Vojin Bakić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
malo poboljšanje izvora |
||
Red 30:
Iznimnom snagom vizije i vrhunskom kreacijom, Vojin Bakić početkom 60-ih čini odlučan zaokret u načinu oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture na području tadašnje Jugoslavije. Ideološki zadatak lišava naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka. Kipar poznat po javnim narudžbama, početkom 90-ih doživio je bezumno uništavanje vlastitih spomenika, a percepcija, stručna valorizacija i prezentacija njegova stvaralaštva zašla je u fazu diskontinuiteta.<ref name="Press relese MSU-a" />
Za života je izlagao na preko 200 skupnih izložbi, a od toga ih je 75 organizirano u inozemstvu. Nezainteresiran za vlastitu promociju, duboko uronjen u stvaranje, imao je tek nekoliko samostalnih izložbi.<ref>[http://www.zgportal.com/aktualno/najave/arhiva/2013/izlozba-vojin-bakic-retrospektiva-svjetlonosne-forme-msu-zagreb/ ZGportal: Izložba Vojina Bakića - retrospektiva Svjetlonosne forme] zgportal, 1. prosinca 2013.</ref>
==Životopis==
Red 43:
===Rat===
[[Datoteka:Bakicev Bjelovarac - Borik 2010.jpg|mini|lijevo|„Poziv na ustanak“, park Borik u [[Bjelovar]]u, [[1947]].]]
Ustaše u ljeto [[1941]]. uhapsili četvoro Vojinove braće. Izgubio im se svaki trag i Vojin do podkraj rata nije otkrio što se desilo s njima. Prvo su ih odveli u [[Logor Danica|logor Danicu]] a zatim su ih pogubili u [[Logor Jadovno|Jadovnu]]. Spomen na braću kasnije je oživio u spomeniku "Bjelovarac”, koji je portret najmlađeg brata Slobodana. Vojina su ustaše također uhapsili 1941. godine ispred ulaza u stan u Zagrebu. No kako je već pokazao talent na Likovnoj akademiji izbjegao je sudbinu svoje braće, za njega je tada pismeno intervenirao njegov učitelj i mentor Frano Kršinić i sam se izloživši opasnosti.<ref>Maja Hrgović, [http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Vojin-Bakic-kipar-koji-je-potreban-hrvatskoj-kulturi-i-drustvu Novi list: Vojin Bakić - kipar koji je potreban hrvatskoj kulturi i društvu] Novi list, 12. siječnja 2014.</ref>
Do kraja rata odlazi na Akademiju i pomaže Kršiniću u zahtjevnijim zadacima. Sudjeluje u Drugoj, Trećoj i Četvrtoj godišnjoj izložbi hrvatski umjetnika u [[NDH]] u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. 1942. je započeo raditi na Zavodu za stočarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu gdje izrađuje modele životinja. [[1943]]. Izlaže na Izložbi hrvatske umjetnosti u organizaciji NDH u Berlinu, Bratislavi i Beču. Tad nastaje i serija skulptura ''Bik i Europa na biku''.
Red 75:
Na prvoj samostalnoj izložbi u Zagrebu u organizaciji Gradske galerije suvremene umjetnosti 1958. izložio je 45 radova nastalih od 1953. do 1958. U tisku su je ocijenili najznačajnijom kiparskom poslijeratnom izložbom u Zagrebu. Zatim izlaže na 2. Documenti u Kasselu [[1959]]. godine. Iste godine s Piceljem i Srnecom, članovima grupe EXAT 51, izlaže u pariškoj Galeriji Denise Rene, vodećoj galeriji geometrijske apstrakcije u to doba. Predgovor za izložbu pišu teoretičar Michele Seuphor i umjetnik Viktor Vasarelv, a Seuphor je Bakića uvrstio u pregled svjetske apstraktne skulpture.
