Vojin Bakić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 28:
Krenuvši od figuracije i tradicije, svoj izričaj razvija prema čistoj formi, razlistanim pa svjetlosnim oblicima, apstrakciji bez suvišnih detalja. Po riječima Vojina Bakića, ti svjetlosni oblici izražavaju životnu radosti, bljesak, svjetlost. [[Humanizam]] i afirmacija pozitivnih vrijednosti koji su obilježili prve, još figurativne radove, na simboličkoj su razini prisutni i u njegovim posve [[Apstraktna umjetnost|apstraktnim]] djelima. Traganje za svjetlom, boljitkom i napretkom, dio je modernističke utopije koju je dijelio sa suvremenicima, koji su u poslijeratnoj [[SFRJ|Jugoslaviji]] željeli stvarati bolji i humaniji svijet. Sam je u jednoj rečenici sažeo vlastito traženje koje je obilježilo njegovo cjeloživotno stvaranje: „Kretanje kroz mrak, traženje procjepa gdje je svjetlo, to je za mene autentičan put.“
Iznimnom snagom vizije i vrhunskom kreacijom, Vojin Bakić početkom 60-ih čini odlučan zaokret u načinu oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture na području tadašnje Jugoslavije. Ideološki zadatak lišava naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka. Kipar poznat po javnim narudžbama, početkom 90-ih doživio je bezumno uništavanje vlastitih spomenika, a percepcija, stručna valorizacija i prezentacija njegova stvaralaštva zašla je u fazu diskontinuiteta.<ref name="Press relese MSU-a" />
Za života je izlagao na preko 200 skupnih izložbi, a od toga ih je 75 organizirano u inozemstvu. Nezainteresiran za vlastitu promociju, duboko uronjen u stvaranje, imao je tek nekoliko samostalnih izložbi.<ref>[http://www.zgportal.com/aktualno/najave/arhiva/2013/izlozba-vojin-bakic-retrospektiva-svjetlonosne-forme-msu-zagreb/ ZGportal: Izložba Vojina Bakića - retrospektiva Svjetlonosne forme]</ref>
==Životopis==
Red 67:
Nakon što je riješio jedan kiparski problem, Bakić je započinjao istraživanje novih oblikovnih problema. Taj proces je započeo 1958. i obilježit će sljedećih šest godina. Zanimalo ga je oblik lišiti podsjećanja na antropomorfno, otvoriti volumen prostoru i dati mu vrijednost ravnopravnog likovnog elementa. Što su oblici bili jednostavniji, to su ga više intrigirali negativi koji ostaju kao otpaci nakon lijevanja skulptura. Počinje eksperimentirati s negativima, dok nije došao do stupnja u kojemu su mu i pozitiv i negativ skulpture bili jednako važni, jednako zanimljivi. Tako nastaju ''Razlistane forme'' (1958.) koje još uvijek prizivaju antropomorfni izvor, koji će uskoro posve napustiti.
Na prvoj samostalnoj izložbi u Zagrebu u organizaciji Gradske galerije suvremene umjetnosti 1958. izložio je 45 radova nastalih od 1953. do 1958. U tisku su je ocijenili najznačajnijom kiparskom poslijeratnom izložbom u Zagrebu. Zatim izlaže na 2. Documenti u Kasselu [[1959|1959.]] godine. Iste godine s Piceljem i
Bakićeva ''Razlistana forma I'' je 1959. dobila Nagradu Grada Zagreba za skulpturi, koja je tad postavljena u kavanu Iličkog nebodera <ref>[http://zagrebjavniprostor.tumblr.com/post/70512263872/razlistana-forma-u-izvornoj-boji-foto-toso "Razlistana forma" u izvornoj boji.]</ref>. Pred [[Univerzijada|Univerzijadu]] 1987. je premještena u Gajevu ulicu gdje i sad stoji.<ref>[http://zagrebjavniprostor.tumblr.com/post/34828174135/skulptura-razlistana-forma-vojina-bakica-nakon Skulptura „Razlistana forma“ Vojina Bakića nakon obnove vraćena je na svoje mjesto u zagrebačku Gajevu ulicu.]</ref>
Red 89:
===Kulturocid===
