Wikipedija

Vojin Bakić – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
malo poboljšanje izvora
mNema sažetka izmjene
Red 13:
| nacionalnost =
| supružnik =
| polje = [[kiparstvo]]
| obrazovanje = [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Državna umjetnička akademija u Zagrebu]]
| pokret = [[modernizam]], [[nove tendencije]]<ref>Jaša Dengeri: Vojin Bakić i Nove tendecije; Katalog izložbe: Vojin Bakić Svjetlonosne forme, Zagreb 2013.; str. 137.; ISBN: 987-953-7615-62-8</ref>
Red 30:
Iznimnom snagom vizije i vrhunskom kreacijom, Vojin Bakić početkom 60-ih čini odlučan zaokret u načinu oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture na području tadašnje Jugoslavije. Ideološki zadatak lišava naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka. Kipar poznat po javnim narudžbama, početkom 90-ih doživio je bezumno uništavanje vlastitih spomenika, a percepcija, stručna valorizacija i prezentacija njegova stvaralaštva zašla je u fazu diskontinuiteta.<ref name="Press relese MSU-a" />
 
Za života je izlagao na preko 200 skupnih izložbi, a od toga ih je 75 organizirano u inozemstvu. Nezainteresiran za vlastitu promociju, duboko uronjen u stvaranje, imao je tek nekoliko samostalnih izložbi.<ref>[http://www.zgportal.com/aktualno/najave/arhiva/2013/izlozba-vojin-bakic-retrospektiva-svjetlonosne-forme-msu-zagreb/ ZGportal: Izložba Vojina Bakića - retrospektiva Svjetlonosne forme] zgportalZGportal, 1. prosinca 2013.</ref>
 
==Životopis==
Red 43:
===Rat===
[[Datoteka:Bakicev Bjelovarac - Borik 2010.jpg|mini|lijevo|„Poziv na ustanak“, park Borik u [[Bjelovar]]u, [[1947]].]]
Ustaše u ljeto [[1941]]. uhapsili četvoro Vojinove braće. Izgubio im se svaki trag i Vojin do podkraj rata nije otkrio što se desilo s njima. Prvo su ih odveli u [[Logor Danica|logor Danicu]] a zatim su ih pogubili u [[Logor Jadovno|Jadovnu]]. Spomen na braću kasnije je oživio u spomeniku "Bjelovarac”, koji je portret najmlađeg brata Slobodana. Vojina su ustaše također uhapsili 1941. godine ispred ulaza u stan u Zagrebu. No kako je već pokazao talent na Likovnoj akademiji izbjegao je sudbinu svoje braće, za njega je tada pismeno intervenirao njegov učitelj i mentor Frano Kršinić i sam se izloživši opasnosti.<ref>Maja Hrgović, [http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Vojin-Bakic-kipar-koji-je-potreban-hrvatskoj-kulturi-i-drustvu Novi list: Vojin Bakić - kipar koji je potreban hrvatskoj kulturi i društvu] Novi list, 12. siječnja 2014.</ref>
 
