatara deportirano iz Krima.<ref name="pohl5">[[#Pohl|Pohl (1999)]], str. 5</ref> [[Sovjetska propaganda]] je pokušavala zataškati ovo raseljavanje, te tvrdila da su se Tatari "odlučili odseliti dobrovoljno u središnju Aziju".<ref>[[#Williams|Williams (2001)]], str. 401</ref>
Oko 40 % Tatara je preminulo u prve dvije godine egzila. Usprkos [[destaljinizacija|destaljinizaciji]] SSSR-a, tek tijekom ''[[perestrojka|perestrojke]]'' 1980-ih je oko 260.000 Tatara dobilo pravo vratiti se u svoju domovinu, Krim, gdje su 2004. činili 12 % stanovništva.<ref>{{cite web| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/3724881.stm| author=BBC News| title=Crimean Tatars recall mass exile| publisher=bbc.co.uk| date=18. svibnja 2004| accessdate=22. studeni 2012}}</ref> Ovaj događaj neki karakteriziraju kao "[[etnocid]]", odnosno namjerno brisanje identiteta i kulture neke nacije.<ref>[[#Williams2002|Williams (2002)]], str. 357-373</ref> Tatari ovaj događaj zovu '''Sürgünlik'''. 12. 11. 2015. parlament [[Ukrajina|Ukrajine]] usvojio je rezoluciju kojom je ovaj događaj priznao kao genocid te 18. 5. proglasio "danom sjećanja na žrtve genocida krimskih Tatara".<ref>{{cite web|title=Ukraine's Parliament Recognizes 1944 'Genocide' Of Crimean Tatars|date=21. 1. 2016|url=http://www.rferl.org/content/ukraine-tatar-deportation-parliament-genocide/27360343.html|publisher=[[Radio Slobodna Evropa]]}}</ref> Veliku pažnju svjetske javnosti je na te događaje dala pjesma ''[[1944 (pjesma)|1944]]'' ukrajinske pjevačice [[Džamala|Džamale]], čiji se tekst odnosi posljedice deportacija, a sa kojom je 2016. godine kao predstavnica Ukrajine pobijedila na [[Eurosong 2016.|Eurosongu]].
==Poveznice==
| |||