Kipar koji je bio predvodnik apstrakcije u skulpturi na cjelokupnom jugoslavenskom prostoru, a po značaju daleko prelazi te granice, [[90-ih]] gotovo pada u zaborav, a tragični događaji slijede i na području profesionalnog i obiteljskog života. 30. sječnja [[1992|1992.]] sin Zoran mu umire. A nakon što je doživio uništenje većine svojih spomenika u Hrvatskoj umire i Vojin u prosincu 1992. [[1991|1991.]] minirani su Bakićevi spomenici u Bjelovaru, Gudovcu i Čazmi. Spomenik u Kamenskoj 1992. miniran je tri dana. Iste je godine miniran spomenik u Bačkovici. Izuzev inicijativa nevladinih udruga, srpske manjine i umjetnika, posve je izostao interes lokalnih i državnih institucija za očuvanjem i vraćanjem u funkciju. Ta mjesta socijalističke utopije i kolektivnih rituala, ispražnjeni od sadržaja, postala su aveti sadašnjosti. Unatoč neupitnoj kvaliteti, percepcija, stručna valorizacija i prezentacija stvaralaštva Vojina Bakića zašle su u fazu prekida i diskontinuiteta, a njegove skulpture javnosti su dostupne tek u malobrojnim stalnim postavima hrvatskih muzeja ili na skupnim izložbama. U posljednjih 20 godina, vecinom se spominjao u kontekstu uništenih ili zapuštenih antifašističkih spomenika ili nedovoljne brige društva za očuvanjem i izlaganjem njegove baštine. Nekadašnje nezobilazno mjesto u pregledima europske modernističke skulpture, u novijim je čitanjima europskog modernizma izostao.
==Ispiracije==
===Ivan Goran Kovačić===
===Josip Broz Tito===
[[Tito]] ga je intrigirao i u svim razdobljima vraćao se oblikovanju ili crtanju njegova lika. Prvi portreti datiraju iz 1948., da bi se toj temi vraćao u 60-ima i pred kraj života, kada je radio dva nerealizirana spomenika Titu – zagrebački i manje poznati za Zadar. Povodom pobjede na natječaju za Titov spomenik u Zagrebu koji je izazvao ogroman interes umjetnika i arhitekata, pa je na natječaj pristiglo čak 80 prijedloga, Bakić je na upit o temi rekao sljedeće: "Tema je složena i puna mogućnosti da se zaluta. Prikazati Tita kakvog pamtimo – njegovu pojavu, figuru i sve što podrazumijevamo gledajući njegov lik – nije lako. Tito je fantastičan lik, lik za koji Francuzi imaju dobar izraz 'presence', što znači prisutnost, nazočnost". Manje je poznato da je reljef Tita, veličine preko dva metra, krasio ulazni atrij Muzeja revolucije naroda Hrvatske 1962. u Zagrebu, a potom je postao vlasništvo Hrvatskog povijesnog muzeja.<ref>[http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/302816/Izlozba-Vojina-Bakica-iznenadit-ce-i-likovne-znalce.html tportal: Intervju - Nataša Ivančević: Izložba Vojina Bakića iznenadit će i likovne znalce]</ref>
==Nagrade==
Linija 122 ⟶ 130:
* Promjenjen je naziv ''ulice braća Bakić'' u Bjelovaru.
* Skinuta brončana bista Josipa Broza Tita u Velikom Trojstvu. Pohranjena u Gradskom muzeju Bjelovar.
* Brončana skulptura Marxa i Engelsa je posuđena Političkoj školi u Kumrovcu 1981., ali joj se od prestanka djelovanja škole ranih 90-tih gubi svaki trag<ref>Nataša Ivanišević: Svjetlonoša i Bik; Katalog izložbe: Vojin Bakić Svjetlonosne forme, Zagreb 2013.; str. 51.; ISBN: 987-953-7615-62-8</ref>
==Retrospektiva Vojina Bakića==
Linija 156 ⟶ 164:
* D. Matić, ''Vojin Bakić - moj prijatelj'', Zagreb 2007.
* Sudbina djela hrvatskog skulptora Vojina Bakića, Svetozar Livada, ISBN 953-7099-20-2.
* Katalog izložbe: Vojin Bakić Svjetlonosne forme, Zagreb 2013. Urednica: Nataša Ivančević ISBN: 987-953-7615-62-8
===Vanjske veze===
{{Commonscat|Vojin Bakić}}
| |||