Jovan Dučić: Razlika između izmjena

Dodano 10.536 bajtova ,  prije 6 godina
nema sažetka uređivanja
m (Vraćene izmjene 178.254.163.18 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Orijentolog)
Nema sažetka izmjene
| roditelji =
}}
'' 'Jovan Dučić' '' ([[Trebinje]], [[17 veljače]] [[1871]] - [[Gary]], [[Indijana]], [[Sjedinjene Države | SAD]], [[7 travnja]] [[1943]]) je bio [[Srbi | srpske]] i jugoslavenski pisac, pjesnik i diplomat. Jedan je od najznačajnijih pjesnika srpske modernizma i najznačajniji liričar. <Ref> {{cite web | url = http: //srednjeskole.edukacija.rs/biografije-poznatih-licnosti/jovan-ducic | title = Život i rad Jovana Dučića | work = srednjeskole.edukacija.rs | date = 20. 4/2016 | accessdate = 20. 4/2016}} </ ref> Bio je i jedan od osnivača [[Narodna obrana | Narodne obrane]], nacionalne nevladine organizacije u Kraljevini Srbiji. <Ref name = "Demonstracije u Beogradu"> [http: //www.nacionalnarevija .com / tekstovi / br8 / Vek.html Izbijanje dalekosežne aneksione krize: Val vatrenih prosvjeda u Beogradu protiv austrougarskog prisajedinjenja Bosne i Hercegovine 1908. godine] {{hr}} </ ref>
'''Jovan Dučić''' ([[Trebinje]], [[17. 2.]] [[1871]]. — [[Gary (Indiana)|Gary]], [[7. 4.]] [[1943]].), je bio [[Srbija|srpski]] pjesnik i [[kraljevina Jugoslavija|jugoslavenski]] diplomat, rodom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].
 
Prvu zbirku pjesama Dučić je objavio u Mostaru [[1901]]. u izdanju mostarske Zore, zatim drugu u [[Beograd]] u [[1908]]. u izdanju Srpskog književne zadruge. Pisao je dosta iu [[proza ​​| prozi]]: nekoliko literarnih [[esej]] a i studija o piscima, [[Blago cara Radovana]] i pjesnička pisma iz [[Švicarska | Švicarske]], [[Grčka | Grčke ]] i [[Španjolska | Španjolske]].
 
Biran je za dopisnog člana [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti | Srpska kraljevske akademije]], a za redovitog člana izabran je [[1931]]. godine. <ref> [http://www.sanu.ac.rs/Clanstvo/IstClan.aspx?arg=150, Biografija na sajtu SANU], Preuzeto 2016/4/20. </ ref>
 
== Biografija ==
O godini rođenja postoje sporovi i nejasnoće. Pero Slijepčević navodi da je Dučić rođen, najvjerojatnije, 1872. u Trebinju. Veći broj istraživača tvrdi da je rođen 1874. [[Svetozar Ćorović]] u svojim sjećanjima navodi (prema M. Miloševiću, '' Rani Dučić '') da je Dučićeva godina rođenja 1872. Datum rođenja bi mogao biti 15 lipnja ili 15 . srpnja. [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti | SANU]] kao datum rođenja navodi 5/17. veljača 1871.
Jovan Dučić se rodio 17. februara 1871. ([[5. 2.|5. februara]] po [[Julijanski kalendar|starom kalendaru]]) u Trebinju. Otac Andrija bio je trgovac i poginuo je u ustanku [[1875]]. godine a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje dece iz prvog braka. Osnovnu školu učio je u mestu rođenja, a nižu gimnaziju i učiteljsku školu u [[Mostar]]u i [[Sombor]]u. Učiteljevao je kratko vreme po raznim mestima, između ostalog u [[Bijeljina|Bijeljini]], odakle su ga [[austro-Ugarska|austro-ugarske]] vlasti proterale zbog patriotskih pesama „Otadžbina“ („''Ne trza te užas b’jede, nit’ te trza užas rana/Mirno spavaš, mila majko, teškim sankom uspavana''“) i „Oj Bosno“. Zbog njih Dučić biva stavljen pod istragu, a zatim, u maju [[1894]]. godine ,vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pesnik nije mogao naći učteljsku službu gotovo nigde, pa se zaposljavao u manastirskoj školi u [[Žitomislić]]u.
 