Do kraja rata odlazi na Akademiju i pomaže Kršiniću u zahtjevnijim zadacima. Sudjeluje u Drugoj, Trećoj i Četvrtoj godišnjoj izložbi hrvatski umjetnika u [[NDH]] u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. 1942. je započeo raditi na Zavodu za stočarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu gdje izrađuje modele životinja. [[1943]]. Izlaže na Izložbi hrvatske umjetnosti u organizaciji NDH u Berlinu, Bratislavi i Beču. Tad nastaje i serija skulptura ''Bik i Europa na biku''.
Red 79:
===Put Svjetlonosnih oblika===
[[Datoteka:Svjetlonosni oblici 2.JPG|mini|Svjetlonosni oblici 2]]
Bakić pokazuje sve veći interes za prostornu problematiku, prostor više nema samo ulogu omotača volumena. Rastvara volumen te se ot­kriva vrijednost unutarnjeg prostora skulpture koji poprima aktivniju ulogu. Taj proces možemo slijediti u svim njegovim daljnjim ciklusima. od ''Razvijenih povr­šina'' ([[1960]]. - [[1963]].), ''Prerezanih razvijenih površina'' (1962. - 1963.), ''Dijagonalno razvijenih površina'' ([[1962]]. - [[1963]].) u kojima zarezuje metalnu ploču i savija je u raznim smjerovima, preko skulptura koje je poetično nazvao ''Forme'' (1963.), a u kojima uvodi kružni oblik i nehrđajući čelik pa ''Svjetlonosnih oblika'' (1963. - 1968.) i ''Interferencija'' (1964.), do kulminacije tog procesa u ''Cirkulaci­jama u prostoru'' ([[1970]]. - [[1973]].). U ciklusu ''Svjetlonosnih oblika'' , koje je tako nazvao [[Jure Kaštelan]]<ref>Ana Lendvaj, [http://www.vecernji.hr/vizualna-umjetnost/svjetlonosne-forme-vojina-bakica-po-davnom-osvrtu-jure-kastelana-906974 Večernji list: “Svjetlonosne forme” Vojina Bakića po davnom osvrtu Jure Kaštelana] Večernji list, 5. 12. 2013.</ref>, metalnu ploču reže u krugove koji su organski vezani jedni za druge. Njihov visoki sjaj reflektira okolni prostor, a skulptura odražava igru punine i praznine, pozitiva i negativa, volumena i prostora. Ploha, konveksno-konkavna površina i prostor koji je obavija postaju najvažniji likovni elementi Bakićeve kiparske sinteze. Napušta klasični materijal i uz dotadašnju broncu, radi u metalu, nehrđajućem čeliku, mjedi, duraluminiju, olovu, pleksi staklu, željezu, cementu. Savršenstvo koje je do tada tražio u mramoru, sada traži u metalu i nehrđajućem čeliku.
 
Bakić se ovim procesom približio načelima novih plastičara okupljenih u umjetničkom pokretu [[Nove tendencije|Novih tendencija]], te sudjeluje na skupnoj izložbi Nove Tendencije 2, u Zagrebu. [[1963]]. Umjetnički muzej u [[Leverkusen|Leverkusenu]], s Bakićem dogovara otkup Svjetlonosnih oblika visine dva i pol metra, koja je [[1965]]. isporu­čena za postavljanje ispred Katoličke osnovne škole u Leverkusenu. Radovi preko 30 skulptura nastalih od 1960. do 1964. godine predstavljeni su na drugoj samostalnoj izložbi u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti [[1964]]. godine. Slijede samostalne izložbe u beogradskom Salonu Moderne galerije i ljubljanskoj Maloj galeriji. Na 32-om Biennalu u Veneciji Bakić je predstavljen mjedenim ''Svjetlonosnim formama 5.'' Sudjeluje na skupnoj putujućoj izložbi koja nakon [[Washington D.C.|Washingtona]], [[1966]]. putuje u Fresno, Denver, Portland, Andover i Milwaukee. Na Biennalu u [[Sao Paulo|Sao Paulu]] predstavlja čak osam ''Svjetlonosnih oblika (XX-XVII)'' u raznim materijalima, izložba kasnije putuje [[Brazil|Brazilom]]: Rio de Janeiro, Belo Horizonte, Brasilia. Četvrti put izlaže na venecijanskom Biennalu [[1972]]. godine. Za problemsku izložbu organiziranu u sklopu 36-og Biennala, Skulptura u gradu, Bakić na živopisnom venecijanskom trgu izlaže preko dva metra visoke ''Svjetlonosne oblike'' ''XXVIII'' koji se danas nalaze u parku skulptura [[Gliptoteka HAZU|Gliptoteke HAZU]]. Zagreb je prijateljskom gradu [[Mainz|Mainzu]] poklonio Bakićevu skulpturu ''Cirkulacije u prostoru II'' iz 1974. visoke tri metra, koja se i danas nalazi na trgu ispred Gradske vijećnice.
Red 89:
[[1960]]-te završava spomenik Stjepanu Filipoviću koji se postavlja u Valjevu koji je napravio prvi odmak prema modernizaciji partizanskih spomenika. Te godine pobjeđuje na natječaju za [[Spomenik pobjedi naroda Slavonije|Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije]] u Kamenskoj u bli­zini Požege. Spomenik razvija u tridesetmetarsku razlistanu formu, koja je dovršena [[1968]]. Tim ostvarenjem odlučno prekida s do tada vladajućim kanonima prikaza antifašističkog spomenika te u monumentalnom obliku ostvaruje jedinstvenu sintezu čiste apstraktne forme i simboličkog sadržaja, koji uzdiže do univerzalnog simbola pobjede. Vojin Bakić značajno je promijenio smjer razvoja službene spomeničke plastike socijalističke Jugoslavije i uveo je u okrilje europske umjetnosti visokog modernizma.
 