Bakićeva ''Razlistana forma I'' je 1959. dobila Nagradu Grada Zagreba za skulpturi, koja je tad postavljena u kavanu Iličkog nebodera <ref>[http://zagrebjavniprostor.tumblr.com/post/70512263872/razlistana-forma-u-izvornoj-boji-foto-toso "Razlistana forma" u izvornoj boji.] Zagreb - Javni prostor, 19. 12. 2013.</ref>. Pred [[Univerzijada|Univerzijadu]] 1987. je premještena u Gajevu ulicu gdje i sad stoji.<ref>[http://zagrebjavniprostor.tumblr.com/post/34828174135/skulptura-razlistana-forma-vojina-bakica-nakon Skulptura „Razlistana forma“ Vojina Bakića nakon obnove vraćena je na svoje mjesto u zagrebačku Gajevu ulicu.] Zagreb - Javni prostor</ref>
===Put Svjetlonosnih oblika===
[[Datoteka:Svjetlonosni oblici 2.JPG|mini|Svjetlonosni oblici 2]]
Bakić pokazuje sve veći interes za prostornu problematiku, prostor više nema samo ulogu omotača volumena. Rastvara volumen te se otkriva vrijednost unutarnjeg prostora skulpture koji poprima aktivniju ulogu. Taj proces možemo slijediti u svim njegovim daljnjim ciklusima. od ''Razvijenih površina'' ([[1960]]. - [[1963]].), ''Prerezanih razvijenih površina'' (1962. - 1963.), ''Dijagonalno razvijenih površina'' ([[1962]]. - [[1963]].) u kojima zarezuje metalnu ploču i savija je u raznim smjerovima, preko skulptura koje je poetično nazvao ''Forme'' (1963.), a u kojima uvodi kružni oblik i nehrđajući čelik pa ''Svjetlonosnih oblika'' (1963. - 1968.) i ''Interferencija'' (1964.), do kulminacije tog procesa u ''Cirkulacijama u prostoru'' ([[1970]]. - [[1973]].). U ciklusu ''Svjetlonosnih oblika'' , koje je tako nazvao [[Jure Kaštelan]]<ref>Ana Lendvaj, [http://www.vecernji.hr/vizualna-umjetnost/svjetlonosne-forme-vojina-bakica-po-davnom-osvrtu-jure-kastelana-906974 Večernji list: “Svjetlonosne forme” Vojina Bakića po davnom osvrtu Jure Kaštelana] Večernji list, 5. 12. 2013.</ref>, metalnu ploču reže u krugove koji su organski vezani jedni za druge. Njihov visoki sjaj reflektira okolni prostor, a skulptura odražava igru punine i praznine, pozitiva i negativa, volumena i prostora. Ploha, konveksno-konkavna površina i prostor koji je obavija postaju najvažniji likovni elementi Bakićeve kiparske sinteze. Napušta klasični materijal i uz dotadašnju broncu, radi u metalu, nehrđajućem čeliku, mjedi, duraluminiju, olovu, pleksi staklu, željezu, cementu. Savršenstvo koje je do tada tražio u mramoru, sada traži u metalu i nehrđajućem čeliku.
Bakić se ovim procesom približio načelima novih plastičara okupljenih u umjetničkom pokretu [[Nove tendencije|Novih tendencija]], te sudjeluje na skupnoj izložbi Nove Tendencije 2, u Zagrebu. [[1963]]. Umjetnički muzej u [[Leverkusen|Leverkusenu]], s Bakićem dogovara otkup Svjetlonosnih oblika visine dva i pol metra, koja je [[1965]]. isporučena za postavljanje ispred Katoličke osnovne škole u Leverkusenu. Radovi preko 30 skulptura nastalih od 1960. do 1964. godine predstavljeni su na drugoj samostalnoj izložbi u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti [[1964]]. godine. Slijede samostalne izložbe u beogradskom Salonu Moderne galerije i ljubljanskoj Maloj galeriji. Na 32-om Biennalu u Veneciji Bakić je predstavljen mjedenim ''Svjetlonosnim formama 5.'' Sudjeluje na skupnoj putujućoj izložbi koja nakon [[Washington D.C.|Washingtona]], [[1966]]. putuje u Fresno, Denver, Portland, Andover i Milwaukee. Na Biennalu u [[Sao Paulo|Sao Paulu]] predstavlja čak osam ''Svjetlonosnih oblika (XX-XVII)'' u raznim materijalima, izložba kasnije putuje [[Brazil|Brazilom]]: Rio de Janeiro, Belo Horizonte, Brasilia. Četvrti put izlaže na venecijanskom Biennalu [[1972]]. godine. Za problemsku izložbu organiziranu u sklopu 36-og Biennala, Skulptura u gradu, Bakić na živopisnom venecijanskom trgu izlaže preko dva metra visoke ''Svjetlonosne oblike'' ''XXVIII'' koji se danas nalaze u parku skulptura [[Gliptoteka HAZU|Gliptoteke HAZU]]. Zagreb je prijateljskom gradu [[Mainz|Mainzu]] poklonio Bakićevu skulpturu ''Cirkulacije u prostoru II'' iz 1974. visoke tri metra, koja se i danas nalazi na trgu ispred Gradske vijećnice.
Red 89:
[[1960]]-te završava spomenik Stjepanu Filipoviću koji se postavlja u Valjevu koji je napravio prvi odmak prema modernizaciji partizanskih spomenika. Te godine pobjeđuje na natječaju za [[Spomenik pobjedi naroda Slavonije|Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije]] u Kamenskoj u blizini Požege. Spomenik razvija u tridesetmetarsku razlistanu formu, koja je dovršena [[1968]]. Tim ostvarenjem odlučno prekida s do tada vladajućim kanonima prikaza antifašističkog spomenika te u monumentalnom obliku ostvaruje jedinstvenu sintezu čiste apstraktne forme i simboličkog sadržaja, koji uzdiže do univerzalnog simbola pobjede. Vojin Bakić značajno je promijenio smjer razvoja službene spomeničke plastike socijalističke Jugoslavije i uveo je u okrilje europske umjetnosti visokog modernizma.
Šuma [[Spomen-park Dotrščina|Dotrščina]] koja se nastavlja na šume zagrebačkog Maksimira najveće je grobište zagrebačkih žrtava fašističkog terora. Projekt uređenja spomen-područja dodijeljen je 1960. kiparu Vojinu Bakiću, arhitektu Josipu Seisselu i književniku [[Jure Kaštelan|Juri Kaštelanu]]. Bakićev spomenik otvoren 1965. markira ulaz u spomen-područje. Istraživanjem je došao do savršene apstraktne, ali i simboličke forme kristala. Krenuo je od studije petokrake, njezine likovne dinamike te došao do trokuta kao dinamične borbene forme koja je osnovni element kristala. Spomenik realiziran u visokopoliranom nehrđajućem čeliku svijetlećih površina, odražava ono što pali životi predstavljaju svojom žrtvom - čistoću, trajno i vječno svjetlo. Spomenički kompleks se proširuje na ''Dolinu grobova'' [[1980]]. godine kad je postavljeno šest Bakićevih kristalnih oblika u nehrđajućem čeliku, koji su svojim čistim geometrijskim formama postali glavni motiv svjetlosno-plastične-prostorne kompozicije udoline.<ref>[http://fama.com.hr/posjet-spomenicima-vojina-bakica/ Fama: Posjet spomenicima Vojina Bakića] FAMA, 18.2. 2014.</ref>
Nakon dva natječaja 1970. i 1974. za prvi veliki memorijalni park u Jugoslaviji na [[Petrova gora u Narodnooslobodilačkoj borbi|Petrovoj gori]] Bakićevo rješenje dobiva prvu nagradu. Spomenik je, nakon prilagodbi arhitektonskom zadatku otvoren [[1981]]. Morfološki je geneza plastičkih istraživanja skulpture ciklusa ''Prorezane razvijene površine''. Iste se godine otvara i ''Spomenik naroda Hrvatske žrtvama u Kragujevcu'', u memorijalnom parku Šumarice, koristeći se temom svjetlonosnih oblika koje niže u vodoravnom nizu. Sedam krugova simbolizira žrtve koje padaju pod mecima. To je posljednja velika Bakićeva spomenička realizacija
Red 96:
===Kulturocid===
Kipar koji je bio predvodnik apstrakcije u skulpturi na cjelokupnom jugoslavenskom prostoru, a po značaju daleko prelazi te granice, [[90-ih]] gotovo pada u zaborav, a tragični događaji slijede i na području profesionalnog i obiteljskog života. Dana [[30. 12.]] [[1992]]. sin Zoran mu umire. A nakon što je doživio uništenje većine svojih spomenika u Hrvatskoj umire i Vojin u [[18. 12.]] [[1992]]. Godine [[1991]]. minirani su Bakićevi spomenici u Bjelovaru, Gudovcu i Čazmi. Spomenik u Kamenskoj 1992. miniran devet puta kroz pet dana.<ref>[http://www.skdprosvjeta.com/news.php?id=232 SDK Prosvjeta: Devedeseta godišnjica Bakićeva rođenja u znaku obnove srušenog spomenika]</ref><ref>Ante Tomić [http://www.jutarnji.hr/ante-tomicod-spomenika-pobjedi-naroda-slavonije-danas-je-ostala-samo-fotografija/1151108/