Dučićev otac Andrija bio je trgovac. Poginuo je u Hercegovačkom ustanku [[1875]]. godine, a pokopan u [[Dubrovnik]] u. Majka Jovanka je umrla 1900. године.<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/casopisi_pretrazivi_po_datumu/bosanska_vila/1900/08/b015-16#page/22/mode/1up Jovanka Dučić - osmrtnica, Bosanska vila, kolovoz 1900. godine] </ ref> Pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz prvog braka s Šćepanom Glogovcem (Ristu i Soku). Osnovnu školu učio je u mjestu rođenja. Kada se obitelj preselila u [[Mostar]], upisuje trgovačku školu. Učiteljsku školu pohađa u [[Sarajevo | Sarajevu]] 1890-1891. godine i [[Sombor]] u gdje maturira 1893. učiteljevao je kratko vrijeme po raznim mjestima, između ostalog u [[Bijeljina | Bijeljini]], odakle su ga [[austrougarska | austrougarske]] vlasti protjerale zbog patriotskih pjesama "Otadžbina" ( " '' Ne trza te užas b'jede, nit 'te trza užas rana / Mirno spavaš, mila majko, teškim sankom uspavana' '") i "Oj Bosno". <ref> {{cite web|url=http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:481772-Magdalena-prvo-Ducicevo-nadahnuce|title=Magdalena, prvo Dučićevo nadahnuće | work = [[Večernje novosti]] | date = 8. 4/2013 | accessdate = 20. 4/2016}} </ ref> Zbog njih Dučić biva stavljen pod istragu, a zatim, u svibnju [[1894]]. godine, vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pjesnik nije mogao naći učiteljsku službu gotovo nigdje, pa se zapošljava u manastirskoj školi u [[Žitomislići | Žitomisliću]].
 
[[Datoteka: Ivan Ducic.jpg | mini | lijevo | Jovan Dučić kao veleposlanik]]
Kao učitelj radi u Mostaru od 1895. do 1899. Član je društva Gusle. U društvu sa [[Aleksa Šantić | Šantićem]] stvorio je književni krug i pokrenuo časopis [[časopis Zora | Zora]]. Posljednje godine boravka u Mostaru, zajedno s prijateljem i piscem Svetozarom Ćorovićem, uhićen je i otpušten s posla. Iste godine odlazi na studij u Ženevu, na Filozofsko-sociološki fakultet. Proveo je skoro deset godina na strani, najviše u [[Ženeva | Ženevi]] i [[Pariz]] u. Za to vrijeme održava veze s prijateljima piscima iz Mostara, upoznaje [[Jovan Skerlić | Skerlića]] u Parizu, surađuje s mnogim listovima i časopisima (Letopis, Zora, [[Srpske književni glasnik]]). Na ženevskom sveučilištu je svršio prava i potom se vratio u [[Srbija | Srbiju]]. Godine 1907. u Ministarstvu vanjskih dijela Srbije dobiva službu pisara. Od [[1910]]. je u diplomatskoj službi. Te godine postavljen je za atašea u poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti položaj u Sofiji. Od 1912. do 1927. službuje kao sekretar, ataše, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u [[Rim]] u, [[Atena | Ateni]], [[Madrid]] ui [[Kairo | Kairu]] ( 1926-1927), kao i delegat u Ženevi u Društvu naroda. Potom je privremeno penzionisan. Dvije godine kasnije vraćen je na mjesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu.
 
Biran je za dopisnog člana [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti | Srpska kraljevske akademije]], a za redovitog člana izabran je [[1931]]. Sljedeće godine postavljen je za zastupnika u [[Budimpešta | Budimpešti]]. Od 1933. do 1941. prvo je poslanik u Rimu, potom u Bukureštu, (gdje je [[1937]]. Godine postavljen za prvog [[Jugoslavija | jugoslavenskog]] diplomatu u rangu ambasadora u [[Bukurešt]] u), a do raspada Jugoslavije zastupnik je u Madridu.
 
