Rusko Carstvo – razlika između verzija

'''Rusko Carstvo''' nastaje 1547. godine kada se [[Ivan Grozni]] moskovski veliki knez kruniše za cara. Između godine osnivanja i ukidanja 1917. ovo Carstvo će postati jedina nekolonijalna država u kojoj sunce vječito sija.

TijekomTokom XIV14. i XV15. stoljećavijeka koristeći raspad [[Zlatna Horda|Zlatne Horde]] područje Moskovska kneževine će se gotovo neprestano uvećavati. S druge strane na Sredozemnom moru pravoslavni [[Bizant]] će umirati pod napadima Turaka. Nakon što je posljednja bizantska provincija pala u turske ruke njen vladar je prebjegao u Italiju pod zaštitu pape gdje će prijeći na katoličku vjeru. Uvidjevši priliku poduzetni papa [[Pavao II.]] će dogovoriti vjenčanje kćeri Tome Paleologa Zoje s vladarom Moskovske države [[Ivan III., veliki knez Moskve|Ivanom III.]] To vjenčanje će postati pravni temelj budućeg proglašenja Carstva pošto se sva europska carstva nužno smatraju nasljednikom Rimskog.

Iako je tim načinom pravna osnova bila zadovoljena do trenutka proglašenja Carstva dolazi tek kada moskovske snage pobjeđuju u ratu protiv koalicije mongolskih državica 1530-tih godina. Za trenutak krunisanjakrunidbe se izabralo punoljetstvo Ivan-a Groznog 1547. godine. Sam čin krunisanja je [[Poljska]] pokušala osporiti s diplomatskom notom kojom pitase pitalo Ivana Groznog što tota krunisanjekrunidba znači ?.

Tijekom prvog carskog razdoblja u kojem [[Europa]] carsku titulu još uvijek postavlja pod znak upitnika Rusko Carstvo će pasti u razdoblje anarhije nakon izumreća vladajuće loze Rurjikovića i građanskog rata koji će potom uslijediti. Uzdizanje dinastije Romanov koja dolazi na vlast 1612 godine dovodi do uspostave unutrašnje stabilnosti. Zahvaljujući raspadu Poljske polovicom 17 stoljeća Rusko Carstvo će anektirati velike dijelove današnje Ukrajine i Bjelorusije. S druge strane otkrivanje i osvajanje Sibira će biti nastavljeno sve do kineskih granica. Bez obzira na te teritorijalne uspjehe krajem 17. stoljećavijeka, Rusko Carstvo je duboko zaostalo u usporedbi s drugim europskim državama.

Dolaskom na vlast najprije [[Fjodor III., car Rusije|Fjodora III.]], a potom i Petra Velikog čelo države su zauzeli carevi reformatori željni modernizacije države. Osnova vanjske politike ovog potonjeg postaje stvaranje luke na [[Baltik]]u (Petrograd) preko koje će se uspostaviti trgovina s europskim zemljama. To će dovesti do [[Veliki sjeverni rat|Velikog sjevernog rata]] tijekom kojega će pobjedivši Švedsku Rusija postati priznata europska velesila. Proslavljujući pobjedu u ratu Petar Veliki će se dati okruniti za imperatora cijele Rusije (do tada je bio car Rusa). Ova titula će biti odmah priznata od strane Poljske, Prusije i Švedske, ali ne i od ostalih tadašnjih država koje će to tek kasnije prihvatiti. Dominacija Ruskog Carstva nad istočno-europskim zemljama će postati očita svima kada ruske snage nakratko osvajaju [[Berlin]] polovicom 18. stoljeća. Zajedno s uspesima protiv Poljske, Turske i Švedske, Carstvo će nastaviti prodirati u [[Sibir]] sve do obala Amerike gdje će osvojiti Aljasku.

Napolenski ratovi predstavljaju u vojno-političkom smislu zlatno doba Ruskog Carstva. Njene trupe će napredovati sve do [[Pariz]]a i Švicarske, a sama država će mirovnim sporazumima dominirati europskom politikom prve polovice 19. stoljećavijeka. Samo uz pomoć Ruskog Carstva biva ugušena revolucija u Mađarskoj koja je prijetila propašću Habsburške monarhije. Ta zastrašujuća vojna nadmoć i nikad skrivene želje za aneksiju velikih dijelova Turske postaju razlog za Krimski rat tijekomtokom kojega će se Rusiji suprostaviti koalicija Velike Britanije, Francuske, Sardinije i Turske dok će Habsburška monarhija iako formalno neutralna izdati negdašnjeg spasitelja mobilizacijom svojih snaga koje će vezati odgovarajuće ruske snage. Ovaj rat je postao financijska katastrofa za Rusko Carstvo čiji imperator [[Aleksandar II., car Rusije|Aleksandar II.]] se osjetio prisiljenim prodati Aljasku 1867. radi lakše otplate državnih dugova i kupovine moderne opreme. Shvativši tijekomtokom ovog rata zaostalost Carstva ovaj imperator je odlučio pokrenuti cijeli niz reformi koje će završiti njegovom smrću u atentatu izvedenim od strane revolucionara. Kao odgovor na taj događaj njegovi nasljednici [[Aleksandar III., car Rusije|Aleksandar III.]] i Nikola II se vraćaju konzervativnoj politici i opiranju promjena što će dovesti do revolucijarevolucije 1917. godine.

== VidiVeze ==