Šuma [[Spomen-park Dotrščina|Dotrščina]] koja se nastavlja na šume zagrebačkog Maksimira najveće je grobište zagrebačkih žrtava fašističkog terora. Projekt uređenja spomen-područja dodijeljen je 1960. kiparu Vojinu Bakiću, arhitektu Josipu Seisselu i književniku [[Jure Kaštelan|Juri Kaštelanu]]. Bakićev spomenik otvoren 1965. markira ulaz u spomen-područje. Istraživanjem je došao do savršene apstraktne, ali i simboličke forme kristala. Krenuo je od studije petokrake, njezine likovne dinamike te došao do trokuta kao dinamične borbene forme koja je osnovni element kristala. Spomenik realiziran u visokopoliranom nehrđajućem čeliku svijetlećih površina, odražava ono što pali životi predstavljaju svojom žrtvom - čistoću, trajno i vječno svjetlo. Spomenički kompleks se proširuje na ''Dolinu grobova'' [[1980]]. godine kad je postavljeno šest Bakićevih kristalnih oblika u nehrđajućem čeliku, koji su svojim čistim geometrijskim formama postali glavni motiv svjetlosno-plastične-prostorne kompozicije udoline.<ref>[http://fama.com.hr/posjet-spomenicima-vojina-bakica/ Fama: Posjet spomenicima Vojina Bakića] FAMA, 18.2. 2014.</ref>
 
Nakon dva natječaja 1970. i 1974. za prvi veliki memorijalni park u Jugoslaviji na [[Petrova gora u Narodnooslobodilačkoj borbi|Petrovoj gori]] Bakićevo rješenje dobiva prvu nagradu. Spomenik je, nakon prilagodbi arhitektonskom zadatku otvoren [[1981]]. Morfološki je geneza plastičkih istraživanja skulpture ciklusa ''Prorezane razvijene površine''. Iste se godine otvara i ''Spomenik naroda Hrvatske žrtvama u Kragujevcu'', u memorijalnom parku Šumarice, koristeći se temom svjetlonosnih oblika koje niže u vodoravnom nizu. Sedam krugova simbolizira žrtve koje padaju pod mecima. To je posljednja velika Bakićeva spomenička realizacija
Red 96:
 
===Kulturocid===
Kipar koji je bio predvodnik apstrakcije u skulpturi na cjelokupnom jugoslavenskom prostoru, a po značaju daleko prelazi te granice, [[90-ih]] gotovo pada u zaborav, a tragični događaji slijede i na području profesionalnog i obiteljskog života. Dana [[30. 12.]] [[1992]]. sin Zoran mu umire. A nakon što je doživio uništenje većine svojih spomenika u Hrvatskoj umire i Vojin u [[18. 12.]] [[1992]]. Godine [[1991]]. minirani su Bakićevi spomenici u Bjelovaru, Gudovcu i Čazmi. Spomenik u Kamenskoj 1992. miniran devet puta kroz pet dana.<ref>[http://www.skdprosvjeta.com/news.php?id=232 SDK Prosvjeta: Devedeseta godišnjica Bakićeva rođenja u znaku obnove srušenog spomenika], SDK Prosvjeta</ref><ref>Ante Tomić [http://www.jutarnji.hr/ante-tomicod-spomenika-pobjedi-naroda-slavonije-danas-je-ostala-samo-fotografija/1151108/ Kako im se srce nije slamalo dok su rušili čudesni spomenik Vojina Bakića] Jutarnji list, 1.1. 2014.</ref> Iste je godine miniran spomenik u Bačkovici. Izuzev inicijativa nevladinih udruga, srpske manjine i umjetnika, posve je izostao interes lokalnih i državnih institucija za očuvanjem i vraćanjem u funkciju. Ta mjesta socijalističke utopije i kolektivnih rituala, ispražnjeni od sadržaja, postala su aveti sadašnjosti. Unatoč neupitnoj kvaliteti, percepcija, stručna valorizacija i prezentacija stvaralaštva Vojina Bakića zašle su u fazu prekida i diskontinuiteta, a njegove skulpture javnosti su dostupne tek u malobrojnim stalnim postavima hrvatskih muzeja ili na skupnim izložbama. U posljednjih 20 godina, vecinom se spominjao u kontekstu uništenih ili zapuštenih antifašističkih spomenika ili nedovoljne brige društva za očuvanjem i izlaganjem njegove baštine. Nekadašnje nezobilazno mjesto u pregledima europske modernističke skulpture, u novijim je čitanjima europskog modernizma izostao.
 