UočiU [[Nemačka|nemačke]]doba invazije i kasnije okupacije Jugoslavije [[1941]]. godine, Jovan Dučić ideje bio opunomoćeni poslanik kraljevine Jugoslavije u Madridu. Pošto je Španjolska priznala NDH, time prekinuvši diplomatske odnose s Jugoslavijom, u lipnju 1941. Dučić se povukao u neutralnu Portugaliju, u Lisabon odakle je, u kolovozu iste godine otišao u [[Sjedinjene Američke Države | SAD]], u grad [[Gary] (Indiana)|Geri]], [[Indiana|Indijana]], gdegdje je živeoživio njegov rođak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dvedvije godine kasnije, vodivodio je organizaciju "Srpska Narodna Odbrana u Americi" u [[Illinois|IlinoisuIlinois]] u (čiji je osnivač [[Mihajlo Pupin]] [[1914]]. godineGodine), koja predstavlja srpskusrpski dijasporu u Americi. Za to vremevrijeme pišepisao pesmeje pjesme, istorijskepolitičke knjigebrošure i novinske članke upogođen kojimarazvojem iznosisituacije u Jugoslaviji i branistradanjem srpske nacionalističkenaroda, stavoveosuđivao te osuđujeje genocid nad Srbima koji vršije vršila [[nezavisnaneovisna Državadržava Hrvatska | hrvatska]] [[Ustaše | ustaška]] vlada.
 
Umro je 7. travnja 1943. u Garyju. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskih manastira Svetog Save u [[Libertivil (Ilinois) | Libertivilu]], SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova posljednja želja Jovana Dučića ispunjena je [[22. listopada | 22. listopada]] [[2000]].
 
Prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru [[1901]]. u izdanju mostarske Zore, zatim drugu u [[Beograd]] u [[1908]]. u izdanju Srpskog književne zadruge, kao i dvije knjige u vlastitom izdanju, stihovi i pjesme u prozi - Plave legende i Pesme. Pisao je dosta iu [[proza ​​| prozi]]: nekoliko literarnih [[esej]] a i studija o piscima, [[Blago cara Radovana]] i pjesnička pisma iz [[Švicarska | Švicarske]], [[Grčka | Grčke ]], [[Španjolska | Španjolske]] itd.
 
== O Dučićevoj poeziji ==
Kao i Šantić, Dučić je u početku svoga pjesničkog stvaranja bio pod utjecajem [[Vojislav Ilić | Vojislava Ilića]]; ali kad je otišao na stranu, on se toga uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju individualnu [[lirika | liriku]] prema uzorima francuskih [[parnasizam | parnasovaca]], dekadenata i osobito [[Simbolizam | simbolista]]. U doba općeg kulta prema modi sa Zapada, njegova je poezija odista značila novinu i osvježenje, iu motivima iu izražaju.
 
Mjesto snova, patnji, čežnji i draži na svom tlu, u idealima svoje rase, on čudnom i sjajnom gipkošću uzima tuđi, zapadni i latinski ideal ljepote i života, zapadni estetizam, otmjen i virtuozan ali hladan, lišen dubokih zanosa i uzvišene etike. On otkriva sasvim nove motive u našoj poeziji, dotle neslućene, rijetka osjećanja, bizarna, profinjena. Čak i osobna raspoloženja, svoju erotiku na primjer, on neće reći jednostavno niti će dozvoliti da izgleda obična. On ima dvostruki strah: od vulgarnosti misli i osjećaje i vulgarnosti izraza. Snaga i ljepota njegove poezije je u izražaju. On je pjesnika shvatio kao "kabinetskog radnika i učenog zanatliju na teškom poslu rime i ritma".
 
Naći najsavršeniji izražaj, to je vrhovno načelo njegove poezije. U obradi, on je odista nadmašio sve što je do njega stvarano u našoj lirici, toliko je on jak u izrazu, - otmen, diskretan, duhovit i ljubak. Njegova poezija blješti slikovitošću i melodičnim ritmom. Ona je toliko neodoljiva svojim oblikom i toliko je suvereno vladala, da su se najmlađi pjesnici počeli buniti protiv nje, osjećajući i sami njen čar i njen pritisak ujedno.
 
== Privatni život ==
[[Datoteka: Trebinje (8744363975) .jpg | desno | mini | Spomenik Ivanu Dučiću u rodnom Trebinju]]
U jesen [[1893]]. godine, na balu u tek sagrađenom hotelu "Drina" u Bijeljini, mladi i ambiciozni učitelj Dučić susreće tek svršenu učenicu Trgovačke škole Magdalenu Nikolić. S njom se tajno zaručio [[peti studenog | peti studenog]] 1893. godine, a njihova prepiska će se nastaviti i nakon Dučićevog odlaska iz Bijeljine i prelaska u Mostar na učiteljovanje od [[1895]]. do [[1899]]. godine.
 
