Afgansko-sovjetski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene Vojvoda Živojin Mišić (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Orijentolog
Nema sažetka izmjene
Red 56:
Sovjetska vlada je to odbila prihvatiti te odlučila stranku Parcham vratiti na vlast direktnom vojnom intervencijom. 24.12. 1979. sovjetska oklopna vozila su prešla granične prolaze. 27.12. godine 700 elitnih sovjetskih specijalaca tzv. [[Alfa grupa|Alfa grupe]] se infiltiriralo u [[Kabul]] u kampanji kodnog naziva "[[Operacija Oluja-333]]", zauzelo predsjedničku palaču i likvidiralo predsjednika Hafizullaha Amina, nakon čega je Moskva dovela prosovjetskog [[Babrak Karmal|Babraka Karmala]] sve iz [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] kako bi formalno preuzeo vlast u zemlji. Karmal i SSSR su prozvali Amina "agentom [[CIA]]-e" i naveli da je 17.000 osoba nestalo tijekom njegove vladavine, a ne tijekom Tarakija. Nova prosovjetska vlada je obećala poštivati "[[ljudska prava]]".{{sfn|Human Rights Watch|1984|loc=str. 20}}
 
[[Datoteka:Afghanistan – Soviet tank at the firing position.jpg|left|thumb|225px|Sovjetski tenk T-62 u poziciji za pucanje]]
[[Datoteka:BMD-1 in Afghanistan.jpg|left|thumb|225px|Sovjetsko oklopno vozilo BMD-1 na ulicama Kabula]]
Sovjetska 40. armija je ušla u Afganistan na temelju potpisanog ugovora iz 1978. Bila je pod zapovjedništvom [[Sergej Sokolov (zapovjednik)|Sergeja Sokolova]]. Prilikom prvog tjedna invazije, u Afganistan je ušlo 1.800 sovjetskih [[tenk]]ova, 80.000 vojnika i 2.000 [[oklopno vozilo|oklopna vozila]]. U drugom tjednu, zabilježeno je 4.000 letova sovjetskih borbenih zrakoplova u Kabul.{{sfn|Fisk|2005|loc=str. 40-41}} Krhka komunistička vlada navela je sovjetskog vođu da se sjeti vlastite [[Brežnjevljeva doktrina|Brežnjevljeve doktrine]], prema kojoj je SSSR "čuvar komunističkih režima po svijetu" te da će intervenirati ako osjeti da bi neka država mogla napustiti taj sustav. Međutim, iako je [[Moskva]] očekivala da će, poput i prethodne [[SovjetskaSovjetskua invazija Čehoslovačke|sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj]] 1968. sve proći razmjerno brzo i neproblematično, Afganistan se pokazao kao čista suprotnost kada su naišli na žilav otpor. Intervencija je samo pogoršala stanje ljudskih prava u zemlji: proširila je opseg nasilja uključivanjem pravih vojnih snaga na terenu te dovela do selektivne opresije samo onih skupina koje su se protivile reformama, pod izgovorom da "su protiv interesa ljudi, nacionalnih interesa, domaćih interesa, stranih interesa, itd". Sovjetske snage krenule su zajedno sa snagama Karmala u eliminaciju protivnika reformi.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 24}} Ovo je dovelo do bizarne situacije u kojoj vlada strane države (SSSR) pomaže vladi u Afganistanu, a nije protiv nje, u borbi protiv oporbe koja, pak, tvrdi da predstavlja većinu stanovništva, ali koja ipak ne tvori vladu.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|19.2. 1985|loc=str. 42}}
 
Januara 1980., sovjetski ambasador u [[Washington]]u, [[Anatolij Dobrinjin]], upozorio je Brežnjeva da bi Afganistan mogao dovesti do "potpunog poremećaja" u odnosima SAD-a i SSSR-a. Brežnjev mu je odgovorio: "Ne brini se, Anatolij, mi ćemo ovaj rat završiti za tri do četiri tjedna."{{sfn|Bennett|1999|loc=str. 185}}
Red 108:
Isticao se i Paštun [[Abdul Hak]]: bio je hrabar i odvažan vođa, te je znao prevariti brojčano znatno nadmoćnije sovjetske vojnike da pomisle da su opkoljeni. Isprva se borio za Hezb-i-Islami [[Gulbudin Hekmatijar|Gulbudina Hekmatijara]], ali se kasnije pridružio frakciji koju je vodio Junis Kalis. Pretrpio je 12 ranjavanja, među njima i gubitak polovice noge, zbog čega je jurio u bitke na [[Poni|poniju]]. Nakon rata, postao je mirovni posrednik UN-a.{{sfn|Joffe|29.10. 2001}} [[Abdul Rahim Wardak]] iskazao se tako dobro u ratu da je kasnije postao afganistanski ministar obrane.{{sfn|Trofimov|Hodge|5.10. 2013}}
 