==Inspiracije==
Red 110:
===Josip Broz Tito===
[[Datoteka:Tito - Vojin Bakić.jpg|mini|lijevo|Tito - Vojin Bakić]]
Bakić nije bio omiljeni Titov kipar kao što je to, primjerice, bio [[Antun Augustinčić]], nije od njega naručivao portrete. Al Bakića je [[Tito]] intrigirao i u svim razdobljima vraćao se oblikovanju ili crtanju njegova lika. Prvi portreti datiraju iz 1948., da bi se toj temi vraćao u 60-ima i pred kraj života, kada je radio dva nerealizirana spomenika Titu – zagrebački i manje poznati za [[Zadar]]. Povodom pobjede na natječaju za Titov spomenik u Zagrebu koji je izazvao ogroman interes umjetnika i arhitekata, pa je na natječaj pristiglo čak 80 prijedloga, Bakić je na upit o temi rekao sljedeće: "Tema je složena i puna mogućnosti da se zaluta. Prikazati Tita kakvog pamtimo – njegovu pojavu, figuru i sve što podrazumijevamo gledajući njegov lik – nije lako. Tito je fantastičan lik, lik za koji Francuzi imaju dobar izraz 'presence', što znači prisutnost, nazočnost". Reljef Tita, veličine preko dva metra, krasio je ulazni u atrij Muzeja revolucije naroda Hrvatske 1962. u Zagrebu, a potom je postao vlasništvo Hrvatskog povijesnog muzeja.<ref>[http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/302816/Izlozba-Vojina-Bakica-iznenadit-ce-i-likovne-znalce.html tportal: Intervju - Nataša Ivančević: Izložba Vojina Bakića iznenadit će i likovne znalce], tportal.hr</ref>
''Portret Maršala u bronci'', blago geometrizirane zatvorene forme izložen je u Spomen-muzeju Josipa Broza Tita u [[Veliko Trojstvo|Velikom Trojstvu]] 1980. Glava je početkom 90-ih uklonjena i čuva se u Gradskom muzeju Bjelovara.<ref>[http://www.selcom.hr/bjlist/0024/_24_22.htm Virovitički list: Sudbina Titovih muzeja u Velikom Trojstvu], Virovitički list</ref>
Sudjelovao je na natječaju 1982. za ''Spomenik drugu Titu i vjekovnoj borbi Zadra za slobodu'' koji je trebao biti podignut na prostoru ispred rimskog foruma. Bakićevo rješenje je bila gigantizirana Titova glava položena na tlu između dvije apstraktne geometrijske forme u obliku segmenta polukugle. Komisija nije odabrala nijedno ponuđeno rješenje pa do izgradnje nikada nije došlo.
[[Datoteka:Maketa Titovog spomenika u Zagrebu.JPG|mini|Maketa Titovog spomenika u Zagrebu]]
Velik uspjeh Bakić je postigao na jugoslavenskom javnom, anonimnom natječaju za Titov spomenik na Trgu revolucionara (danasnji Radićev trg) u Zagrebu raspisanom 1986. Cilj je natječaja izvedba vrhunske urbanisticko-arhitektonske kiparske realizacije kojom će se ostvariti nova prepoznatljiva vizura Zagreba. Prvu nagradu osvajaju Vojin Bakić (za skulpturu) i njegov sin Zoran (za arhitekturu). Spomenik je trebao biti visok čak 36 metara, a skulptura Tita četiri metra. Tito u dugačkom kaputu samouvjereno stoji ispred velike, apstraktne mase koja se nalazi iza njega. Lice je riješeno sa samo par detalja, nije deskriptivno pa ipak je posve jasno o kome je riječ. Skulptura Tita trebala je stajati na južnoj osi. A forma koja je stajala iza njega bila je zamišljena zapravo kao slavoluk od nehrđajućeg čelika kroz koji se trebao prolaziti ustvari je gigantizirana skulptura koja pripada Bakićevim ''razvijenim površinama'' iz 1963. Sam Bakić ga ovako opisuje: "...spomenik koji nazivam simbol - simbol Titova djela, revolucije, borbe, uspona... Ova razlistala forma sadrži i oblik koji simbolizira djelo i luk kroz koji je Tito simbolično prošao". Planirano je da spomenik bude završen do 100. godišnjice Titova rođenja, 1992, ali je usljed događaja početkom 1990-ih projekt napušten. <ref>[http://www.jutarnji.hr/jedini-spomenik-titu-u-zagrebu-vojina-bakica-trebao-je-biti-visok--36-metara/1122993/ Jutarnji list: Jedini spomenik Titu u Zagrebu Vojina Bakića trebao je biti visok 36 metara], Jutarnji list</ref>
 
