Jovan Dučić – razlika između verzija

'' 'Jovan Dučić' '' ([[Trebinje]], [[17 veljače]] [[1871]] - [[Gary]], [[Indijana]], [[Sjedinjene Države | SAD]], [[7 travnja]] [[1943]]) je bio [[Srbi | srpske]] i jugoslavenski pisac, pjesnik i diplomat. Jedan je od najznačajnijih pjesnika srpske modernizma i najznačajniji liričar. <Ref> {{cite web | url = http: //srednjeskole.edukacija.rs/biografije-poznatih-licnosti/jovan-ducic | title = Život i rad Jovana Dučića | work = srednjeskole.edukacija.rs | date = 20. 4/2016 | accessdate = 20. 4/2016}} </ ref> Bio je i jedan od osnivača [[Narodna obrana | Narodne obrane]], nacionalne nevladine organizacije u Kraljevini Srbiji. <Ref name = "Demonstracije u Beogradu"> [http: //www.nacionalnarevija .com / tekstovi / br8 / Vek.html Izbijanje dalekosežne aneksione krize: Val vatrenih prosvjeda u Beogradu protiv austrougarskog prisajedinjenja Bosne i Hercegovine 1908. godine] {{hr}} </ ref>

Prvu zbirku pjesama Dučić je objavio u Mostaru [[1901]]. u izdanju mostarske Zore, zatim drugu u [[Beograd]] u [[1908]]. u izdanju Srpskog književne zadruge. Pisao je dosta iu [[proza ​​| prozi]]: nekoliko literarnih [[esej]] a i studija o piscima, [[Blago cara Radovana]] i pjesnička pisma iz [[Švicarska | Švicarske]], [[Grčka | Grčke ]] i [[Španjolska | Španjolske]].

Biran je za dopisnog člana [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti | Srpska kraljevske akademije]], a za redovitog člana izabran je [[1931]]. godine. <ref> [http://www.sanu.ac.rs/Clanstvo/IstClan.aspx?arg=150, Biografija na sajtu SANU], Preuzeto 2016/4/20. </ ref>

O godini rođenja postoje sporovi i nejasnoće. Pero Slijepčević navodi da je Dučić rođen, najvjerojatnije, 1872. u Trebinju. Veći broj istraživača tvrdi da je rođen 1874. [[Svetozar Ćorović]] u svojim sjećanjima navodi (prema M. Miloševiću,'' Rani Dučić '') da je Dučićeva godina rođenja 1872. Datum rođenja bi mogao biti 15 lipnja ili 15 . srpnja. [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti | SANU]] kao datum rođenja navodi 5/17. veljača 1871.

Dučićev otac Andrija bio je trgovac. Poginuo je u Hercegovačkom ustanku [[1875]]. godine, a pokopan u [[Dubrovnik]] u. Majka Jovanka je umrla 1900. године.<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/casopisi_pretrazivi_po_datumu/bosanska_vila/1900/08/b015-16#page/22/mode/1up Jovanka Dučić - osmrtnica, Bosanska vila, kolovoz 1900. godine] </ ref> Pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz prvog braka s Šćepanom Glogovcem (Ristu i Soku). Osnovnu školu učio je u mjestu rođenja. Kada se obitelj preselila u [[Mostar]], upisuje trgovačku školu. Učiteljsku školu pohađa u [[Sarajevo|Sarajevu]] 1890-1891. godine i [[Sombor]] u gdje maturira 1893. učiteljevao je kratko vrijeme po raznim mjestima, između ostalog u [[Bijeljina | Bijeljini]], odakle su ga [[austrougarska | austrougarske]] vlasti protjerale zbog patriotskih pjesama "Otadžbina" ('''Ne trza te užas b'jede, nit 'te trza užas rana / Mirno spavaš, mila majko, teškim sankom uspavana''') i "Oj Bosno".Zbog njih Dučić biva stavljen pod istragu, a zatim, u svibnju [[1894]]. godine, vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pjesnik nije mogao naći učiteljsku službu gotovo nigdje, pa se zapošljava u manastirskoj školi u [[Žitomislići|Žitomisliću]].

[[Datoteka: Ivan Ducic.jpg|mini|levo|Jovan Dučić kao veleposlanik]]

Kao učitelj radi u Mostaru od 1895. do 1899. Član je društva Gusle. U društvu sa [[Aleksa Šantić|Šantićem]] stvorio je književni krug i pokrenuo časopis [[časopis Zora | Zora]]. Posljednje godine boravka u Mostaru, zajedno s prijateljem i piscem Svetozarom Ćorovićem, uhićen je i otpušten s posla. Iste godine odlazi na studij u Ženevu, na Filozofsko-sociološki fakultet. Proveo je skoro deset godina na strani, najviše u [[Ženeva | Ženevi]] i [[Pariz]] u. Za to vrijeme održava veze s prijateljima piscima iz Mostara, upoznaje [[Jovan Skerlić | Skerlića]] u Parizu, surađuje s mnogim listovima i časopisima (Letopis, Zora, [[Srpske književni glasnik]]). Na ženevskom sveučilištu je svršio prava i potom se vratio u [[Srbija | Srbiju]]. Godine 1907. u Ministarstvu vanjskih dijela Srbije dobiva službu pisara. Od [[1910]]. je u diplomatskoj službi. Te godine postavljen je za atašea u poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti položaj u Sofiji. Od 1912. do 1927. službuje kao sekretar, ataše, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u [[Rim]] u, [[Atena | Ateni]], [[Madrid]] ui [[Kairo | Kairu]] ( 1926-1927), kao i delegat u Ženevi u Društvu naroda. Potom je privremeno penzionisan. Dvije godine kasnije vraćen je na mjesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu.

Biran je za dopisnog člana [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti | Srpska kraljevske akademije]], a za redovitog člana izabran je [[1931]]. Sljedeće godine postavljen je za zastupnika u [[Budimpešta | Budimpešti]]. Od 1933. do 1941. prvo je poslanik u Rimu, potom u Bukureštu, (gdje je [[1937]]. Godine postavljen za prvog [[Jugoslavija | jugoslavenskog]] diplomatu u rangu ambasadora u [[Bukurešt]] u), a do raspada Jugoslavije zastupnik je u Madridu.

U doba invazije i kasnije okupacije Jugoslavije [[1941]]. godine Jovan Dučić je bio opunomoćeni poslanik kraljevine Jugoslavije u Madridu. Pošto je Španjolska priznala NDH, time prekinuvši diplomatske odnose s Jugoslavijom, u lipnju 1941. Dučić se povukao u neutralnu Portugaliju, u Lisabon odakle je, u kolovozu iste godine otišao u [[Sjedinjene Države | SAD]] u grad [[Gary] ], [[Indijana]], gdje je živio njegov rođak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dvije godine kasnije, vodio je organizaciju u [[Ilinois]] u (čiji je osnivač [[Mihajlo Pupin]] [[1914]]. Godine), koja predstavlja srpski dijasporu u Americi. Za to vrijeme pisao je pjesme, političke brošure i novinske članke pogođen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpske naroda, osuđivao je genocid nad Srbima koji je vršila [[neovisna država Hrvatska | hrvatska]] [[Ustaše | ustaška]] vlada.

Umro je 7. travnja 1943. u Garyju. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskih manastira Svetog Save u [[Libertivil (Ilinois) | Libertivilu]], SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova posljednja želja Jovana Dučića ispunjena je [[22. listopada | 22. listopada]] [[2000]].

Prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru [[1901]]. u izdanju mostarske Zore, zatim drugu u [[Beograd]] u [[1908]]. u izdanju Srpskog književne zadruge, kao i dvije knjige u vlastitom izdanju, stihovi i pjesme u prozi - Plave legende i Pesme. Pisao je dosta iu [[proza ​​proza​​| prozi]]: nekoliko literarnih [[esej]] a i studija o piscima, [[Blago cara Radovana]] i pjesnička pisma iz [[Švicarska | Švicarske]], [[Grčka | Grčke ]], [[Španjolska | Španjolske]] itd.

Kao i Šantić, Dučić je u početku svoga pjesničkog stvaranja bio pod utjecajem [[Vojislav Ilić | Vojislava Ilića]]; ali kad je otišao na stranu, on se toga uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju individualnu [[lirika | liriku]] prema uzorima francuskih [[parnasizam | parnasovaca]], dekadenata i osobito [[Simbolizam | simbolista]]. U doba općeg kulta prema modi sa Zapada, njegova je poezija odista značila novinu i osvježenje, iu motivima iu izražaju.

[[Datoteka: Trebinje (8744363975) .jpg | desno | mini | Spomenik Ivanu Dučiću u rodnom Trebinju]]

U jesen [[1893]]. godine, na balu u tek sagrađenom hotelu "Drina" u Bijeljini, mladi i ambiciozni učitelj Dučić susreće tek svršenu učenicu Trgovačke škole Magdalenu Nikolić. S njom se tajno zaručio [[peti studenog | peti studenog]] 1893. godine, a njihova prepiska će se nastaviti i nakon Dučićevog odlaska iz Bijeljine i prelaska u Mostar na učiteljovanje od [[1895]]. do [[1899]]. godine.

Jedan dio te korespondencije je sačuvan, kao i pismo koje je Dučićev prijatelj i pjesnik Aleksa Šantić uputio Magdaleni [[6. travnja]] a [[1901]]. godine moleći je da pomogne u prikupljanju pretplate za svoje "Pjesme". Ljiljana Lukić, profesor u mirovini, čuva u osobnom vlasništvu prepisku između Dučića i Magdalene.

Dvadeset godina prije Magdalenine smrti, Dučiću je, dok je bio opunomoćeni ministar [[Kraljevina Jugoslavija | Kraljevine Jugoslavije]], stigla molba koja svjedoči o dubokom tragu koji je Dučić ostavio u [[Bijeljina | Bijeljini]]. Pjevačko društvo "Srbadija" tražila je od ministra pomoć za izgradnju doma za potrebe društva. "Na prvom mjestu, u ovome idealnom poslu, društvo je slobodno da Vam saopšti da bi željelo i da bi bilo sretno, ako vidi da vaš dom 'Srbadije' bude sazidan i nazvan Zadužbina pjesnika Jovana Dučića-Srbadija", stoji između ostalog u pismu poslatom [[1937]]. upućenog ministru Dučiću. Na margini pisma stoji Dučićev rukopis: "Poslao 6. prosinca 1937. godine prilog od 1000 kn. Molio da neizostavno nazovu svoj dom imenom velikog pjesnika [[Filip Višnjić | Filipa Višnjića]], njihovog najbližeg zemljaka ".

Iz ljubavne veze s glumicom Jovankom Jovanović imao je vanbračnog sina Jovicu koji se kao mlad ubio. <Ref> [http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:279336-Jovan-i-Jovanka Jovan i Jovanka ( "Večernje novosti", 28. listopada 2008.)] </ ref>

[[Datoteka: Jovan Dučić Sombor.jpg | desno | mini | Spomenik Ivanu Dučiću ispred [[Pedagoški fakultet Sveučilišta u Novom Sadu | Pedagoškog fakulteta]] u [[Sombor]] u]]

* '' Sabrana djela '', Knj. - {VII-IX} - (Odabrane strane). Rukopise odabrali J. Đonović i [[Petar Bubreško | P. Bubreško]]. Izdanje Srpski narodne obrane u Americi, Chicago, 1951.