[[Datoteka:Wrecked T55 on the Jalalabad - Kabul road.jpg|right|thumb|225px|Uništen sovjetski tenk T-55 na cesti Džalalabad-Kabul]]
Mudžahedini su se oslonili na lake i brze udare i zasjede, nakon kojih bi se mogli sakriti po planinama. Sovjetske snage su se, pak, na početku rata oslanjale na [[tenk]]ove i oklopna vozila, čime su bili teški, tromi i spori. Sovjetski tenkovi bili su dizajnirani za klasičnu borbu protiv drugih tenkova, te su stoga bili neprikladni za brjegovit i strm teren po Afganistanu. Ovo je osobito bilo točno za [[T-55]] koji nije ni imao dovoljan topovski nagib ni podtlak za učinkovitost u planinskom sukobu.{{sfn|Johnson|Grissom|Oliker|2008|loc=str. 92}} Vidljivost iz tenka je bila manjkava, javljali su se problemi pri postavljanju topovske cijevi na dovoljno visok nagib osi dok je posada doživljavala veliku iscrpljenost zbog loše ventilacije oklopnog vozila.{{sfn|Johnson|Grissom|Oliker|2008|loc=str. 92}} Zbog strmog terena, tenkovi su bili uglavnom prikovani za ceste, te time i lakša meta. Vojnici uglavnom nisu ni izlazili iz tenkova prilikom napada, već su pucali iznutra.{{sfn|Johnson|Grissom|Oliker|2008|loc=str. 95}} Pojedini tenkovi čak su i prevrnuti naopačke.{{sfn|Beeston|Simpson|2006|loc=str. 166}} Zbog toga što su bili skloni čestim kvarovima, što je pak bilo problematično popravljati usred tog terena, sovjetska vojska je kasnije počela izbjegavati upotrebu tenkova u borbenim operacijama, te se oslanjati na lakša oklopna vozila i borbene helikoptere.{{sfn|Johnson|Grissom|Oliker|2008|loc=str. 95}}
 
Što su manjkali u sposobnosti, mudžahedini bi često nadoknadili u odlučnosti: mudžahedin Haji Sayed Mohammad Hanif se prisjeća zasjede u Kolangaru, [[provincija Logar]], maja 1981., gdje je nejgova skupina bila naoružana između ostalog RPG-7 oružjem. Kada se rano ujutro pojavila sovjetska kolona, prvi tenk je stao predprpfed barikadom u klancu. Kada je vojnik izašao iz tenka, uklonio barikadu, njegov tenk je nastavio i već prošao dok su mudžahedini stigli do svojih pozicija. Jedan mudžahedin je uzeo RPG-7 i pucao, ali promašio drugi tenk zbog nervoze. Pucao je još jednom, ali je opet promašio. Na kraju se spustio sa klanca ravno na sredini ceste, sjeo i ispalio iz velike blizine: tenk je ekplodirao. Gorući tenk je efektivno blokirao konvoj u klancu, a druga vozila ga nisu mogla zaobići zbog uskog terena. Mudžahedini su potom otvorili vatru na konvoj, zaplijenili dobar dio hrane te 15 kamiona.{{sfn|Jalali|Grau|2012|loc=str. 33-34}}
 
Kako bi našli dobro skrovište, mudžahedini su počeli koristiti i [[tunel]]e. DRA je stoga počela napadati pećine u Žavaru eksplozivima, klopkama i seizmičkim minama. Mudžahedini su se tome prilagodili i naučili da pokrenu mine detonacijama minobacača, a preostale pokupe ručno. Iako su DRA snage zatvorili ulaze u pećine, jednom ponovno otovrene su se mudžahedini mogli vratiti ponovno u njih. Također su izgradili tunele koji povezuju pećine, čime bi mogli pobjeći i povesti oružje u slučaju novog napada. Pećine su tako proširene na 400 do 500 metara dužine.{{sfn|Jalali|Grau|2001|loc=str. 325}}
Red 118:
 
===Sovjetske metode bombardiranja i depopulacije===
[[Datoteka:SovietafghanwarTanksHelicopters.jpg|left|thumb|175px|Sovjetski napadmanevri nasa jednotenkovima afganistanskoi naseljehelikopterima Mi-24]]
Brojčana neadekvatnost bila je korijen sovjetske kampanje [[teror]]a protiv civila: zbog manjka vojnika potrebnih za pacifikaciju, okrenuli su se depopulaciji. Ali sovjetski napadi i atentati na vođe pobunjenika u [[Pešavar]]u, doveli su do suprotnog učinka: izgrađen je ogroman sustav potpore i novačenja za pobunjenika među milijunima Afganistanaca koji su pobjegli u Pakistan i Iran.{{sfn|Joes|2015|loc=str. 314}} Edgar O'Ballance je procjenio da su sovjetski vojnici odlučili riješiti se "gerilske ribe koja pliva po moru ljudi tako što će isušiti more stanovnika i tako mudžahedinima otežati djelovanje, pošto neće imati skloništa, hranu niti informacije". Kako bi ispraznili naselja i tako lakše došli do preostalih mudžahedina, sovjetski vojnici nisu imali organizirani plan za premještanje raseljenih osoba unutar Afganistana, već izvan te države. Neki su stoga nazvali ovu praksu "depopulacijom" a ne "preseljenjem".{{sfn|Valentino|2013|loc=str. 223}} Prema jednom izvještaju, u 23 sela u četiri provincije, 56,5% regije bilo je opustjelo od depopulacije.{{sfn|Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija|17.2. 1986|loc=str. 18}}