==Nagrade==
Red 134:
Početkom [[1990-ih]] veliki dio Bakićevog stvaralaštva u Hrvatskoj u sklopu masovne "[[Damnatio memoriae|damnatio memoriae]]" antifašizma je oštećen ili uništen:
 
*''Bjelovarac'', bronca, Bjelovar, poklon rodnom gradu s odavanjem počasti tragičnom obiteljskom gnijezdu. Miniran 1991. Ostala je šaka jedne ruke i glava, a ostali dijelovi završili su u ljevaonici ''Tonko Vinković'' u Bjelovaru. Spomenik je obnovljen i vraćen na staro mjesto 8. 12. 2010. nakon apela 140 uglednika za obnovu skulpture Ministarstvu kulture. <ref>[http://www.bjelovar.hr/vijesti/vojin-bakic-bjelovarac/ Grad Bjelovar-Vijesti-Bjelovar obilježio vraćanje skulpture “Bjelovarac” Vojina Bakića], Portal grada Bjelovara</ref>
* ''Gudovčan'' ili ''Pred streljanje'', bronca, selo Gudovac kraj Bjelovara. Miniran 1991., istaljen.
*''Spomenik pobjede naroda Slavonije'', nehrđajući čelik, selo Kamenska, na raskršću putova [[Slavonska Požega|Sl. Požega]], [[Pakrac]], [[Voćin]]. Miniran 21. 2. 1992. <ref>[https://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-prn2/t1.0-9/1901170_224134384453056_299947747_n.jpg Rušitelji ispred srušenog Spomenika u Kamenskom]</ref> Dijelovi upotrebljeni za izradu posuđa.
Red 140:
* ''Spomenik palim borcima'', bronca, ispred škole u Čazmi, srušen i uništen 1991.
*Spomen-park Dotršćina, u Dolini grobova postavljeno je 6-7 Bakićevih skulptura od nehrđajućeg čelika i kubusi, kristali od crnog mramora, različitih oblika, rasutih po prostoru. Autor je razmještaj kristala zamislio kao razgovor u prirodi. Čitav prostor pokriven je bršljanom ne bi li žrtve spokojnije bile. Sve je razbacano, pokradeno, uništeno. Kasnije obnovljen.<ref>[http://www.dotrscina.hr/ Virtulani Muzej Dotrščina]</ref>
*Ispred Gradske knjižnice ''Ivan Goran Kovačić'' u Karlovcu postavljena su poprsja [[Ljudevit Jonke|Ljudevita Jonkea]], slaviste, [[Silvije Strahimir Kranjčević|Silvija Strahimira Kranjčevića]], pjesnika i [[Ivan Goran Kovačić|Ivana Gorana Kovačića]], pjesnika. Samo je poprsje Ivana Gorana Kovačića uništeno (izrezano na komade) u noći od 16. do 17. 7. 2004.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/karlovac-pronadjeni-dijelovi-biste-ivana-gorana-kovacica/213950.aspx Index.hr: Karlovac, pronađeni dijelovi biste Ivana Gorana Kovačića], Index.hr</ref>
* Spomenik na [[Petrova gora|Petrovoj gori]], armirani beton i nehrđajući čelik. Spomenik je devastiran, odnesene su mnoge ploče i rapidno propada.
* Spomenik, nehrđajući čelik, na platou ispred ulaza u Spomen park Dotršćina, unakažen raznim fašističkim znakovima.
Red 151:
==Retrospektiva Vojina Bakića==
 
"Retrospektiva Vojina Bakića - Svjetlonosne forme" u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održana je od [[7. 12.]] [[2013]]. do [[2. 3.]] [[2014]]. godine. Izložba je dobila sjajne kritike te veliku pozornost medija i publike pa je i produljivano njeno trajanje<ref name="Novost iz MSU-a">[http://www.msu.hr/#/hr/20177/ MSU - Novosti - Izložba Vojina Bakića produljena do 2. ožujka 2014."]</ref> a postala je i kulturni događaj godine 2013., prema anketi Jutarnjeg lista u kojoj je sudjelovalo 15 kulturnjaka različitih profila.<ref>Adriana Piteša [http://www.jutarnji.hr/retrospektiva-vojina-bakica-kulturni-je-dogadaj-godine/1151249/ 2013. OČIMA KULTURNJAKA Retrospektiva Vojina Bakića kulturni je događaj godine] Jutarnji list, 2.1. 2014.</ref> Izložba je željela vratiti Vojinu Bakiću mjesto koje mu pripada u povijesti hrvatske i europske umjetnosti ali i potaknuti na promišljanje odnosa hrvatskog društva prema spomeničkoj baštini i društvenom sjećanju. Osim najvažnijih radova poput Bika, bili su izloženi i crteži, skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, projektna i osobna dokumentacija, audio i filmska građa. Prvi puta je javnosti prikazana studija i maketa za nikad realiziran zagrebački spomenik [[Tito|Titu]]. Umjetnikove unuke i arhitektice Vjera i Ana Martina Bakić, bile su suradnice na izložbi i autorice likovnog postava, te su prvi put javnosti pokazale obiteljsku zbirku.<ref>Branimira Lazarin [http://www.novossti.com/2013/12/ana-martina-i-vjera-bakic-vojine-spomenike-zelimo-izmjestiti-iz-kategorije-nezeljene-bastine/ Ana Martina i Vjera Bakić: Vojine spomenike želimo izmjestiti iz kategorije neželjene baštine] [[Novosti (Hrvatska)|Novosti]], 16.12. 2013.</ref> Na Noći muzeja izložbu je posjetilo čak 15000 posjetitelja <ref>HRT [http://vijesti.hrt.hr/s-hrt-om-u-noc-muzeja-video-kopija-1 HRT: U Noći muzeja 350.900 posjetitelja], HRT</ref>, a tad su posjetitelje kroz izložbu osobno provele unuke Vojina Bakića, koje su iz osobne perspektive dočarale umjetnikov život i stvaralaštvo.<ref>[http://nocmuzeja.hr/popis-muzeja/muzej-suvremene-umjetnosti/ Program noći muzeja: Retrospektiva Vojina Bakića – „Subjektivni i objektivni pogledi“]</ref> Izložba se održala pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske [[Ivo Josipović|Ive Josipovića]].<ref name="Press relese MSU-a">[http://www.msu.hr/#/hr/20004/ MSU - Press - Retrospektiva Vojina Bakića "Svjetlonosne forme"]</ref>
 
== Galerija ==
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Vojin_Bakić