Jovan Dučić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 25:
Dučićev otac Andrija bio je trgovac. Poginuo je u Hercegovačkom ustanku [[1875]]. godine, a pokopan u [[Dubrovnik]] u. Majka Jovanka je umrla 1900. године.Pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz prvog braka s Šćepanom Glogovcem (Ristu i Soku). Osnovnu školu učio je u mjestu rođenja. Kada se obitelj preselila u [[Mostar]], upisuje trgovačku školu. Učiteljsku školu pohađa u [[Sarajevo|Sarajevu]] 1890-1891. godine i [[Sombor]] u gdje maturira 1893. učiteljevao je kratko vrijeme po raznim mjestima, između ostalog u [[Bijeljina|Bijeljini]], odakle su ga [[austrougarska | austrougarske]] vlasti protjerale zbog patriotskih pjesama "Otadžbina" ('''Ne trza te užas b'jede, nit 'te trza užas rana / Mirno spavaš, mila majko, teškim sankom uspavana''') i "Oj Bosno".Zbog njih Dučić biva stavljen pod istragu, a zatim, u svibnju [[1894]]. godine, vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pjesnik nije mogao naći učiteljsku službu gotovo nigdje, pa se zapošljava u manastirskoj školi u [[Žitomislići|Žitomisliću]].
 
[[Datoteka:Ivan Ducic.jpg|thumb|left|150px|Jovan Dučić kao veleposlanik]]
Kao učitelj radi u Mostaru od 1895. do 1899. Član je društva Gusle. U društvu sa [[Aleksa Šantić|Šantićem]] stvorio je književni krug i pokrenuo časopis [[časopis Zora|Zora]]. Posljednje godine boravka u Mostaru, zajedno s prijateljem i piscem Svetozarom Ćorovićem, uhićen je i otpušten s posla. Iste godine odlazi na studij u Ženevu, na Filozofsko-sociološki fakultet. Proveo je skoro deset godina na strani, najviše u [[Ženeva | Ženevi]] i [[Pariz]] u. Za to vrijeme održava veze s prijateljima piscima iz Mostara, upoznaje [[Jovan Skerlić|Skerlića]] u Parizu, surađuje s mnogim listovima i časopisima (Letopis, Zora, [[Srpske književni glasnik]]). Na ženevskom sveučilištu je svršio prava i potom se vratio u [[Srbija|Srbiju]]. Godine 1907. u Ministarstvu vanjskih dijela Srbije dobiva službu pisara. Od [[1910]]. je u diplomatskoj službi. Te godine postavljen je za atašea u poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti položaj u Sofiji. Od 1912. do 1927. službuje kao sekretar, ataše, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u [[Rim]] u, [[Atena|Ateni]], [[Madrid]] ui [[Kairo | Kairu]] ( 1926-1927), kao i delegat u Ženevi u Društvu naroda. Potom je privremeno penzionisan. Dvije godine kasnije vraćen je na mjesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu.