Deklaracija o pravima čovjeka i građanina – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: ko:프랑스 인권선언 |
dodatak s hrvatske Wikipedije |
||
Red 3:
Njime su, po prvi put, ustanovljena univerzalna ljudska i građanska prava, od kojih je najvažnija potpuna jednakost pred zakonom.
Principi uspostavljeni u Deklaraciji su ustavne vrijednosti i mogu se koristiti za pobijanje zakonskih propisa i vladinih aktivnosti.
Slično američkoj Deklaraciji neovisnosti, teži biti univerzalnog karaktera. Ona ne daje samo niz osnovnih prava [[Francuzi|francuskim]] građanima već ih i pripisuje svim ljudima bez izuzetka:
Član 1: [[Ljudi]] se rađaju i žive slobodno i jednaki u pravima. Društvene razlike mogu postojati samo kao opće vrijednosti.
== Usvajanje Deklaracije ==
U vrijeme kada je načinjen nacrt Deklaracije Markiza de Lafajea i kada je usvojena od strane Ustavotvorne skupštine, smatrala se načinom prelaska s [[apsolutna monarhija|apsolutne]] na [[ustavna monarhija|ustavnu]] monarhiju. Mnogi principi složeni u Deklaraciji su bili neposredno suprostavljeni institucijama i praksi režima prerevolucionarne Francuske. Konačno, [[Francuska]] je postala [[republika]], ali je ovaj dokument ostao osnovni.
Principi deklaracije se zasnivaju na načelima [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] kao što su individualizam, društveni ugovor Žan-Žaka Rusoa, načelo [[podjela vlasti|podjele vlasti]] baruna Monteskjea. Također se zasniva na američkoj Deklaraciji o nezavisnosti i Deklaraciji prava Virginije, koji pak počivaju na engleskom Zakonu o pravima od [[1689]]. godine.
== Sadržaj Deklaracije ==
Sadržaj predstavlja jezgru manje-više korjenitog prestrojavanja društva. Punih šest tjedana nakon pada [[Bastilja|Bastilje]] i skoro tri tjedna poslije ukidanja [[feudalizam|feudalizma]], Deklaracija je postavila doktrinu narodnog suvereniteta i jednakih mogućnosti:
Član 3: Načela svakog suvereniteta nalaze se jedino u Narodu. Nitko, nijedna osoba ne može vršiti autoritet koji ne proističe iz Naroda.
Ovo je u suprotnosti sa prerevolucionarnim vremenom, u kojem se politička doktrina [[monarhija|monarhije]] temeljila na [[Bog|božanskom]] pravu kralja.
Iz Člana 4: Svi građani, su jednaki u očima zakona, imaju isti pristup javnim položajima, mjestima i službi, u skladu sa njihovim mogućnostima, bez obzira na razlike sem u vrlinama i nadarenosti. Opet, ovo je proturječilo prerevolucionarnoj podjeli društva na staleže - svećenićki, plemićki i treći stalež - gdje su prva dva imali posebna prava. Bilo je u suprotnosti sa idejom da se ljudi rađaju kao plemići ili u okviru drugih slojeva, te da na osnovu toga uživaju posebna prava.
Svim građanima se garantiraju prava na [[sloboda|slobodu]], svojinu, sigurnost i na otpor tlačenju. Deklaracija prosuđuje da potreba za pravom počiva na sljedećem: upotreba prava svakog čovjeka se ograničava onda kada su drugi članovi društva onemogućeni da uživaju ista prava. Zato, deklaracija vidi pravo kao izraz opće volje, teži promoviranju jednakosti u pravima i da zabrani sva djelovanja pogubna za društvo.
U deklaraciji se raspravlja o potrebi sigurnosti opće odbrane i nekih osnovnih državnih principa oko [[porez|poreza]], osobito oko jednakosti u plaćanju poreza. Također se određuje opće [[pravo]] na račun od strane javnih agenata kako ne bi iznevjerili javno mnjenje. Osigurana je ex post facto molba u [[kazneno pravo|kaznenom pravu]] i principi poput pretpostavke nevinosti, slobode govora i tiska, kao i slabašna garancija slobode vjeroispovesti - predviđa se da ispovijedanje vjere neće remetiti javni red uspostavljen zakonom. Izjavljuje se sloboda svojine, dok je javno pravo na opće dobro rezervirano:
Član 17: Svojina je nepovrjedivo i sveto pravo, ntiko ne može biti lišen privatne upotrebe, sem kada je to javna potreba zabilježena u zakonu, i pod uvjetom sadašnje i prijašnje [[odšteta|odštete]].
== Današnji utjecaj ==
Prema preambuli Ustava Francuske Pete Republike (od [[4. listopada]] [[1958]].), principi u Deklaraciji imaju ustavnu vrijednost. Mnogi zakoni i propisi su obustavljeni jer nisu bili usaglašeni sa Ustavnim vijećem Francuske ili Conseil d'État (Državni savjet).
Mnoga načela iz Deklaracije od [[1789]]. godine imaju dalekosežni sadržaj: Porezni zakoni ili praksa koja pravi neovlaštene razlike među građanima je neustavna. Prijedlozi o pozitvnoj diskriminaciji na etničkim osnovama se odbijaju jer krše odredbu o ravnopravnosti, budući da bi uspostavili slojeve stanovništva koji bi po rođenju uživali veća prava. [[Vlast]] je zabranila zakonske prepreke na obrazovanje asocijacija (neprofitnih organizacija), jer je sloboda okupljanja osnovno pravo.
[[als:Erklärung der Menschen- und Bürgerrechte]]
| |||