==Inspiracije==
Red 106:
Spomenik Goranu koji od 1964. nalazi u Ribnjaku<ref>[http://spomenik.pbworks.com/w/page/40392636/Vojin%20Bakić%3A%20Ivan%20Goran%20Kovačić Javni spomenik u Zagrebu: Vojin Bakić: Ivan Goran Kovačić]</ref> i u Goranovu rodnom mjestu [[Lukovdol]], nastao je 1956. godine, te je u dvije varijante bio prikazivan na izložbama prije nego je izveden kako javna skulptura. Nakon perioda istraživanja kako Goranov lik reducirati do simbola ideje, pojednostavljivanjem elemenata antropomorfnog portreta dolazi do volumena apstraktnih geometrijskih ploha koje se spajaju pod oštrim bridovima i koje čine apstraktnu formu kristaličnog oblika. Spomenik u Ribnjaku Izveden je od prilepskog granita, visok je dva i pol metra i težak 20 tona.<ref>[http://www1.zagreb.hr/galerijakd.nsf/VO/9E59458CB74D2286C1257999004B7387?OpenDocument Galerija nepokretnih kulturnih dobara grada Zagreba: Park Ribnjak]</ref> Od 1964. u Lukovdolu se održava pjesnička manifestacija [[Goranovo proljeće]]. U blizini Goranove rodne kuće u kojoj je otvoren memorijalni muzej<ref>[http://hvm.mdc.hr/hrvatski-povijesni-muzej---memorijalni-muzej-ivan-goran-kovacic,762%3ALKD/hr/info/ Hrvatski povijesni muzej - Memorijalni muzej Ivan Goran Kovačić]</ref>, nalazi se [[amfiteatar]] gdje se održavaju pjesnički susreti. Na uzvisini, uz rub amfiteatra je postavljena metalna verzija istog spomenika. Oštrih bridova u nehrđajućem čeliku, skulptura svojom apstraktnom svjetlećom
površinom simbolizira vječno svjetlo i čistoću ideala tragično preminulog pjesnika<ref>[http://ineco.posluh.hr/pgz/spomenici_nob/vrbovsko.html Memorijalna baština: Spomen obilježja Primorsko goranske županije ]</ref> Bakić je 1973. oblikovao [[Goranov vijenac]] kolajnu s nanizanim ulaštenim diskovima (derivacija plošne verzije Svjetlonosnih oblika) koji se po veličini nižu u vijenac, a u največem je otisnut Goranov portret u plitkom reljefu.<ref>Alen Kurbanović [http://www.jutarnji.hr/petar-gudelj-ovjencan-goranovim-vijencem-/649089/
===Josip Broz Tito===
Red 151:
==Retrospektiva Vojina Bakića==
"Retrospektiva Vojina Bakića - Svjetlonosne forme" u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održana je od [[7. 12.]] [[2013]]. do [[2. 3.]] [[2014]]. godine. Izložba je dobila sjajne kritike te veliku pozornost medija i publike pa je i produljivano njeno trajanje<ref name="Novost iz MSU-a">[http://www.msu.hr/#/hr/20177/ MSU - Novosti - Izložba Vojina Bakića produljena do 2. ožujka 2014."]</ref> a postala je i kulturni događaj godine 2013., prema anketi Jutarnjeg lista u kojoj je sudjelovalo 15 kulturnjaka različitih profila.<ref>Adriana Piteša [http://www.jutarnji.hr/retrospektiva-vojina-bakica-kulturni-je-dogadaj-godine/1151249/ 2013. OČIMA KULTURNJAKA Retrospektiva Vojina Bakića kulturni je događaj godine] Jutarnji list, 2.1. 2014.</ref>
== Galerija ==
| |||