Jedan dio te korespondencije je sačuvan, kao i pismo koje je Dučićev prijatelj i pjesnik Aleksa Šantić uputio Magdaleni [[6. travnja]] a [[1901]]. godine moleći je da pomogne u prikupljanju pretplate za svoje "Pjesme". Ljiljana Lukić, profesor u mirovini, čuva u osobnom vlasništvu prepisku između Dučića i Magdalene.
 
Profesor Ljiljana Lukić navodi da je Dučić kratko stanovao u kući Magdalene Nikolić koja je živjela sa sestrom. Nakon raskida sa Dučićem, Magdalena se zarekla da nikada više neće izaći iz kuće. "Kao kakva romaneskna heroina, živjela je od uspomena i jedine sretne trenutke nalazila je u čitanju pisama i pjesama čovjeka koga je voljela", zaključuje profesor Lukić. Dučićeva tajna zaručnica u amanet je ostavila da joj nakon smrti na spomenik uklešu sljedeće riječi, koje se i dan danas čitaju na bijeljinskom groblju: "Maga Nikolić-Živanović, 1874-1957, sama pjesnik i pjesnika Jove Dučića prvo nadahnuće".
 
Dvadeset godina prije Magdalenine smrti, Dučiću je, dok je bio opunomoćeni ministar [[Kraljevina Jugoslavija | Kraljevine Jugoslavije]], stigla molba koja svjedoči o dubokom tragu koji je Dučić ostavio u [[Bijeljina | Bijeljini]]. Pjevačko društvo "Srbadija" tražila je od ministra pomoć za izgradnju doma za potrebe društva. "Na prvom mjestu, u ovome idealnom poslu, društvo je slobodno da Vam saopšti da bi željelo i da bi bilo sretno, ako vidi da vaš dom 'Srbadije' bude sazidan i nazvan Zadužbina pjesnika Jovana Dučića-Srbadija", stoji između ostalog u pismu poslatom [[1937]]. upućenog ministru Dučiću. Na margini pisma stoji Dučićev rukopis: "Poslao 6. prosinca 1937. godine prilog od 1000 kn. Molio da neizostavno nazovu svoj dom imenom velikog pjesnika [[Filip Višnjić | Filipa Višnjića]], njihovog najbližeg zemljaka ".
Kasnije dolazi u Mostar, gde je u društvu sa [[Aleksa Šantić|Šantićem]] stvorio književni krug i pokrenuo časopis [[časopis Zora|Zora]]. Potom je proveo skoro deset godina na strani, najviše u [[Ženeva|Ženevi]] i [[Pariz]]u . Na ženevskom univerzitetu je svršio prava i potom se vratio u [[Srbija|Srbiju]]. Od [[1910]]. je u diplomatskoj službi. Radio je u [[Istanbul|Carigradu]], [[Sofija|Sofiji]], [[Rim]]u i [[Madrid]]u. U [[Kairo|Kairu]] je bio [[1926]]-[[1927]]. godine, a potom je privremeno penzionisan. [[1937]]. godine je postavljen za prvog [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] diplomatu u rangu ambasadora u [[Bukurešt]]u.
 
Iz ljubavne veze s glumicom Jovankom Jovanović imao je vanbračnog sina Jovicu koji se kao mlad ubio. <Ref> [http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:279336-Jovan-i-Jovanka Jovan i Jovanka ( "Večernje novosti", 28. listopada 2008.)] </ ref>
Izabran je za dopisnog člana [[Srpska akademija nauka i umetnosti|Srpske kraljevske akademije]] [[23. 1.]] [[1888]], a za redovnog [[15. 11.]] [[1892]]. Prvu zbirku pesama objavio je u Mostaru [[1901]], zatim drugu u [[Beograd]]u [[1912]]. Pisao je dosta i u [[proza|prozi]]: nekoliko literarnih [[esej]]a i studija o piscima, [[Blago cara Radovana]] i pesnička pisma iz [[Švajcarska|Švajcarske]], [[Grčka|Grčke]], [[Španija|Španije]] itd.
 
== Bibliografija ==
Uoči [[Nemačka|nemačke]] invazije i kasnije okupacije Jugoslavije [[1941]]. godine, Jovan Dučić ide u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], u grad [[Gary (Indiana)|Geri]], [[Indiana|Indijana]], gde je živeo njegov rođak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dve godine kasnije, vodi organizaciju "Srpska Narodna Odbrana u Americi" u [[Illinois|Ilinoisu]] (čiji je osnivač [[Mihajlo Pupin]] [[1914]]. godine), koja predstavlja srpsku dijasporu u Americi. Za to vreme piše pesme, istorijske knjige i novinske članke u kojima iznosi i brani srpske nacionalističke stavove te osuđuje genocid nad Srbima koji vrši [[nezavisna Država Hrvatska|hrvatska]] [[Ustaše|ustaška]] vlada.
[[Datoteka: Jovan Dučić Sombor.jpg | desno | mini | Spomenik Ivanu Dučiću ispred [[Pedagoški fakultet Sveučilišta u Novom Sadu | Pedagoškog fakulteta]] u [[Sombor]] u]]
* '' Pjesme '', knjiga prva, izdanje uredništva Zore u Mostaru, 1901.
* '' Pjesme '', Srpska književna zadruga, Kolo - {XVII} -, knj. 113. Beograd, 1908.
* '' Pesme u prozi '', Plave legende, pisano u Ženevi 1905. Beograd, 1908.
* '' Pjesme '' (štampa "Davidović"), Beograd, 1908.
* '' Pjesme '', izdanje S. B. Cvijanovića, Beograd, 1911.
* Sabrana djela, Knj. - {I-V} -. Biblioteka suvremenih jugoslovenskih pisaca, Beograd, Izdavačko poduzeće "Narodna prosvjeta" (1929-1930).
** Knj. - {I} - '' Pesme sunca '' (1929)
** Knj. - {II} - '' Pjesme ljubavi i smrti '' (1929)
** Knj. - {III} - '' Carski soneti '' (1930)
** Knj. - {IV} - '' Plave legende '' (1930)
** Knj. - {V} - '' [[Gradovi i himere]] '' (1930)
** Knj. - {VI} - '' [[s: Blago cara Radovana | Blago cara Radovana]]: knjiga o sudbini '', Beograd, izdanje piščevo, 1932.
* '' Gradovi i himere '', (Osobna pisma), Srpske književna zadruga, Kolo - {XLII} -, Knj. 294. Beograd, 1940.
* '' [[Federalizam]] ili [[centralizam]]: Istina o "spornom pitanju" u bivšoj Jugoslaviji '', Središnji odbor Srpske narodne obrane u Americi, Chicago, 1942.
* '' Jugoslavenska ideologija: istina o "jugoslavizma" '', Središnji odbor Srpske narodne obrane u Americi, Chicago, 1942.
* '' Lirika '', izdanje piščevo, Pittsburgh, 1943.
* '' Sabrana djela '', Knj. - {X} - Jedan Srbin diplomat na dvoru Petra Velikog i Katarine - {I} - - Grof Sava Vladislavić - Raguzinski, Pittsburgh, 1943.
* '' Sabrana djela '', Knj. - {VII-IX} - (Odabrane strane). Rukopise odabrali J. Đonović i [[Petar Bubreško | P. Bubreško]]. Izdanje Srpski narodne obrane u Americi, Chicago, 1951.
* '' Sabrana djela '', (uredili [[Meša Selimović]] i Živorad Stojković), Svjetlost, Sarajevo, 1969.
* '' Sabrana djela '', (uredili Meša Selimović i Živorad Stojković. Pregledao i dopunio Živorad Stojković), BIGZ, Svjetlost, Prosveta, Beograd-Sarajevo, 1989.
 
== Nagrada "Jovan Dučić" ==
Umro je 7. aprila 1943. i bio sahranjen u manastiru Svetog Save u [[Libertvil]]u, SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova poslednja želja Jovana Dučića ispunjena je [[22. 10.]] [[2000]]. Sahranjen je u Hercegovačkoj Gračanici na brdu Crkvine iznad Trebinja koja je napravljena po uzoru na manastir Gračanica na Kosovu.
Nagrada "Jovan Dučić" je nagrada za pjesništvo. Dodjeljuje se svake godine tijekom manifestacije "Dučićeve večeri" u Trebinju. <Ref> {{cite web|url=http://www.glassrpske.com/plus/teme/Jovan-Ducic-udario-pecat-srpskoj-poeziji/lat/53431.html|title=Jovan Dučić udario pečat srpskoj poeziji | work = [[Glas Srpske]] | date = 20. 4/2016 | accessdate = 20. 4/2016}} </ ref>
 
== Vanjske veze ==